Bilo je dovoljno nekoliko valovitih dana pa da se novonasuta plaža u Santa Marini prepolovi. Dio šljunka završio je u moru, dio se povukao prema zaleđu obale.
Uz more je ostala neka čudna masa: glina pomiješana sa zemljom, građevinskim materijalom i većim kamenjem.
Ljeto je prošlo, turisti su otišli, a s njima i plaža. Ali i deseci tisuća kuna uloženi u njeno nasipavanje. Da je prije nasipavanja napravljena zakonom propisana Studija o utjecaju na okoliš, izračunala bi se snaga valova, projektirala struktura i oblik plaže, odabrao nabolji materijal.
Na ovaj način veliki novac bačen je u more. Cijena kubika šljunka, ovisno o postotku zemlje u njemu, kreće se od 50 do 300 kuna, a za neke plaže potrebno je čak od 5.000 do 10.000 kubika. Radi uštede bespravni graditelji plaže nasipavaju s neogovarajućim materijalima.
Šteta je očita i u podmorju gdje valovima povučen šljunak doslovce melje floru i faunu nekoliko metara uz obalnu crtu.
U cijenu ukupnog dojma treba uračunati i kaznu od 100.000 do 250.000 kuna koju je Općini Tar Vabriga odredio Državni inspektorat.
Nakon šest jesenskih i zimskih mjeseci ovakve vrste plaža, prije nove turističe sezone, traže "dohranu", ondnosno nove stotine tisuća kuna za šljunak. Bespravno nasipanje plaža, poput parcelacije i bespravne gradnje, dugoročno je iznimno štetno za Istru.