Izložba "Antun Motika – rokenrol umjetničkog izričaja 20. stoljeća" otvara se ovog petka u 19 sati u Gradskoj galeriji Pula, a organizirana je u sklopu programa obilježavanja Dana Grada Pule.
Na galerijskim zidovima naći će se 30-ak radova nastalih u različitim fazama Motikinog stvaralaštva.
U vezi pojma rock and rolla u nazivu izložbe, povjesničarka umjetnosti i kustosica Tina Širec Džodan kaže: "Naziv izložbe, možda naizgled pretenciozan ili na prvi pogled neumjestan i neozbiljan, proizlazi iz višestrukih razgovora i debata u krugu kolega na temu Motikinog stvaralaštva, u kojima je lightmotiv doživljaja njegovog opusa i odnosa prema umjetnosti počeo korelirati s razvojem suvremene glazbe. Tako je, od milja, nastao interni Motikin pseudonim Toni Zappa, postavljajući autora u potpuno drugi milje, onaj glazbeni, i zamišljajući ga kao rock zvijezdu svojeg vremena. I doista, osvrnuvši se na umjetnički put ovog velikana hrvatskog slikarstva 20. stoljeća i razvoj njegovog umjetničkog rukopisa, gotovo da i nismo u mnogome pogriješili, a ukoliko je netko ozlojeđen zbog ove usporedbe, iskreno se ispričavam jer namjera nije bila banaliziranje stvaralaštva već, štoviše, njegovo veličanje".
Hvatanje bika, bakrorez, 1926.
Antun Motika (Pula, 1902. – 1992. Zagreb) školovao se u Puli, Žminju, Pazinu i na Sušaku, gdje maturira 1921., a studirao na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu (R. Valdec), prelazi na slikarstvo (M. Vanka, V. Becić i Lj. Babić) i diplomu stječe 1926., a poslijediplomski studij pohađa u klasi Lj. Babića 1927. Od 1929. do 1940. živi u Mostaru te radi kao profesor crtanja, u tom razdoblju stipendijski odlazi i u Pariz između 1930. i 1935. Od 1940. seli u Zagreb te do umirovljenja 1961. radi na Školi primijenjene umjetnosti.
Intenzivno stvara i izlaže do početka 80-ih godina, kada se postupno povlači iz izlagačkih aktivnosti, no i dalje radi i eksperimentira u intimi svog ateljea do kraja života. Izlagao je na brojnim inozemnim i domaćim skupnim izložbama, a samostalno najintenzivnije u periodu između 1940. i 1982. Dobitnik je brojnih nagrada te 1975. postao dopisnim članom JAZU-a. O Antunu Motiki snimljena je i dokumentarna trilogija (B. Benažić).
Brod na Seini, tuš_ gvaš, 1931.
