I zato me pogled na mak toliko dira. Jer izgleda krhko, a opstaje tamo gdje mnogi ne bi uspjeli. Vjetar ga savija, ali ga ne slomi. Jer izranja iz škrte zemlje koja je nešto pretrpjela, pa ipak ponovno donosi ljepotu
I zato me pogled na mak toliko dira. Jer izgleda krhko, a opstaje tamo gdje mnogi ne bi uspjeli. Vjetar ga savija, ali ga ne slomi. Jer izranja iz škrte zemlje koja je nešto pretrpjela, pa ipak ponovno donosi ljepotu
Između šljunka, prašine i tragova automobilskih guma stajali su mali crveni cvjetovi. Toliko nježni da se činilo nemogućim da rastu baš ondje.
Jutarnje sunce prolazilo je kroz njihove tanke latice, a njihova crvena boja na sivom parkiralištu djelovala je nestvarno. Stanem i izvadim mobitel. I prvi put tog jutra više ne razmišljam ni o poslu, ni o rokovima, ni o ljudima, ni o problemima.
Samo gledam.
Dan ranije vraćala sam se iz svog rodnog Lovrana u svoju Pulu. Ne donjom cestom uz more, preko Labina, kao inače, nego preko tunela Učka, jer je bilo brže. Danas kroz tunel Učka prolazimo automatski, bez razmišljanja o tome koliko je velika stvar probiti planinu i povezati ljude s dvije strane. I upravo zato, gledajući te makove između kamenčića i tvrdog tla, u mislima mi se ponovno pojavila Učka. Jer makovi i tuneli nastaju ondje gdje je trebalo probiti nešto tvrdo da bi život mogao nastaviti dalje.
Mak, latinskog naziva Papaver rhoeas, jedan je od najprepoznatljivijih samoniklih cvjetova Europe. Pripada porodici makovki (Papaveraceae) i fascinantan je zbog mjesta na kojima raste. Raste uz ceste, gradilišta, između kamenja u svoj svojoj raskoši. Na zemlji koja je uznemirena, raskopana ili ranjena.
Njegovo sjeme može godinama mirovati u tlu čekajući pravi trenutak. A onda, kada sunce dotakne otvorenu zemlju, nikne.
Mak cvate od svibnja do srpnja. Njegov cvijet traje kratko, gotovo prolazno, ali u toj prolaznosti postoji nešto što čovjeka zaustavi. Jedan cvijet maka može imati i više od 160 prašnika skrivenih u onom tamnom, baršunastom središtu koje toliko privlači pogled. Priroda i u najmanjim detaljima neumorno pokazuje koliko je život složen, precizan i raskošan.
Neke sorte maka danas se uzgajaju kao ukrasne biljke za vrtove i okućnice, upravo zbog njegove nestvarne ljepote. No ljudi su mak poznavali mnogo prije nego što je postao dekoracija. Papaver rhoeas sadrži alkaloid roeadin, blagi sedativ zbog kojeg se mak nekada koristio za umirivanje i lakši san. U narodnoj tradiciji cvjetovi maka stavljali su se u čajeve i pripravke kojima su ljudi pokušavali umiriti djecu, nesanicu i nemir.
I interesantno je, simbolički, u tome da biljka koja raste na ranjenoj zemlji istodobno nosi sposobnost smirivanja. Makovi su se kroz povijest često pojavljivali nakon velikih lomova, ratova i razaranja.
Nakon Prvog svjetskog rata polja Europe bila su prepuna crvenih makova koji su rasli između rovova i grobova poginulih vojnika. Zato je i mak postao simbol sjećanja, osobito u Engleskoj gdje je mak podsjetnik da se čak i nakon najvećih ljudskih tragedija život ponovno pokušava vratiti.
Zato mak tako snažno dira čovjeka.
I tako hodajući prema uredu razmišljajući o makovima, sjetila sam se nedavne vijesti da se upravo ovih dana obilježava 48 godina od probijanja tunela Učka. I odjednom su mi se te dvije slike spojile u mislima. Makovi i tunel Učka. Naizgled potpuno nepovezane stvari, a opet obje govore o istoj ljudskoj potebi … da se pronađe put. Da se probije prepreka. Da se ljudi povežu.
Jer prije 48 godina ljudi s obje strane planine … ljudi Istarske i Primorsko-goranske … izdvajali su svoj novac kako bi se Učka probila. Ljudi tada nisu ulagali samo u tunel. Ulagali su u ideju povezivanja ljudi. U budućnost generacija koje dolaze. U vjeru da život ne smije stati pred planinom. Da djeca, obitelji, radnici, studenti i bolesni manje vremena gube na putu.
Postojala je svijest da se neke stvari ne grade samo za sebe, nego za društvo koje dolazi poslije nas. Nije to bio samo građevinski projekt. Bio je to čin zajedništva. Ujedno je to i dokaz da društvo može graditi nešto veliko kada ljudi misle na zajednicu i jedni na druge. Kada postoji svijest da nitko ne može sam probiti planinu.
I zato me pogled na mak toliko dira. Jer izgleda krhko, a opstaje tamo gdje mnogi ne bi uspjeli. Vjetar ga savija, ali ga ne slomi. Jer izranja iz škrte zemlje koja je nešto pretrpjela, pa ipak ponovno donosi ljepotu.
A baš je to ono što bi danas trebalo pamtiti … da se i najtvrđe planine probijaju zajedništvom. Posebno danas, kada se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih i zaboravljaju da se velike stvari nikada nisu gradile samo za sebe, lako je povjerovati da smo premali da bismo nešto promijenili. Ali i mali, kada zajedno djeluju, ostavljaju velik trag.
Zato mali crveni cvijet između kamenja i danas govori o zajedništvu puno više nego mnoge velike riječi. Jer tunel kroz Učku nisu probili samo strojevi, nego ljudi koji su razumjeli da jedni bez drugih ne mogu dalje. I upravo se po tome društva na kraju pamte … jesu li ljude spajala ili razdvajala.
„Zgrožena sam takvim divljaštvom, koje nije i ne smije biti lice Rijeke. Mi smo grad koji je oduvijek bio dom ljudima različitih nacionalnosti, jezika i kultura te upravo na toj otvorenosti gradio svoj identitet. Zato svako nasilje, osobito motivirano mržnjom, netrpeljivošću ili osjećajem nadmoći nad drugim i slabijim, predstavlja izravan udar na vrijednosti koje Rijeka živi i čuva,“ navela je u subotu u priopćenju riječka gradonačelnica
Bolnica planira zaposliti čak 30 djelatnika koji bi radili na hitnom prijemu, u operacijskom bloku, intenzivnoj skrbi, kirurgiji, internoj medicini, pedijatriji, psihijatriji, ginekologiji, infektologiji i drugim odjelima
Za članove Predsjedništva SDP-a Istarske županije izabrani su Marko Ferenac, Goran Hrvatin, Igor Belas, Zoran Karlić, Danijel Ferić, Bojana Puzigaća, Stanko Radulović, Eda Kalčić i Denis Kontošić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
