Mladi magistar marketinga Fabio Flego usred Pule uzgaja voće iz svih krajeva svijeta: brazilske feijoe, indijanske banane, mongolske borovnice samo su dio njegova egzotičnog voćnjaka

Puležan Fabio Flego, mladi magistar marketinga, oduvijek je volio jesti voće, a kako su mu tradicionalni okusi dosadili, dok je studirao i učio počeo je tražiti koje još voće postoji - nama nepoznato, a moglo bi uspjevati u vrtu iza njegove obiteljske kuće na Marsovom polju.

Iz Kolumbije u Pulu

Uključio se, priča nam, u talijanske grupe uzgajivača tropskog voća smatravši da bi ono što uspijeva kod njih moglo rasti i u Puli. I tako je nabavio prve sadnice feijoe - južnoameričkog voća, koje originalno dolazi iz Brazila i Kolumbije.

Vrt na Marsovom polju

- Zasadio sam nekoliko sadnica i kada su preživjele prvu zimu to me ohrabrilo da nastavim s uzgojem. Čačkao sam dalje po internetu pa naručio prve indijske banane.

Prvotni mi je cilj bio istraživati nove okuse, a kako se moj voćnjak širio sam otvorio i OPG Istranea i sada se bavim i prodajom na kućnog pragu, a u petak i subotu znam otići i do pulske tržnice, priča nam Fabio.

Dodaje da danas ima oko 160 voćni različitog voća tropskog i suptropskog voća koje je većini malo znano. Zanimljivo je da kod nas ono najčešće dozrijeva u rujnu i listopadu pa smo mi u vrtu uživali tek u raznim vrstama bobičastog voća, ali probali i feijoa cvijet - ukusan i sladak.

Cvijet feijoa - lijep i ukusan

Dok obilazimo voćke, i Fabio nam priča o voću, navodi kako je zanimljivo da je feijoa -  njegovo prvo tropsko voće, inače voće najbogatije jodom, a u Australiji i Novom Zelandu oprašuju ga kolibrići, dok kod nas to rade pčele.

Ovo se voće jede dok je još zeleno, i to sa korom, a čak i od aromatičnog lišća može se kuhati čaj. Ove godine, dodaje, obilno cvatu pa se nada i dobrom urodu u listopadu i studenom.

Dodaje da je klima na ovom dijelu očito dovoljno povoljna pa voćke na Marsovu polju prezime bez ikakvog pokrivanja.

Mongolske borovnice

Osim feijoa ovdje tako rastu mongolske borovnice koje, kako procjenjujemo fotoreporter i ja, imaju okus kao kompot, marmelada, malo vuku na zrelu krušku, voćka nashi, yuzu limun koji se često koristi u japanskog gastronomiji.

On raste na bodljikavim granama, ima koru koja je jakom mirisa, a u kuhanju se, kako doznajemo, koristi čak i lišće.

Tu su i kineska murva koja je tek zametnula plod.

Kineska murva

- Ona sazrijeva, za razliku od naše murve, tek u listopadu. Plod je okrugao, veći, žarkocrvene boje i tvrđe strukture, a okus baca na smokvu, veli Fabio, pokazujući nam da čak lišće pušta mlijeko poput smokve.

Napominje kako je zasadio i pakistansku murvu, koja ima duguljasti plod, no ona mu se lani smrzla. Sada je ponovo krenula bacati lišće.Do murva se nalazi nasad peruanskih jagoda. Tek su zametnule plod. Jesti će se na jesen.

Peruanska jagoda

- Divljeg rođaka ove biljke mnogi imaju po vrtovima i, iako se i  on može jesti, najčešće se koristi u dekorativne svrhe. Kod peruanske jagode lišće i opna su otrovni, a jede se samo bobica koja se nalazi unutra. Na pitanje kakvog je okusa Fabio opisuje da je slatko-kisela, a okus vuče na ananas i pomidor.

Banana s okusom pudinga od vanilije

Jedno od zanimljivijih voća je indijanska banana koja je već zametnula plodove, a Fabio veli kako ju je morao ručno oprašivati jer njen cvijet ima neugodan miris pa su je pčele zaobilazile, ali i quabiyu koja upravo cvjeta i podsjeća na našu mirtu.

Zrele indijanske banane

- Indijanska banana je porijeklom iz Sjeverne Amerike i ovo voće ima okus po banani i pudingu od vanilije, dok voćka guabiyu dolazi iz Argentine i ima tamne bobice koje su okusom najsličnije grožđu, a dozrijevaju u rujnu, nabraja Fabio.

Osim ovog, čudnog voća, u vrtu uzgaja i trešnje, nešpule, žižule i smokve, pomikake, ima čak osam različitih vrsta šipka, perkoku - križanca breskve i marelice, a najnovija mu je investicija vodeni kesten kojeg je zasadio u bazen koji puni iz bušotine.

Inače, sve njegova voćke imaju navodnjavanje bez koje vjerojatno ne bi preživjele.

Kako nam priča vodeni kesten na divlje raste u Slavoniji, oko voda stajaćica, okus mu je sličan običnom kestenu, ali mu je oblik posve čudan i sliči - šišmišu.

Talijansko povrće

Na opasku da će mu vrt postati mali za sva čuda koja uzgaja - jer nalazi se tu i nasad tikvica, artičoka, talijanskog povrća cime di rapa, chilli papričica i i začinskog bilja -  navodi da je toga svjestan pa je u pregovorima sa susjedima da voćke zasadi i na njihove, obližnje parcele s kojih pogled puca na nebodera na Vidikovcu.

Ukusni cvjetovi tikvica

One su se, veli, nekada sve obrađivala, no dugo na njima nitko ništa ne sadi. Tu bi, zaključuje, nastavio saditi nove vrste voćaka kako bi Puljanima približio nove okuse i naučio ih da na svijetu ima jako puno vrsta voća od kojih mnoge nikada nisu ni vidjeli, a kamoli probali.