Engleski putopisac Richard Francis Burton primjećuje: "Na krajnjem sjeveru Jadranskog mora, gdje završava morska površina koja predstavlja grlo ustiju Mediterana, nalazi se trokutasti komad zemlje oblika jezika. To je Istra."
Engleski putopisac Richard Francis Burton primjećuje: "Na krajnjem sjeveru Jadranskog mora, gdje završava morska površina koja predstavlja grlo ustiju Mediterana, nalazi se trokutasti komad zemlje oblika jezika. To je Istra."
Svako toliko stanem i promatram Giannija kako snima. Pitam ga: „Što misliš, da li je Istra lijepa?“, a on: „Jako je lijepa!“. U veljači smo otišli u Boljun. Bilo je hladno i, nakon kratkog pljuska, pojavilo se sunce pa je uspio uhvatiti dugu.
Pejzaž je mentalna konstrukcija, ne može biti da nije subjektivna. Kad sin obavi dobro kadriranje kažem sebi: „ Evo, pretočio je djelić osobnog estetskog suda u istarsku zbilju, nije oduzeo nego dodao.“ Dok je obilazio boljunski kaštel, skočio sam do konobe da bih rezervirao stol no, uzalud, gostiona je bila krcata. Dolaze iz Rijeke, Zagreba, Pule....nedjeljni putnici. Činjenica me ugodno iznenadila, mislim da sam popio dec i nastavio dalje na suncu. Istra je lijepa i zanimljiva.
Knjige čuvaju mnoge opise našeg poluotoka, putopisci su riječima pokušavali dočarati ono što je na geografskim kartama, od najranijih pokušaja ucrtavanja kontura svijeta, plastično oblikovano.
Engleski putopisac Richard Francis Burton primjećuje:
"Na krajnjem sjeveru Jadranskog mora, gdje završava morska površina koja predstavlja grlo ustiju Mediterana, nalazi se trokutasti komad zemlje oblika jezika. To je Istra."
Burton prilaže stih firentinskog pjesnika iz 14. stoljeća Fazija degli Ubertija koji zamjećuje:
"Ed Istria vidi come nel mar cova". Dakle Istra kao gnjezdo okruženo morem u kojemu se kvočka nasadila.
Talijanski iredentizam dugo se koristio Danteovim stihovima u devetom krugu Pakla da bi čvršće vezao Istru za talijanski prostor:
"Si’ com’a Pola, presso del Carnaro
ch’Italia chiude e i suoi termini bagna."
Otprilike tristo godina kasnije, 1598. venecijanski putopisac Giuseppe Rosaccio pišući o svom putovanju od Venecije do Carigrada započinje opis Istre na slijedeći način:
"L'Istria.... si come Plinio, nella decima Regione dell'Italia, pone..." (Plinije smješta Istru u desetu talijansku regiju)
No, 14 godina kasnije, između 1612. i 1615. godine zapisivači boljunske kronike, svećenici glagoljaši, u Boljunu, u srcu Istre, grade prostor memorije crpeći iz vijesti koje dolaze s istoka.
Podanici su bečkog cara i s posebnim senzibilitetom bilježe događaje u srcu Balkana, iz slavenskog, hrvatskog prostora prema kojem, očito, osjećaju pripadnost... Slijedim tragove njihovih zapisa o događajima koje valja smjestiti u vremenskom razdoblju od XV. do XVI. stoljeća, subdonosno, u svakom pogledu, zbog posljedica prodora Turaka na zapad:
...tada uzeše Turki Bosnu
...tada umre kripki Mikola ban hrvatski
... tada biše izabran knez Matiaš i postavlen kral ugrski
...tada umre Matiaš kral ugrski i plakaše ga vse kralestvo nega dobroti
...tada porobi sabeh Hrvate
...tada knez Žanko zgubi Brine
...sektebra dan 11 pobiše neverni Turki bana Derenčina na polu odvinskem
to leto vzeše Turki Negroponte na ono stran Carigrada
vzeše Turki Tnin i Kradin zač behu vsi vanka pobegli
Boljunske, glagoljaške fragmente memorije skupio je na jednom mjestu i kritički obradio pokojni Dražen Vlahov, dugogodišnji direktor Državnog arhiva u Pazinu kojeg sam osobno upoznao. Odveo sam Giannija na razgledavanje mjesne crkve s namjerom da mu pokažem edikulu koja je uzidana na istočnoj, vanjskoj fasadi.
Autor je pop glagoljaš Bernardin Veliani. U boljunskoj matičnoj knjizi župnik Bernardin se potpisuje na više načina i to kao Velan, Velianić, Velijan i Velijanić.
“Podatak da se ista osoba potpisuje na razne načine govori vam da se nalazimo pred istim korijenom, pred istim prezimenom s nekoliko uporabnih varijanti”, objasnio mi je Vlahov i dodao: “Gotovo sigurno Velani su podrijetlom s Krka čiji je talijanski naziv Veglia.”
U iscrpnom radu posvećenom boljunskoj Matičnoj knjizi, odnosno glagoljskim zapisima od 1576. do 1640. godine koji je objavljen u posebnim izdanjima Državnog arhiva u Pazinu 2011. godine, naišao sam na dugi slijed boljunskih Velana, njih 67, uz cijeli niz varijanti prezimena s istim korijenom: Velančić (mali Velan), Velanica (žena od Velana), Velanić, Velian, Veliani, Velianić, Velijan, Velijani, Velijanica i Velijanić. Pet gustih stranica koje dokazuju postojanost u vremenu, boljunskom: iz boljunske utvrde do Pazina korak je jednostavan zbog logičnih, čvrstih gospodarskih i političkih veza u okviru Pazinske knežije.
Zanimljiva je i poruka popa glagoljaša upisana na latinskom i glagoljskom.
Na latinskom stoji zapisano: “Crux vera salus mea P. Bernardinus Veliani parochus Bogliuni 1641”. Na glogoljskom pismu piše: Znamenje svetoga križa od nepriatel naših izbavi nas, Bože naš .Č.H.K.A. (1641).
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Kamion će biti pozornica zabavnoj i interaktivnoj predstavi “Popis Djeda Mraza” s vilenjacima, patuljcima, dobroćudnim divom te Djedom Mrazom. Predstave su besplatne i namijenjene djeci vrtićke dobi * Pulu će posjetiti u ponedjeljak, 16. prosinca od 18:30 sati na parkiralištu Karolina
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
