BALE "Sjedim u dvorištu njegove bivše ljubavnice u Palači Soardo-Bembo i pitam se: Je li Casanova probao bucolaj?"

Krećem biciklom iz Stancije Meneghetti, mog sada već redovnog ljetnjeg utočišta u Istri, ka drevnom gradiću Bale, udaljenom 10 kilometara po valovitom terenu, piše novinar srpskog lista Vreme Robert Čoban.

Dvojezična (hrvatska i talijanska) tabla na ulazu u mjesto (Bale/Valle) najavljuje njegov multikulturalni milje. Prema posljednjem popisu, u mjestu živi 48 posto Hrvata, 39 posto Talijana i manji broj Srba, Mađara, Slovenaca i onih koji se regionalno izjašnjavaju kao Istrijani.

U centru gradića je Palača Soardo-Bembo, sjedište Zajednice Talijana. Nalazi se iznad gradskih vrata i između dvije kule obrambenih zidina, izgrađena za porodicu Soardo, da bi je kasnije preuzela porodica Bembo. Palača Soardo-Bembo je najznačajnija građevina Bala, a pažnju prolaznika plijeni ljepotom svoje gotičko-renesansne fasade, koja je nedavno obnovljena.

Tokom stoljeća mijenjala je namjenu i vlasnike – od utvrđene građevine s obrambenom funkcijom do elitnog stambenog objekta, a prilikom nedavne restauracije otvoreni su izvorni prozori na bočnim kulama koji su bili zazidani. Sada se u prizemlju nalazi zanimljiva izložba 120 crno-bijelih fotografija mještana Bala, uglavnom Talijana između dva rata – preko 150 godina povijesti, običaja i tradicije ovog mjesta koje je prikazala autorica Gigliola Cnapich, a na prvom katu je drugi izložbeni prostor i kafić sa balkonom koji gleda na trg i Gradsku kuću.

Pored Palače, u Jazz-konobi “Kamene priče” naručujem kavu a konobarica mi donosi i bucolaj, tradicionalni istarski kolač koji se priprema za Uskrs, ali i u drugim svečanim prilikama. Mekano i sočno slatko pecivo sa zanosnim mirisom koje se, kad se ispeče, umače u vruće mlijeko sa vanilijom kako bi dugo ostalo mekano. Sladim se bucolajima i gorčom kavom dok čitam da je ovdje Casanova, slavni zavodnik iz 18. stoljeća, imao jednu od ljubavnih avantura i to sa tadašnjom vlasnicom Palače Soardo-Bembo, u čijem dvorištu sjedimo.

I Vrsar, gradić na zapadnoj istarskoj obali, također se diči činjenicom da je Casanova boravio u njemu, čak ga je i spomenuo u knjizi Historie de ma vie, (Povijest mog života) u kojoj je u nekoliko tomova opisao svoje avanture. To je inspiriralo stanovnike Vrsara da osnuju “Casanovafest”, festival ljubavi i erotike, manifestaciju koja slavi povijesnu povezanost Casanove i Vrsara i dokazuje da su ljubav i erotika neiscrpan izvor inspiracije i odlična tema za kreiranje turističke atrakcije. Organizatori vole citirati Casanovinu rečenicu: ”Čovjek koji se želi obrazovati mora čitati i putovati kako bi ispravljao sve što je naučio.” Od čitanja o Casanovi prenuo me zvuk klavira.

Kroz usku kamenitu ulicu dolazi se do župne crkve. Na misi je svećenik naizmjenično govorio na hrvatskom i talijanskom, na dva jezika je pjevao i crkveni zbor, a stekao sam utisak i da svi vjernici u prepunoj crkvi govore (i pjevaju) oba jezika. Po garderobi se vidi tko su turisti (u šorcevima i majicama poput mene), a tko mještani (u svečanim haljinama i odijelima).

Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije Sv. Elizabeti impozantna je građevina od bijelog kamena izgrađena na ostacima bazilike iz 9. stoljeća. Sagradio ju je Tommaso Bembo, gradonačelnik Bala 1891. Danas čuva kameni sarkofag ukrašen pleterom iz 9. stoljeća, drveno raspelo, renesansni drveni reljefni poliptih, liturgijsko odijelo i pribor iz 15. stoljeća, kao i drveni kip Gospe od Mon Perina iz istog vremena.

Mon Perin je, inače, naziv brežuljka na kojem su izgrađene Bale. Mnogi vjeruju da drveni kip ima čudotvornu moć, a legenda kaže kako su jedne izuzetno sušne godine nakon molitvi pred kipom nad Bale došli oblaci i počela je padati jaka kiša koja je spasila mjesto od posljedica jake suše. Kiša je, priča legenda, padala samo u Balama, dok su sva okolna mjesta ostala bez kišnih kapi.

U staroj jezgri Bala nadomak župne crkve nalazi se crkvica Sv. Duha, građena u 15. stoljeću, od pravilnih kamenih blokova s kamenim pokrovom – škrilama. Njenu unutrašnjost krase freske Alberta iz Konstanca. Uz uobičajene scene kristološkog ciklusa majstor Albert slika i scenu Prijestolja milosti sa svecima. U blizini je i romanička Crkva Sv. Jelene (Elene). Iako se na prozoru na pročelju nalazi židovska Davidova zvijezda, ovaj hram nikada nije bio sinagoga, što je prva pomisao mnogih posjetilaca.

Pet kilometara duga staza, od Bala prema moru, svojevrsna je galerija monumentalnih skulptura, kojom se odaje počast velikim umovima svijeta. Nazvana je Bulevar svjetskih genija. To su radovi studenata akademija likovne i primijenjene umjetnosti iz Venecije, Bolonje, Milana, Torina, Rijeke i Zagreba, koji su svojim talentom istarski kamen pretvorili u impresivna umjetnička dijela. Na svakih stotinjak metara postavljeni su spomenici Aristotelu, Einsteinu, Darwinu, Mandeli, Kolumbu, Tesli, Disneyu…

Umjesto u Meneghetti, otišao sam ka plaži u Barbarigi. Nakon plivanja pokušao sam sa sebe isprati slanu vodu, ali me je dočekao suh tuš i obavijest okačena na slavinu: “Zbog nezapamćene suše Istarska županija je uvela restrikcije vode”.