Zanimljiva priča o Ceconovoj filantropiji veže se uz njegovu oporuku i složene događaje koji su uslijedili njegovoj smrti, a njegovim se imetkom postupilo samo djelomično prema uputama iz oporuke * Prije tridesetak i više godina netko je u parku sadašnjeg vrtića Peter Pan nespretno sjekao stablo koje je palo na Ceconov spomenik otkinuvši mu glavu * Vodnjanci i njihove vlasti na više su načina pokazali zahvalnost prema dobročinitelju, no sada trebaju nešto poduzeti kako bi obiteljska grobnica Cecon ipak bolje izgledala
Zanimljiva priča o Ceconovoj filantropiji veže se uz njegovu oporuku i složene događaje koji su uslijedili njegovoj smrti, a njegovim se imetkom postupilo samo djelomično prema uputama iz oporuke * Prije tridesetak i više godina netko je u parku sadašnjeg vrtića Peter Pan nespretno sjekao stablo koje je palo na Ceconov spomenik otkinuvši mu glavu * Vodnjanci i njihove vlasti na više su načina pokazali zahvalnost prema dobročinitelju, no sada trebaju nešto poduzeti kako bi obiteljska grobnica Cecon ipak bolje izgledala
Ovo je priča o Vodnjancu Angelu Ceconu (1830.-1873.), filantropu koji je Vodnjancima ostavio bolnicu za starije i nemoćne osobe slabijeg imovinskog stanja (Ospitale) čija je zgrada i dan danas u funkciji zdravstvene skrbi, ali i poljoprivrednu školu (Scuola di agraria) koja je djelovala od kraja 19. stoljeća do 1945.
Obitelj Cecon je početkom 19. stoljeća s Furlanije, točnije iz Karnije, doselila u Vodnjan. Angelo je rođen u Vodnjanu, gdje je živio, radio te se obogatio trgovinom. Godine 1867., sa 16 od mogućih 25 glasova, odabran je za podestata (gradonačelnika) Vodnjana, ali je samo šest dana kasnije, 24. ožujka 1867., odustao od funkcije iz nepoznatih razloga. Vodnjan ga pamti prvenstveno kao filantropa.
Zanimljiva priča o Ceconovoj filantropiji veže se uz njegovu oporuku i složene događaje koji su uslijedili njegovoj smrti, a o kojima temeljito piše povjesničarka Paola Delton, iz Centra za povijesna istraživanja u Rovinju, u radu “Il lascito testamentario di Angelo Cecon (1870–1873)” objavljenom 2024. u reviji Quaderni (“Ostavština Angela Cecona 1870–1873").
Supruga Angela Cecona, Teresa Bassi, umrla je mlada, u 29. godini 1869., a njihov sin Antonio, rođen 1864., bio je slabijeg zdravlja. Stoga je Angelo Cecon oporučno naložio da se njegov imetak, ako njegov sin, kojeg je ipak odabrao kao jedinog nasljednika, umre bez nasljednika i prije navršene dvadesete godine života, podjeli na način da se najveći dio koristi za utemeljenje bolnice za siromahe i poljoprivredne škole. Pritom je Cecon imenovao javnog bilježnika te prijatelja Pietra Sbisà izvršiteljem oporuke i skrbnika sina Antonia.
Angelo Cecon je preminuo 28. srpnja 1873. u dobi od četrdeset i tri godine, a uzrok smrti naveden je kao "marasmo". Riječ marazam u medicini opisuje stanje pothranjenosti, ali takvo što bi valjalo isključiti u slučaju dobrostojeće osobe poput Cecona. Svojedobno se riječ "marazam" koristila i kao dijagnoza kod izrazito mršavih ljudi, dijabetičara i kod opće iscrpljenosti tijela.
Najbitniji dijelovi njegove oporuke, koja je napisana na talijanskom, odnose se na filantropska djela koja su se tek morala izvršiti po njegovoj smrti. Za bolnicu (sklonište) za siromahe (ospitale) naložio je sljedeće: „Želim da se moja zgrada u San Roccu s ostalim stambenim blokovima pretvori u bolnicu, koja će nositi moje ime, za ovdašnje siromahe, a možda i za druge siromahe u pokrajini, i da kapital od trideset tisuća florinta ostane vezan za ovaj institut kao trajni temelj. Prihod od ovog kapitala kao i od poljoprivrednog zemljišta San Rocco mora se koristiti za održavanje same bolnice.“
Vezano uz Poljoprivrednu školu, evo kako je Cecon formulirao svoju želju. “Nalažem da se ostatkom mog imetka raspolaže otvaranjem zaklade koja će nositi moje ime i koja će sagraditi i trajno održavati poljoprivrednu školu, a njezino osnivanje, očuvanje i upravljanje povjerujem podestatu Vodnjana i školskim vlastima."
Strahovi koji su se odnosili na slabo zdravstveno stanje Angelovog sina Antonia dobili su okrutnu i tužnu potvrdu 8. svibnja 1833. Antonio umire u 19 godini života. Samo nekoliko dana prije smrti i on je sastavio svoju oporuku, a obzirom da nije navršio 20 godinu, nije smio, a vrlo vjerojatno nije ni htio, promijeniti želje svoga oca o darovanju dobrog dijela obiteljske imovine u dobrotvorne svrhe.
Onim dijelom koji je mogao raspolagati, Antonio ostavlja jednu nekretninu supružnicima Mrach te određene iznose novca svojim pomoćnicima Teodori Mrach i Toto Tosonu, glavnom kućnom pomoćniku Delcaru zvanom Savulin, slugama, siromašnoj rodbini iz Karnije, rođacima Antoniju Ceconu i Gemmi Bassi i vodnjanskoj župnoj crkvi.
"Određujem da se odmah nakon moje smrti slavi 500 svetih misa za spas moje duše"
Angelov sin Antonio Cecon
Zanimljive su odredbe iz oporuke kojima Antonio otpušta polovicu dugova trojici dužnika, kao i i one u kojima izražava sljedeće želje: "Određujem da se odmah nakon moje smrti slavi 500 svetih misa za spas moje duše" i "određujem svotu od 2000 florinta kao trajni temelj za mise za spasenje moje duše i duša mojih predaka“.
Kao što je prethodno učinio njegov otac Angelo, i Antonio imenuje Pietra Sbisà izvršiteljem i nasljednikom ostalog imetka.
Pietro Sbisà (Rovinj 1841.- Vodnjan 1907.) nije bio samo javni bilježnik, već je i tri puta bio podestat Vodnjana, ali i zastupnik u Istarskom Saboru u doba Austro-Ugarske. Obzirom na svoj povlašteni položaj, Sbisà se znatno okoristio upravljanjem ostavštinom Angela Cecona. Na posjedu San Rocco, koji je pripadao obitelji Cecon, izgradio je svoju vilu koju Vodnjanci još uvijek poznaju kao “villa Sbisà” u kojoj danas djeluje vrtić "Peter Pan".
Villa "Sbisà", u kojoj danas djeluje vrtić Peter Pan, građena je na posjedu koji je pripadao Angelu Ceconu
U svojoj oporuci Cecon je naložio da se bolnica (ospitale) za siromahe smjesti na cijelom području njegovog posjeda u kontradi San Rocco, prvenstveno u kući u kojoj se danas nalazi Bistro Maslina, odmah pored crkvice Sv. Roka, dok za poljoprivrednu školu nije spomenuo lokaciju.
No Pietro Sbisà, za kojeg podsjećamo da na dijelu posjeda u San Roccu koji je oporučno bio namijenjen bolnici gradi vlastitu vilu, s položaja podestata predložio je promjene na način da se za ospitale odustane od lokacije San Rocco te da se smjesti u takozvanu “Casa Ive” koja se nalazila u četvrti Portarol, a istovremeno da se škola izgradi na posjedu San Rocco. Općina je zamjenu prihvatila, što je bio razlog nelagode kod Vodnjanaca, obzirom da se nije poštivala pokojnikova želja, što nipošto nije dobro. Kasnije će "zdravstvena komisija za ispitivanje kuće Ive" utvrditi da ta zgrada nije bila prikladna za pružanje ikakve zdravstvene usluge.
Ceconova kuća na posjedu San Rocco, prema pokojnikovoj želji trebala je postati bolnica, a nije...
Nakon niza sudskih procesa u kojima su bili uključene gradske, pokrajinske pa čak i državne institucije, 1888. konačno se otvorila bolnica Ospedale di fondazione Angelo Cecon, ali ne na posjedu San Rocco, već u zoni San Antonio, odmah na početku fažanske ceste, na broju 7., u tada novoizgrađenoj zgradi u kojoj se sada nalazi Centar za rehabilitaciju osoba s posebnim potrebama.
Projekt za bolnicu iz 1886 - foto: CRS
“Zakladna bolnica Angelo Cecon” sastojala se od prostorija za prijam pacijenata, kirurške ambulante, bolničkih soba u prizemlju i na katu, i to za oko pedesetak pacijenata, te soba za bolničko osoblje. Punila je prazninu u društvenoj djelatnosti koju bi danas opisali kao “socijalna skrb”, prazninu koja je nastala nakon što je slična bolnica (sklonište), koja se do 1815. nalazila u blizini župne crkve, srušena prilikom gradnje zvonika za koji je trebalo stvoriti prostor. Stara crkvica Sv. Antuna, koja se nalazi u velikom dvorištu iza zgrade, renovirana je 1892. i postala je kapelom bolnice.
Crkvica Sv. Antuna nalazi se u dvorištu Zakladne bolnice Cecon (danas Centar za rehabilitaciju)
Bolnica se financirala rentom sv. Roka ali i rentama od ostalih Ceconovih imanja, a djelovala je do 1946. kada ju preuzima pulska bolnica. To će trajati sve do 1960. kada na kratko zgrada postaje domom vrtića s tri hrvatska i dva talijanska odjeljenja, a potom namjena zgrade opet postaje sanitarna: u njoj će djelovati izdvojeni odjel pulskog Doma za djecu, mladež i odrasle osobe s cerebralnom paralizom i drugim posebnim potrebama. Danas je zgrada u vlasništvu Republike Hrvatske, a već smo spomenuli da se u njoj nalazi Centar za rehabilitaciju.
Nekadašnja Zakladna bolnice Cecon (danas Centar za rehabilitaciju) u predjelu Sant'Antonio, uz cestu za Fažanu
Krajem 19. stoljeća dolazi do konkretnog izvršenja i druge oporučne želje Angela Cecona otvorenjem Zakladne poljoprivredne škole, odnosno “Fondazione della scuola agraria Cecon“. Agrarna škola nalazila se u današnjoj ulici Biasoletto 82, u predjelu Vartai, sjeverno ali tik do grada, na najzapadnijem od raznih ogranaka ulice Biasoletto i to na onom koji iz centra vodi do ceste koja spaja sjeverni izlaz iz Vodnjana sa Željezničkom ulicom.
„Prema lokalnoj predaji i istraživanjima zaljubljenika u lokalnu povijest, poput Marina Deltona, saznali smo da je to bila odlična škola koja je po prvi put Vodnjancima pokazala znanstveni pristup poljoprivredi“, rekao nam je galerist i poznavatelj povijesti Vodnjana Germano Fioranti. Škola se nalazila na velikoj parceli, a ispred nje su bili vrtovi u kojima se održavala praktična nastava. Naravno, učenici su praksu imali i po raznim vinogradima i maslinicima Vodnjanštine.
Zdanje bivše Ceconove poljoprivredne škole danas je u privatnom vlasništvu
Vremenom je došlo do nacionalizacije, a potom do parcelacije područja kod škole: čestica na kojoj se nalazi glavna zgrada bivše škole danas je u privatnom posjedu, ali okolne još uvijek pripadaju Gradu Vodnjanu.
Zakladna poljoprivredna škola Angelo Cecon djelovala je kao javna škola pod nazivom Scuola di avviamento professionale al lavoro di tipo agrario, a s radom je prestala 1945. Očito tada nije bilo sluha da se projekt koji je nastao iz filantropskih razloga i dalje održi.
Stražnja strana bivše poljoprivredne škole
Fioranti nam je pokazao i kuću u današnjoj ulici Ceccon koju je obitelj posjedovala u središtu mjesta. Takozvanu casa domenicale Angelo Cecon je oporukom ostavio svom trgovačku agentu Francescu Vanciniju (dozvolio mu je i da si poveća plaću), dok je drugu kuću, koja se nalazila preko puta, ali i malu obližnju kućicu, ostavio "guvernanti" Teodori Mrach.
Jedna od kuća obitelji Cecon u jednom od ogranka današnje ulice Biasioletto
Premda ulica nije sigurno bez razloga dobila ime po Ceconu, valja napomenuti da postoje i dokumenti iz kojih je vidljivo da se Ceconova casa domenicale nalazila (i) na drugom mjestu, i to u Trgovačkoj ulici, na tadašnjem broju 426.
Galerist i poznavatelj povijesti Vodnjana Germano Fioranti
Koliko je Vodnjan sačuvao sjećanje na ovog dobrotvora? Odgovor ima svoje svijetle, ali i nešto manje svijetle strane.
Dobro je to što u središtu grada postoji ulica Ceccon (u natpisu je prezime napisano duplim slovom "c", što bi valjalo ispraviti), 2011. godine u Trgovačkoj ulici, na broju 19. otvoren je Dnevni centar za starije osobe Angelo Cecon, a na uličnom pročelju Ceconove kuće u San Roccu, gdje se sada nalazi Bistro Maslina, postavljena je spomen ploča na kojoj piše: „ Angelo Cecon (1830-1873) Slavni Vodnjanac, dobročinitelj, svojom je velikodušnošću doprinio kulturnom, gospodarskom i društvenom razvoju mjesta. Toliko je volio Vodnjan da je gradu ostavio sva svoja dobra. U znak zahvalnosti, građani Vodnjana. U Vodnjanju, 10.kolovoza 2008.“
Nipošto slavna nije priča o Ceconovoj bisti koja se nalazila u parku sadašnjeg vrtića Peter Pan. U mjestu kruži priča da je prije tridesetak i više godina netko nespretno u parku sjekao stablo koje je palo na Ceconov spomenik otkinuvši mu glavu.
Park današnjeg vrtića Peter Pan u kojem (iza stražnjeg dijela zgrade) se nekad nalazila bista Angela Cecona
„Bista, nažalost, nije sačuvana“, odgovorili su na naš upit iz Grada Vodnjana-Dignao te dodali: „dva dijela biste nalaze se u kotlovnici vrtića, a nedostaje glava. Prema našim saznanjima kamena glava uklonjena je već početkom 1980-ih iz nama nepoznatih razloga. Postolje spomenika društvo Contrada prenijet će na gradsko groblje Vodnjan i pohraniti među stare i vrijedne nadgrobne spomenike kako bi se spriječilo daljnje oštećivanje.“
"Na temelju Odluke o zaštiti grobnih mjesta i nadgrobnih spomenika grobno mjesto Angela Cecona spada u I. kategoriju kulturnog dobra od lokalnog značaja (...) a s obzirom da se radi o komunalnom grobnom mjestu, sredstva za obnovu i održavanje osiguravaju se iz Proračuna Grada Vodnjana-Dignano, a Contrada redovito obavlja aktivnosti redovnog održavanja“
Grad Vodnjan - Dignano
Na vodnjanskom groblju nalazi se grobnica obitelji Cecon, a na nadgrobnom kamenu spomenuto je sedam imena, među kojima su Angelovi roditelji, supruga i sin.
Nadgrobni spomenik, na kojem je prisutna i Angelova fotografija, strukturalno nije u lošem stanju, ali je zub vremena itekako odradio svoje. Uklesana imena su gotovo nevidljiva, izvorno bijeli kamen je gotovo skroz potamnio.
Na naše pitanje da li su u planu čišćenje i sanacija groba Angela Cecona, iz gradske uprave su nam odgovorili da „ na temelju Odluke o zaštiti grobnih mjesta i nadgrobnih spomenika na području Grada Vodnjan-Dignano grobno mjesto Angela Cecona spada u I. kategoriju kulturnog dobra od lokalnog značaja, a s sukladno Odluci, a u cilju zaštite spomenika, Contrada d.o.o. obavlja propisane mjere zaštite vodeći računa da se ne naruši izgled i da se spomenik ne pomiče te provodi zabranu davanja na korištenje grobne cjeline. S obzirom da se radi o komunalnom grobnom mjestu, sredstva za obnovu i održavanje osiguravaju se iz Proračuna Grada Vodnjana-Dignano, a Contrada redovito obavlja aktivnosti redovnog održavanja“.
Iz odgovora valja zaključiti da pravna podloga za uređenje groba Angela Cecona postoji, a čak je i poznato iz kojih bi se izvora mogao financirati taj neveliki trošak. Potrebne su samo minimalne sanacije rubova kamenih dijelova, a najviše temeljito čišćenje spomenika.
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
