"Sve češće se u javnosti čuje da Uljanik treba muzej. Grozim se te ideje. Muzealizacija znači kraj", rekao je pulski etnolog i antropolog dr. sc. Andrea Matošević, profesor na pulskom sveučilištu, višegodišnji suradnik Sajma knjiga na nadahnutoj premijernoj promociji svoje nove knjige "Kolos Jadrana: Industrijski film i brodogradilište Uljanik u drugoj polovici XX. stoljeća". Zajedničkom fotografijom na koncu promocije cijela je sajamska ekipa podržala svog suradnika.
Na pitanje što misli o sramežljivim političarskim izjavama o mogućoj šetnici, parkingu u krugu Uljanika, i zadržavanju jednog dijela za brodogradnju, Matošević (kojemu su pradjed, djed i otac radili u u Uljaniku) danas nam odgovora: "Uljanik je uvijek bio prostor rada, privređivanja. Ukoliko se u perspektivi odustane od brodogradilišta, onda bi se morala otvoriti najšira javna i stručna rasprava o prenamjeni te zone, a ne kao u slučaju Lungomarea gdje je hinjena javna rasprava i nametnut hotel kao 'jedino moguće, gotovo rješenje', uza sve prijepore i podjele u lokalnoj zajednici".
Uoči promocije ove vrijedne knjige s njim smo prošlog tjedna napravili intervju.
Knjigu, u kojoj je autor istraživao filmsku i drugu povijesnu i dokumentarnu građu o Uljaniku i industrijskom filmu predstavili su Aljoša Pužar i Damir Agičić, urednik Srednje Europe, kuće koja je izdala djelo.
"Sajmu knjige u Istri dugujemo ovakvu knjigu koju će Uljanikovci i njihova djeca htjeti pročitati", kazao je Agičić, a Matošević je prikazao i kratki film o pulskom brodogradilištu, u čijoj mu je realizaciji pomogao i Vibor Juhas.
Urednik Damir Agičić, Andrea Matošević i Aljoša Pužar
Matošević u prošlotjednom intervjuu kazao da se Uljanik itekako mogao spasiti, kao što se mogao spasiti Brodarski institut.
- Naravno da se Uljanik mogao spasiti, jednako kao što se mogao spasiti Brodarski institut, a i šira domaća proizvodnja povezana s brodogradnjom. Ali, za to je valjalo imati strategiju, ideju, plan i organizaciju na državnom nivou još prije 15 ili 20 godina te je valjalo još onda primijetiti da turizam ne smije ostati jedina zdrava privredna grana. Pa ipak, čini se da to nikada nije bio plan, lokalno smo smatrali da su brodogradilišta "prevelika da padnu", dok ih jednostavno više nije bilo, barem ne na način na koji smo ih prethodno poznavali. A o neumoljivim se ekonomskim zakonima govori kao o „prirodnima“, kao da se radi o prirodnim katastrofama, a ne o nizu sasvim arbitrarnih i političkih odluka. Pritom se zaboravlja koliko su baš brodovi od 16. stoljeća naovamo smatrani moćnim oruđem u ispravljanju i nadilaženju prirode i neodvojivi od modernizacijskih procesa, kazao je Matošević.
"Brodogradilište je bilo mjestom ogromnih tehničkih iskoraka, akumulacije znanja, suradnje s brodogradilišnim institucijama, modernizacije, garancijom - ovisno o periodu, dakako - sigurne egzistencije, stipendiranja i obrazovanja. Budućim će generacijama vrlo vjerojatno teško biti zamisliti koliko je to mjesto bilo umbilicus urbis, pupak grada koji je širio horizonte i lokalnu sredinu povezivao sa svijetom. To nije samo pitanje dolara i zarade", dodao je Andrea Matošević.
Sajamska ekipa uz Matoševića na kraju promocije
