Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2021. godine mjesto Kunj broji svega osamdesetak stanovnika, a ako je suditi prema prizorima koje smo zatekli posjetivši ovo malo mjesto u Općini Raša – radi se o prilično marljivim i srdačnim ljudima.
U tijeku pripreme za proljeće
Gotovo ispred svake kuće u centru sela obavljaju se, naime, posljednje pripreme vrta i dvorišta za proljeće koje samo što nije stiglo.
Mještani, iako zaokupljeni svojim dnevnim obavezama, nalaze volje i vremena kratko porazgovarati s nama te nam otkriti s kime stanuju, kako provode dane, što ih muči i kako se osjećaju.
Kad je u pitanju njihov rodni Kunj – svi su složni u ideji da je ovdje život miran i ugodan. Žao im je samo, kažu, što ima sve manje mladih ljudi. Oni uglavnom, po završetku studija, ostaju u Zagrebu ili nekom drugom većem gradu te roditelje, bake i djedove posjećuju tek za praznike.
Drugi dom za tridesetak njemačkih obitelji
Ljeti je pak u Kunju posebno živo. Naime, više od tridesetak starih istarskih kuća na ulazu u selo, godinama unazad kupili su te zatim vrlo lijepo uredili, njemački državljani kojima je Kunj ubrzo postao drugi dom.
Vile sa bazenom ovdje su sad učestala pojava, a turisti cijele godine sanjanju o ljetu kada će napokon moći doći napuniti baterije u ovo mirno selo okruženo šumama i proplancima.
S lokalnim stanovništvom ostvarili su izuzetno lijep suživot, a isto vrijedi i za nekoliko mladih obitelji iz Labina koje su ovdje renovirale kuće svojih predaka te odlučile grad zamijeniti ruralnom sredinom.
Nakon Kunja nema dalje!
- Kunj vam je mjesto nakon kojeg nema dalje!, govori nam u šali gospodin koji ovdje živi već pune 73 godine.
Naime, zbog nepostojanja adekvatnih cestovnih pravaca, ovamo se, primjerice iz Raše koja se nalazi u istoj općini, može samo vožnjom preko Vineža, odnosno kroz druge dvije jedinice lokalne samouprave, Grad Labin i Općinu Nedešćina. Za taj bi vam đir moglo trebati i do pola sata vožnje.
A dok se vozite uskim cesticama koje kroz okolna sela i zaseoke vode prema ovom rubnom naselju, primijetit ćete izuzetan pogled te vrlo uredne okućnice.
Butige nema od sedamdesetih
- Neke stvari nam fale, to je istina. Najbliža crkvica nalazi se u Martinsken, a nemamo više ni trgovine. Odemo po špežu u Snašiće. Zadnje butige sjećan se s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dica idu autobosom u školu u Martinski od prvog do četvrtog razreda, pa onda na Vinež ili u Labin, govore nam stariji stanovnici Kunja.
Svi su oni, povrh svega, ponosni na povijesno naslijeđe svog kraja. Naime, 7. listopada 1943. godine u nacističkoj ofenzivi pogubljeno je trideset i troje žitelja Kunja i susjednih Barbića, nakon čega je selo spaljeno. Najmlađa žrtva imala je 16 godina, a najstarija 66.
Njima u čast podigli su spomenik na ulazu u mjesto gdje se svake godine upravo 7. listopada održava prigodni komemorativni skup.
Pravo na bolju budućnost
- Naša je prošlost teška, a boljoj budućnosti uvijek se imamo pravo nadati, zaključuje mudro razgovor s nama gospođa koja je udajom stigla u Kunj – mjesto nakon kojeg nema dalje!