‘BEAU SE BOJI’: Smrti, pauka, mame, seksa i svega ostalog

Tjeskobni imaginarij, psihogram i mikrokozmos glavnog lika, četrdesetsedmogodišnjeg Beaua kojeg izvrsno interpretira oskarovac Joaquin Phoenix, na njegovom živopisnom, nepredvidljivom, često i opasnom putovanju ‘šumom i drumom’ na majčinu sahranu, treći je dugometražni igrani film američkog redatelja i scenarista Arija Astera. Prilično je različit od njegova protekla 2 uratka, znatno jednostavnijih dramskih zapleta: ‘Hereditary’ (kod nas Naslijeđeno zlo) iz 2018. i ‘Midsommar’ (kod nas Festival straha) iz 2019.

Ono što ovaj osebujni, apstraktni zaokret u redateljevoj karijeri ima zajedničko s njegovim proteklim izvrsnim uradcima je to da je kvalitetan, izuzetno precizan i neobičan te nipošto nije za svakoga. Već su mnoge kritike struke, gledatelja i kritičara ocijenile ovaj film kao njegov istovremeno i najbolji i najgori do sada.

Dugačak film od tri velike dramske cjeline

Za godišnjicu očeve smrti, Beau ima avionsku kartu za posjet majci u rodnoj kući. On živi u kvartu punom kriminalaca koji izgleda kao zapuštena njujorška četvrt, u kojoj je od nedavno i najezda crvenog pauka. Narkomani, psihički nestabilni, nasilnici, prevaranti i ostali uličari neprestano rade nered i proganjaju ga danju i noću. Lude stvari koje se izdogađaju sprječavaju ga pri odlasku na avion, no sve skupa ipak ga navede na put kući.

To je osnovna premisa radnje, ali prisutne su i druge upečatljive narativne linije. Od suočavanja sa svojim demonima i gotovo pogibije u prvom dijelu filma, preko kazališne predstave u šumi uz lude vizuale, flashbackove i u slici vrlo kreativno i praktično riješene efekte, do finalnog dolaska u rodnu kuću - skupocjeni stambeni objekt od stakla i masivnog drva, gdje se zatekne netom nakon majčinog pogreba, kad se zapravo njegova podsvijest ‘otvara’ stvarnosti.

Stvarno sam mislio da ću umrijeti, čitav život.

Prvi dio najviše obilježavaju njegove tjeskobne paranoične misli i sve ono s čim se prisiljen nositi u tom čudnovatom kvartu sa sumanutim susjedima. Genijalne situacije prikazuju Asterovu kreativnost, izvrsni osjećaj za filmičnost, odlične ideje za rakurse snimanja, točno pogođeno vrijeme trajanja određene akcije i poman rad s glumcem. Uz konstantan zov podsvijesti, u nastavku se film orijentira na Beauove roditelje, u šumskom dijelu na oca kojeg priziva u svoja sjećanja a u zadnjem, krunskom dijelu, centar radnje i otvaranja njegove podsvijesti je njegova dominantna kontrol frikuša majka, direktorica Mona (Patti LuPone).

Iznimna maštovitost prikaza

Ukupno trajanje filma je 179 minuta u kojima je dobro raspoređeno filmsko vrijeme. Tome je dijelom zaslužna izvrsna dramsko - izvedbena mizanscena, koja se odlično nastavlja u sekvencama, ali i scenografsko uređenje mizanscene. U čestim je dugim scenama, koje su inače specifičnost Asterovih radova, odlično oslikano Beauovo stanje i uvjeti u kojima egzistira, u kojima se njegove paranoje lakše manifestiraju, jer je njegova okolina puna svakojakih opasnosti, frikova i neobičnih situacija.

Volimo zamagliti granicu između publike i izvođača.

Iako jest djelomično horor, žanr u kojem jesu Asterovi prijašnji uradci, ovo je u nekom sumanutom, ekstremnom izdanju zbrkana crnohumorna drama s jakom studijom karaktera, s elementima horora i distopijskog realiteta. Film začuđuje simbolikom i diskursom arhetipskih odnosa a pitanja iskaču iz slike i dijaloga, dok maštovitost i domišljatost prikaza oduševljavaju.

Kamera i glazba zajedno snažno hipnotiziraju, režija je vrlo kompaktna i pogođena. Priča je ta koja naginje na nešto što nije za svakoga, jer film sam po sebi nije toliko vizualno brutalan. Unatoč čudovišnom penisu, prikriveno nadrealno nasilje ne utjeruje strah u kosti, već pomalo nasmijava, i ismijava.

Pozadina odnosa protagonista s majkom

Ari Aster rodio se u obitelji njujorških Židova. Židovska tradicija nalaže da se pokojnik sahranjuje unutar 24 sata od smrti, što ovdje nije naglašeno u dijalogu, niti objašnjeno. No, pritisak kojeg uznemirenom i ozlijeđenom Beau stvara majčin odvjetnik, spominjući sramotu ukoliko se pogreb mora odgoditi, ako Beau neće biti u mogućnosti stići na vrijeme, ukazuje na rigidno poštivanje te tradicije.

Glumac Nathan Lane koji glumi kirurga Rogera, opisao je film kao židovski 'Sve u isto vrijeme’ te epsku priču o krivnji i međuovisnosti - priču Beauovog života.

Prije izlaska filma, kojeg donosi producentska kuća A24 (koja je producirala sve dosadašnje Asterove filmove), Aster je opisao zaplet kao ‘židovski 'Gospodar prstenova', ali Beau upravo ide kući svoje mame.

Studija karaktera izvedena je besprijekorno, za što je uz Asterov pomni rad s glumcem kao i raspisivanje karaktera, zaslužna posvećena izvedba jednog od najboljih glumaca srednje generacije današnjice. S posebnim je osjećajem za karakternu slojevitost, nježnost i ranjivost muškog karaktera Phoenix utjelovio prestravljenog Beaua. Sve to popraćeno je njegovim iznimnim scenskim pokretom, pritom lišeno teatralnosti izvedbe kako to često može ispasti pri takvim situacijama, već je njegov nastup izniman, upravo pred kamerom.

Ovaj jedinstveni nadrealni film sastoji se od izvrsnih momenata, trenutaka nad kojim se možemo zapitati, no nije toliko izvrstan kao cjelina. Odlično konstruirana podsvijesna trauma koja snažno izvire na površinu iznimno je filmično iskorištena, no iako je sve vrhunski ukomponirano, vrlo je zahtjevno gledati film s toliko pitanja i potpitanja, a gotovo bez ijednog odgovora.

Ocjena filma 4/5

'Beau se boji' trebao je biti gotov i pušten prije godinu dana, no pedant Aster nije bio zadovoljan, pa je nastavio raditi na njemu do konačnog završetka. Film je na programu Kina Valli još sutra i prekosutra, u kasnijem večernjem terminu.