ANSELM KIEFER U FIRENCI Lucifer, Pali anđeli, Ave Maria i Zieg Heil

Anselm Kiefer izlaže samo na najboljim mjestima. Tako je u sklopu venecijanskog Bienalla, prije godinu i pol, svojim radovima okupirao Duždevu palaču (Palazzo Ducale). Prošlog tjedna na red je došla Firenca i renesansna Palača Strozzi (Palazzo Strozzi).

Kiefer godinama priprema radove za pojedine izložbe potpuno ih prilagođavajući prostoru u kojem izlaže.

Središnjim dvorištem predivne palače iz 15. stoljeća dominira „Engelssturz”, ili „Pad anđela”, sedam metara visoko gigantsko djelo napravljeno specijalno za lokaciju na kojoj je postavljeno.

Na zlatnoj pozadini dominira arhanđel Mihael (Mihovil, Mihajlo) koji je upravo odmetnute anđele izbacio iz Raja. Na Kieferovoj slici pali anđeli sunovratili su se u tamu, poprimili su tri dimenzije. U vječnoj borbi dobra i zla, duhovnog i materijalnog, pobunjenici su završili na planeti Zemlji.

- Kao dijete, želio sam postati Papa. Žudio sam za savršenstvom. Činilo mi se da je Papa nešto najviše što čovjek može postati, izjavio je Kiefer, inače odgojen kao katolik. Rekli su mu da Nijemac nikad ne može postati Papa što se kasnije pokazalo kao netočno.

Iako se u radovima učestalo poigrava s kršćanskim temama i simbolikom, Kieferova umjetnost svojevrsna je alkemija, većim dijelom inspirirana židovskim misticizmom, kabalom, ali i nimalo kršćanskom filozofijom, književnošću. Njegov je rad radikalna provokacija svih dogmi i tabua.

Izložva u Firenci završava u sobi s 4 ogromne fotografije na kojima autor, odjeven u nacističku uniformu svog oca, gledatelja, sa svih strana svijeta, pozdravlja pozdravom Sieg Heil.

Soba 1: Lucifer

Vođa pobune protiv Boga istjeran je iz Raja. Istjerao ga je Mihael čije je ime napisano ispod pravog avionskog krila, ali i pored naslova Luzifer na vrhu slike. Svjetlonoša je pao u tminu materijalnog gdje ga čeka amorfna masa palih pobunjenika.

Čovjek uvijek strijemi ka nebu, izmislio je krila i avion. Želja za nadvladavanjem ograničenja još od Ikarusa odvodi nas u prostor opasnosti.

„Luzifer” je rad nastao tijekom 12 godina koji gledatelja ostavlja bez daha, udara u stomak, udara u rane. Kiferova umjetnost je duboka voda, višeslojno propitkivanje.

-Slikarstvo je filozofija, rekao je više puta. Prilikom primanja počasnog doktorata iz filozofije na sveučilištu u Torinu Kiefer je citirao Nietzschea „Plešem, plešem filozofiju”. Ja plešem sa slikama, dodao je.

Soba 2 Anarhija Sunca, suncokreta i zmije

Sunce je zvijezda koja daje ali i uzima sav život. Tri rada u drugoj sobi posvećena su Heliogabalu, odnosno mlađahnom rimskom caru Marku Aureliju Antoniju koji je ubijen jer je Rimskom carstvu pokušao nametnuti sirijski kult boga sunca Baala.

Jedan od radova posvećen je i Antoninu Artaudu, francuskom nadrealistu i dramatičaru koji je o Heliogabalu napisao dramu "Okrunjeni anarhist". Na jednom od suncokreta na slici zmija se uspinje ka nebu.

Zanimljiva je i slika "Sol Invictus" na kojoj autor leži na zemlji a iz njega rastu suncokreti iz kojih po njemu padaju sjemenke.

Posveta je to Van Goghu ali i Robertu Fluddu, britanskom filozofu i alhemičaru iz 17. stoljeća koji je svaku biljku povezivao sa zvijezdama.

Soba 3 Ave Maria: Slikanje je filozofija

Filozofsko propitkivanje dominira čitavim Kieferovim stvaralaštvom. Na slici „Atenska škola” filozofi su poredani u evolucijskom nizu. Kiefer je posebno inspiriran Heraklitom, posebice njegovom mišlju: Rat je otac svih stvari, kralj svega."

Za Kiefera rat je izrazito bitan. Neko vrijeme živio je na jugu Francuske, ali tamošnja ljepota nije ga inspirirala. Za njega je priroda ima smisla samo u kontekstu ljudske povijesti.

- Slikanje prirode u izolaciji nije dostatno. Priroda se mora razumjeti u kontekstu povijesnih događaja poput ratova. Ne postoje nevini pejzaži, kaže Kiefer.

Grčki filozofi koji su živjeli stoljećima prije Kristovog rođenja nalaze se i na slici „Ave Maria mater philospohorum”. Izdvaja se Sokrat.

Soba 4. Alkemija i Kabbalah

U ovoj sobi radovi se nalaze pod staklenim vitrinama. Rad „En Sof” (Beskonačno) predstavlja nam zmiju koja se penje po ljestvama na kojima su riječima ispisani stupnjevi duhovne stvarnosti koji vode prema božanskoj svjesnosti. Zmija koja se penje simbolizira duhovni razvoj, otkrivanje skrivenog znanja.

"Danae" je ime rada u kojem olovni suncokret raste iz knjige, sjemenke su zlatne. Kiefer je od osamdesetih godina prošlog stoljeća potpuno utopljen u kabalu.

Soba 5. Oda knjigama

Anselm Kiefer očaran je i knjigama. Kaže da svako jutro nasumce odabere knjigu koja onda u mnogome određuju njegovo dnevno stvaranje.

Sobom dominira rad „Locus solus” posvećen je francuskom Raymondu Russelu i njegovom istoimenom djelu. Ponovno vidimo kabalističko olovo koje emanira iz knjige znanja.

U sobi su i dva rada posvećena knjizi „Finneganovo bdijenje” Jamesa Joycea, posljednjem i najčudnijem djelu irskog genija.

Djela su svojevrsni zlatni filmski set za pojedine scene iz spomenutog Joyceovog djela. Ima li u Joyceovom imaginarnom "fantomskom gradu" natruha Trsta i Pule?

Soba 6. Radioaktivna umjetnost

Šezdeset djela nastalih tijekom 40 godina ispunila su sve zidove ove sobe, od poda do plafona cijeli je prostor ispunjen radovima. Usred sobe je ogromno ogledalo kroz koje se djela mogu pogledati u svojoj refleksiji. Štoviše, gledatelj se može nagnuti nad ogledalo i ogledati samog sebe u Kieferovim radovima.

Cjelokupna instalacija zove se „Ozračene slike”.

Riječ je o starijim djelima koje je Kiefer godinama izlagao raznim kemijskim procesima, uključujući i nuklearnoj radijaciji plutonijuma koju je inicirao u kontejnerima. Neke su slike, kaže, mutirale.

- Sada djela pate od bolesti radijacije, trenutno su čudesna, objasnio je Kiefer koji se više puta vraća starim radovima i na razne načine iz „ozračuje”.

Za Anselma djela nikad nisu gotova. Još uvijek žudi za svojim remek djelom.

- Pokušavam cijelo vrijeme ali ne uspijevam. Moja talent nije dovoljan, rekao je.

Soba 7. Oda Rajni

Rijeka Rajna je simbol wagnerijanske njemačke. Kiefera vraća u djetinjstvo. Soba je posvećena „Nepoznatom slikaru”, u stvari svim umjetnicima koji su otrpjeli represiju, cenzuru ili zaborav.

Ponovno imamo Ave Mariu, ovaj put kao haljinu iz koje raste Toranj od bjelokosti, kao refleksija na biblijsku knjigu „Pjesma na pjesmama” u kojoj se prvi put spominje izraz „Turris eburnea”.

Soba 8. Sieg Heil

Izložba završava povratkom na početak Kieferove umjetničke karijere. Riječ je o fotografijama iz ciklusa „Okupacije” koje su u Firenzi prezentirane kao „Herojski simboli”. Kada su se pojavile kao dio Kieferova diplomskog rada na akademiji, radovi su izazvali šok ne samo u umjetničkom svijeti. Kiefer svojom kreacijom ubada u najbolnije osobne i društvene rane.

Umjetnik se visoko podignute desnice, obučen u Wehrmacht uniformu svoga oca, fotografirao na nekoliko lokacija koje je njemačka vojska okupirala tijekom drugog svjetskog rata.

- Želio sam potaknuti razmišljanje i introspekciju. Da su koncem rata u Njemačkoj održani izbori na njima bi opet pobijedio Hitler, objasnio je Kiefer rođen dva mjeseca prije kraja rata.

Smisao provokacije bila je izazvati i istražiti vlastiti identitet i kulturu, kao i kulturu čitavog njemačkog naroda. Neke od fotografija snimljene su kao hommage Leni Riefensthal, neke su posveta germanskom romanticizmu.

Prvotna reakcija bila je burna. Srećom, obranio ga je jedan od profesora s akademije, Rainer Maria Kuchenmeister, koji je osobno prošao kroz koncentracijski logor.

Na izlasku s izložbe, rukopisom na zidu, autor je citirao talijanskog pjesnika Salvatorea Quasimoda „ A večer je već tu”. Pjesma je u originalu kratka: „Svatko stoji sam na srcu zemlje, proboden zrakom sunca, a večer je već tu”.

Prošle je godine na festivalu u Cannesu prikazan film Wima Wendersaoi Anselmu Kieferu. Film treba pogledati a nije na odmet ovog proljeća otići do Toskane i par sati potrošiti na izložbi u centru Firence koja je otvorena do 21. srpnja. Idealan city break.