Toponim je Škrače, satelitske snimke pokazuju geometrijski slijed kamenih ploha koje bijelinom iskaču iz gustog zelenila šuma i pašnjaka.
Prijatelj Anton Meden koji me odveo "na uviđaj" sačinio je crtež: široki i dugi kameni monoliti odvojeni su jedan od drugoga uskim i dubokim kanalima.
Stojiš na tim prirodnim, geološkim platformama poput brodolomca na splavi, sve oko tebe mračni ponor, negdje je dubina i preko deset metara.
U par navrata smo se spustili u polutamu uskih prolaza, temperatura je osjetno niža, vlažno je kao u svakoj špilji. Uski urezi u kamenu spojeni su još užim prolazima, moraš se namučiti da bi ih pronašao.
Geologija je izgradila kameni labirint izuzetne razvedenosti.
Prilikom drugog "uviđaja" sa sinom i prijateljem Vladimirom uzeo sam i Lea, a hrvatski ovčar se u tren snašao: ušao bi u kanal i onda bi se iznenada pojavio na drugoj, susjednoj plohi. Na zov opet bi se spustio i trčkarao po labirintu lakoćom srne.
Prastari toponim je predvorje izuzetnog iskustva, Škrače pripada drugoj planeti.
Geološko je čudo zaštićeno gustom šumom i složenom konfiguracijom tla uz rub Drage. Kameni bedemi su plod djelovanja prirodnih elemenata, vjetra i vode kroz dugi hod milenija. Na rubovima se zadržalo još nešto zemlje: crna je kao sam vrag, a iz nje je iskusno Tonijevo oko prepoznao komadiće keramike što dokazuje da je mjesto bilo nastanjeno već u neolitiku. To su sondiranjem terena dokazali i arheološki stručnjaci.
Ulomci keramike
Duge i dovoljno široke terase zaštićene od dubokih kanala nudile su sigurnost od neprijatelja i divljih životinja. Nešto niže nalaze se izvori vode koji ne presušuju ni tijekom teških ljetnih suša: sve u skladu s
najelementarnijim ljudskim potrebama - voda i sigurnost.
Sin Gianni je pokušao slikom dočarati ambijent što je poprilično složeno. Ipak smo nešto izvukli, ponajprije zahvaljujući psu ovčaru koji nam je bio stalni orjentir.
Teško je riječima opisati Škrače, bolje je prepustiti se snimkama.
