Večeras u Raklju započinje još jedan, 13. po redu Festival na dragom kamenu. Skoro dva mjeseca glazbenih, kulturnih i kazališnih programa ove će godine otvoriti legendarni Darko Rundek sa svojim novoformiranim Darko Rundek Triom, u kojem ga prate Miro Manojlović i Igor Pavlica.
Kakav je osjećaj nakon velikih dvorana punih publike na koncertima Haustora 'reprogramirati' se na na intimnije glazbene večeri, zbog čega danas radije svira šest dana u nizu za isti broj ljudi za koji je nekada svirao u jednu večer, ali i o tome koliko i kakve glazbene magije nam njegov trojac donosi u noćas u rakaljsku kortu Grubić, popričali smo uoči koncerta sa samim Rundekom.
Nismo zaobišli ni knjige i ljude, a kako to obično biva, kroz priču i stihove zavijorio je nekoliko puta i šal od svile…
U Rakalj stižete u novom 'paketu'. Kako biste, za početak, publici predstavili svoju ekipu?
Ovaj se trio zapravo prvi put oformio povodom koncerata koje imamo u petak u Novom Mestu i u subotu u Raklju. Ali to je nastavak jednog trenda da unutar ekipe pravimo manje formacije koje su zapravo proizašle iz moje potrebe da radim transparentnije formacije u kojima se preciznije čuje šta tko radi i da se između nas, ali i nas i publike, otvori neki neformalniji i otvoreniji prostor u kojem se može malo više improvizirati i…tak', igrati se.
Koja je veza ovog trija s Darko Rundek Cargo Triom?
Pa veza je samo u tome što je i jedno i drugo trio. Iako, zapravo, ovaj trio koji dolazi u subotu u Rakalj ima neke veze jer ima solista Igora Pavlicu na trubi i Miru Manojlovića koja svira udaraljke, kao što ih je i Duco svirao (Dušan Vranić, op.n.), s tim da je Duco svirao osim udaraljki još i klavir i harmoniku i ukulele koje Miro ne svira, ali zato on ima i elektronske udaraljke i jednu širu paletu udaraljkaških zvukova. Tako da… da, neke veze i ima. Imamo, dakle, mene kao kantautora na gitari, imamo solista koji svira teme koje su nekako ključne za ovih par pjesama koje donosimo i imamo jednog razigranog perkusionista.
Kada usporedite nastupe u ovoj, reći ću, komornijoj verziji s onima na koje ste navikli u doba Haustora i svirki pred tisućama ljudi, koliko Vam ova verzija prija? Je li vas intimnija verzija vukla ili se to jednostavno dogodilo? I privlače li Vas uopće sada veliki koncerti?
Pa, ja sam sam ih u principu odbijao jer ih nisam želio. U ovom mi trenutku to ne prija. To ide u valovima. Kada je bio Rundek Cargo Orkestar bilo nas je osam na sceni pa mi je i to dojadilo. Kao kad ideš na izlet s osam ljudi. Znaš ono, jednom se piški, drugi je žedan, treći je na telefonu. (smijeh) Tako da mi je bilo puno jednostavnije živjeti i svirati s manjim brojem ljudi i tako je i nastao Rundek Cargo Trio. Trebalo mi je malo više jednostavnosti i mira, ne samo unutar benda, nego i u odnosu s publikom. To je ono čemu sada težim ovaj čas. Pa ćemo vidjeti…
Korta Grubić u Raklju
Ovo mi nameće pitanje, jeste li strepili, ako je to prva riječ, kako će izgledati ovi intimni susreti s publikom?
Već sa Cargo Triom sam imao tu fazu i to iskustvo. Naprimjer, imali smo u Beogradu, u Domu kulture 'Vuk Karadžić', koji se vodi kao kazalište od 400 mjesta, tjedan dana koncerte, pa smo u tih tjedan dana imali ukupno onoliko publike koliko imamo u nekoj velikoj dvorani. Onda smo, recimo, u Zagrebu u KSET-u prošle jeseni isto tako imali šest koncerata, manje-više u nizu. Pitaš se zar nije lakše skupiti isti broj ljudi, staviti u jedan koncert i sve si pokrio, ali nije! Nije, pošto ja volim svirati i proces je drukčiji, a zapravo je cijeli smisao u tom procesu.
Koji je repertoar u planu za subotu?
Ove manje formacije mi nekako omogućavaju da dio opusa koji je u sjeni, ispliva na tim koncertima. Čovjek je kao autor frustriran time da albumi uglavnom iza sebe ostave po jednu, dvije, tri pjesme, koje ostanu na radijskim play listama i u glavama ljudi, a ostalo kao da nisi nikad ni napisao. Tako da te manje formacije, s obzirom na to da su intimnije i da ne moraš ludo zabaviti hiljade ljudi, omogućavaju tu drugu vrtu intimnosti. Ljude mogu zanimati stvari koje su neki upućeniji čuli davno i više nikad, a neki drugi će ih tek upoznati, a tu ima prekrasnih pjesama koje su, onako, prošle ispod radara u toj situaciji.
Mogu li očekivati glazbu iz razdoblja Haustora?
Ma da, uvijek napravimo neku mješavinu pjesama koje publika baš želi čuti.
Dani jazza Damira Kukuruzovića u Sisku 3.srpnja, s Anom Kovačić
Poezija 'bez ostatka'
Priznajem da je jedna od mojih možda najvećih fascinacija Vašeg opusa upravo album Mostovi, koji je nastao relativno nedavno,u intimnijem 'paketu' manje glazbene ekipe. Dah mi je oduzela upravo pjesma 'Mostovi'. Ne pretjerujem kada kažem da sam nakon prvog slušanja ostala par minuta ukočena od dojma. Klinci bi rekli da je u njoj „sve u fullu“. Oni stariji da „udara u pleksus“, a glumci vjerojatno da je “ruski“ iskrena. Mogla bih to nazvati nekom poezijom bez kusura. Gotovo je nestvarno da možeš čuti pjesmu u kojoj se glavnoj protagonistici kaže da nije lijepa, a da joj opet svaka žena koja pjesmu sluša pozavidi. Na ljubavi. Kao Majakovski…
Da, da, da, da, to je dobro mjesto…
Što je, i nakon toliko godina, za Vas glavni pokretač da i dalje radite nešto čisto, iskreno i bez zadrške? Toliki drugi s godinama pojeftine…
Pa vjerojatno težim prema tome da budemo što slobodniji i lakši, s jedne strane. S druge strane, da to što živimo, ja bih rekao, ima nekog smisla. Teško je to racionalizirati, ali u svakom slučaju, to je dio nekakvog, nazovimo to, odrastanja. Pa, uostalom, i nekog prirodnog puta koji vodi ka mudrosti. Ljudi se danas stide biti stari, a mudrost je uvijek bila vezana uz starost. Umjesto da budeš ponosan što si biološki dobio šansu da dosegneš nešto najdragocjenije što je mudrost, ti se toga stidiš. To je stvarno jadno.
Naravno, i ostatak tog albuma, iako su pjesme međusobno jako različite, odiše istom predanošću i snagom…
Ovdje moram reći ono što često propustim, a to je da moja žena igra veliku ulogu u nekom pročišćavanju viđenja i razumijevanja pjesama i u odbacivanja suvišnog. Tako da je sigurno da bi to što bi izašlo bilo manje pročišćeno i kristalizirano da nema nje koja mi je i savjetnik i prva publika kad nešto pišem. To mi je dosta važno. Pa, uostalom, bilo koji pjesnik ima nekoga s kim razmjenjuje prve korake u stvaranju. Ako nije žena, onda je to neki prijatelj, ali uvijek je netko.
Moram Vas pitati ovo. Posljednjih Vam desetljeća darežljivo dodjeljuju Porine, ali za albume alternativne glazbe. Što vama to znači? Znači li Vam išta? Ili da budemo precizni – jeste li Vi alternativac?
(Smijeh) Ja sam alternativac kada sviram bas gitaru u grupi CUL-DE-SAC i kada nastupam na Impronedjeljcima. Kada radim nešto što zaista jeste apstraktni ekspresionizam, onda se mogu zvati alternativcem. Ali, ono što radim u zoni kao kantautor... (smijeh).
Ono što ti, recimo, kažeš kada opisuješ svoje dojmove Mostova, to je glazba koja svakako nije mainstream, to je sigurno, ali da je baš alternativa, to je smiješno! Dalek je put do alternative!
„Slušam kako pjeva unutarnji glas, kako zove nas“. Izvukla sa sam ovaj stih za pitanje na rubu glazbenih tema. Dosta ste otvoreni u svojim razmišljanjima i ljudima je to važno. Koji je vaš unutarnji glas i slušate li ga? Da ne kažem slušate li glasove u glavi? (smijeh). Ima li nešto što Vas vodi?
Ima, ima. Postoji jedan prilično redovit rad i mislim da bi se svatko trebao na nešto osloniti. Ili na neku tradiciju ili bilo što što mu pomaže da održi kurs. Meni drži kurs jedno učenje…
Govorite mi o duhovnom om učenju, ako je to pravi izraz?
Da, da.
Reći ću Vam zašto Vas ovo pitam i zašto sam najavila da je pitanje na rubu glazbe. Poznajem barem nekoliko ljudi koji nalaze sigurnost u vašim stihovima, naročito u posljednjim godinama sve češćeg ponovnog zveckanja oružjem. Ali, možda najljepše od svega, imam prijatelja koji kaže da ga uvijek umiri kada u glavi presluša tekst Šala od svile. Tada mu nitko ništa ne može. To je njegov štit, ispod svih tih zastava što vijore. To je lijepo… I Vama je veliki kompliment.
Kako je to lijepo imati svileni šal kao štit. Uh, to je već….(smijeh)
Vi ste ga istkali.
Da…
Čitate li? I što? Osim toga, s obzirom na to da smo oboje kazališno obrazovani, ne mogu ne pitati nedostaje li Vam kazalište.
Iskreno, već neko vrijeme mi je prema njemu splasnuo interes. Nisam dugo bio u kazalištu čak ni kao publika. A što se književnosti tiče, nisam nikad puno čitao beletristike i romana. Čitam dosta ovih 'pametnih knjiga'. Sada nešto čak prevodim, ali kao preporuku mogu spomenuti „Žamor“ Danijela Dragojevića, „Tao Te Ching“ Lao Tsua i „Amicus mortis“ Ivana Ilića.
"Nisam neki slušatelj glazbe"
Slušate li glazbu?
Ne baš. Imam kod kuće mali studio pa čisto kad se hoću 'nabrusiti' kako zvuči neka dobra muzika, onda si pustim radio FIP, Radio France. Nema puno priče na francuskom, prilično je eklektičan i mogu se birati žanrovi. Ali, ono što je zgodno je da je dobar za otkrivanje novih i starih stvari. Zgodno je i da iza nekog jazza možeš čuti ariju iz neke opere, a nakon toga krene, recimo David Bowie. Eto, to slušam. Kad mi netko nešto preporuči, poslušam i to, ponekad nečije snimke i tako… ali, nisam baš neki slušalac muzike. Više volim slušati ptice ili kako prolaze automobili. Nikada nisam hodao okolo sa slušalicama. Ne razumijem ljude koji u kontaktu sa realnim zvukovima na sebi imaju taj neki soundtrack…
Vrlo ste otvoreni kada su neke teme, naročito ekologija u pitanju. U Puli ste čak otvoreno prije nekoliko godina pozvali ljude da izađu na refrendum o izgradnji hotela na Lungomare, a da je, recimo, u pitanju jedna mala lokalna tema. Koliko je u Vam snažna ta pobuda da se aktivirate? Da aktivirate druge? Da zaštite ideje? Što vas goni?
Nisam ja neki veliki aktivist po vokaciji, ali to mogu reći nekom broju ljudi kojem netko drugi ne bi mogao. I, kad već imam tu mogućnost i kad neke stvari treba javno reći, onda to osjećam kao neki vrstu obaveze, da.
Vraćam Vas za kraj u Rakalj. Jeste li bili već tamo i hoćete li pozvati nekoga na koncert ili ćemo pustiti publiku da Vas sama nađe?
Nisam bio i veselim se da ću ga otkriti. Ne znam sada treba li pozivati ljude s obzirom na to da tamo nema puno mjesta, da ih ne dođe previše (smijeh). Ali, ako netko nema posla i ako mu se da, neka dođe.
Koncert počinje u 21 sat u korti Grubić u Raklju, a 'ulaz' je besplatan za sve goste.