SVIJET U OBLIKU STABLA Kamen i drvo: sve je na istarskom poluotoku satkano dodirivanjem i prožimanjem dva bazna elementa

Na relaciji Bričanci-Foli, pored ceste koja spaja savičentsku i bezačku općinu živi ovaj dub. Velik je i lijep, ne bih imao što dodat, svaki drugi pridjev bio bi suvišan. Prije par godina počeo sam pisati knjigu o stablima, stao sam zbog korone i mislim da će ostat nedovršena. Jer, priroda ne trpi pauze a ova je bila pretjerano duga.

Samotna stabla

Postoje samotna stable. Poput ovoga, koja ne pripadaju šumi. Ako kružite Istrom naći ćete ih, samo strpljivo, anarhija zelenoga je samo privid. Bliži su čovjeku i zato ćete ih prepoznati. Ne vidim razloga da ih se ignorira i izbjegava jer simbolika stabla je utisnuta u antropološku bit čovjeka.

Naši su predci štovali kozmičko stablo: ikonografija je jednaka na svim kontinentima i u civilizacijama. Prikazuje se s korjenima koji se dižu prema nebu dok krošnje pokrivaju zemlju. Svijet u obliku stabla.

Skandinavska mitologija nudi uzbudljivu priču:

Nakon što ju je iz duboka sna probudio Odin, da oda
bogovima početak i kraj svijeta, proročica (völva) izjavljuje:
Sjećam se divova, rođenih u praskozorje vremena
koji su me jednoga dana stvorili
sjećam se devet svjetova, devet korijena
poznatog jasena, duboko ukorijenjenog u tlo.
Znam da postoji jasen imena Yggdrasil,
visoko stablo umiveno bijelim mrazom
od tamo dolazi rosa koja pada po dolini
i uvijek zelen stoji pred izvorom u Urdhu.

Ako slijedite Giannijeve slike bit će vam jasna predodžba, krošnje duba nalik su živčanom sustavu, razvidna je kozmička energija. Nešto dalje od tog hrasta čovjek, anonimni seljak, je podigao jednako snažnu kompoziciju. Iz svakog sitnog detalja kažuna izbija energija, nataložena vještina koja na jednak način
pripada metafizici, osjetila registriraju tek vanjski oblik.

Stara trešnja

Kamen i drvo: sve je na tom poluotoku satkano dodirivanjem i prožimanjem dva bazna elementa. Na svaki kažun jedno samotno stablo, na svaku šumu, na svaku oranicu, na svakom pašnjaku jednaki broj škrilja ukomponiranih u suhozid.

Drago mi je da je porečki Institut za poljoprivredu i turizam, uz financijsku potporu Istarske županije, pokrenuo katalog naj- stabala Istre koji trenutačno sadrži 64 stabla s namjerom da taj broj u narednim godinama raste.

Na cesti između Svetog Lovreča i Selina, priklještena u kut između asfalta i šume, stoji stara trešnja. Deblo je pokriveno bršljanom, krošnje se guše pod teretom suhih grana. Zapušteno stablo podsjeća me na Isusovu prispodobu milosrdnog Samarijanca no, njezino je čekanje beznadno, saživjela je s ranama i samoćom.

Trešnja svjedoči da se preko suhozida razvijala oranica, da su nekad ispod nje vlasnici imanja uživali u hladu lišća i slatkoći plodova. Šuma je pokrila oranicu i trag ljudskog rada.

Mislim da bi je milosrdna ruka trebala posjeći. Onda se predomislim i velim sebi da je teško kad ti uskrate memoriju, kad je životne neprilike nagrizaju. Trešnja se protivi, hoće živjeti, njena je proljetna obnova bezvrijedna, nema kome služiti osim memoriji.

Možda je zato još tu. Tko zna?