'Antigona' sutra i preksutra u Malom rimskom kazalištu u Puli

U sklopu Pulskog kulturnog ljeta Ulysses će odigrati u utorak 21. srpnja i srijedu, 22. srpnja u Malom rimskom kazalištu predstavu „Sofoklo: Antigona – 2000 godina kasnije“.

Uspješnica koja je već dulje vrijeme na repertoaru Kazališta Ulysses pokazuje da se svijet nije promijenio niti nakon 2000 godina, ratovi neprestano uzimaju žrtve i danak, obitelji neprestano pate, a pitanja onih koji su na pravoj ili pogrešnoj strani aktualna su od prapovijesti naovamo.

Redateljica predstave je Lenka Udovički, a suradnik na tekstu Miljenko Jergović. Između ostalih igraju Maja Izetbegović, Dženana Džanić, Rade Šerbedžija, Ermin Bravo, Damir Urban, Katarina Bistrović-Darvaš i drugi.

„Poruka je jasna – još uvijek tražimo odgovore na pitanja koja je razlika između prava i pravde, gdje je granica između tiranije i anarhije, muškog i ženskog poimanja tragičnih događaja u životu“, pisali su kritičari. “Antigona” je u verziji Lenke Udovički zadržala osnovnu Sofoklovu tematsku liniju – u centru je žena koja se suprotstavlja odluci vođe te zato biva kažnjena. Ipak, osim što zadržava osnovnu ideju jednog od najvećih grčkih tragičara, moderna „Antigona donosi i jednu novu, balkaniziranu dimenziju, piše u jednoj kritici. „Šerbedžija u svakoj pojedinoj etapi izvedbe zadržava ozbiljnost kakvu dekadama, možda od vremena velikih tragičkih rola Fabijana Šovagovića, nismo vidjeli na domaćim pozornicama“, smatraju kritičari. 

Redateljica Lenka Udovički kaže da je Antigona danas aktualnija više nego ikad, jer pokazuje jasan sudar ženskog i muškog principa. „Antigona je sestra svih onih koji se usude reći “ne” u određenom povijesnom trenutku. Suprotstavljajući se autoritetu koji ne prepoznaje i niječe postojanje nepravde, suočava se s poništenjem osobnog života“. 

„Kad kažem muški i ženski princip ne mislim nužno na muškarce i žene. Svi mi u sebi nosimo oba principa i u nama se oni sudaraju. U tom nekom procijepu u kojemu su Kreont i Antigona naša zapadna demokracija vrti se već nekoliko tisuća godina, otkad je Sofoklo napisao tekst. Očito moramo početi razmišljati i o nekom trećem putu, kako ustrojiti zajednicu i stvoriti okolnosti u kojima neće dolaziti do takvih sudara između ljudske prirode i načina na koji je zajednica ustrojena“.