DARWIL, TKO GA NIJE IMAO, TKO GA NIJE VOLIO: Neponovljiv sat švicarske kvalitete koji smo kupovali u Trstu

 “Darwil Darwil / Je dokaz našeg povjerenja / Darwil Darwil / Je dokaz naše kvalitete / Darwil Darwil / Na obostrano zadovoljstvo… / Točan sat da ne kasnite na posao”.

Sarkastični su to stihovi pjesme “Darwil”, s albuma “Bolivia R'N'R” iz 1990., koje je pulski band KUD Idijoti posvetio tada još uvijek vrlo poznatom urarskom brendu Darwil. Je li to bila kritika nadolazećem kapitalizmu, ili ismijavanje nastajanja zapadnjački orijentiranog (malo)građanskoj sloja u bivšoj Jugoslaviji, ili pak činjenice da svjesno i radosno robujemo vremenu čiji je "tempo" odredio netko drugi, za ovu je priču manje bitno. Bitno je to da kada je Tusta pjevao “Darwil Darwil / Treba vam to / Jer uvijek negdje žurite” svi su znali točno o čemu on pjeva.

Sat svih naroda i narodnosti bivše Jugoslavije

Naime, dobrih je trideset godina u bivšoj Jugoslaviji Darwil bio sinonim za kvalitetan sat koji nije koštao previše. Prodano ih je preko 3 milijuna primjerka (a ta je brojka i danas doslovno bajkovita za puno veće i renomirane urarske kuće), a u ex YU gotovo da nema obitelji u kojoj nije bilo Darwil sata. Reklamirao se u svim vrstama novina bivše države, čak i u Startu, a jedan od „testimoniala“ bio je TV redatelj i voditelj, Istranin Anton Marti, tada jedno od poznatijih lica Televizije Zagreb.

Premda je Darwil švicarski sat, prijestolnica mu je bila Trst, prava šoping meka za sve narode i narodnosti bivše Jugoslavije, kako je jasno osvjedočio u svom dokumentarnom filmu “Trieste, Yugoslavia”, Alessio Bozzer 2017.

Oni koji se nisu zadovoljavali da na zapešću nose ono što se nudilo na jugoslavenskom tržištu satova, a to su bili uglavnom ruski Poljot, Vostok i Raketa (u osamdesetima probili su se i japanski Seiko i Citizen), i koji nisu mogli ili htjeli u inozemstvu potrošiti previše novaca za Omegu, Longinesa ili Zenitha, kupovali su Darwile. Taj je sat odavao percepciju kvalitete švicarskog sata i šarm talijanskog dizajna, bio je dobar, a nije puno koštao.

Nije proizvodio, ali je sastavljao odlično

Niže u tekstu ćemo o tome kako su najveći uspjeh polučili klasični, jednostavni i elegantni modeli, ali valja odmah reći kako je Darwil bila ozbiljna tvrtka koja je imala vrlo bogat katalog, prepun raznih modela i vrsta satova. Pored mehaničkih na navijanje, u sedamdesetim pojavili su se i mehanički automatski, zatim kvarcni i digitalni, a vrh je dostignut s kod kolekcionara kultnih modela kao što su Chronograph, Mars 71 i diver (ronilački) u izvanrednom kućištu kuće Squale kojeg stručnjaci smatraju jednim od najboljih ikada.

Valja, međutim reći, da Darwil nije bio proizvođač, već sastavljač satova. Darwil nije imao vlastite mehanizme (kalibre), ni kućišta, ni diale (cifere), ali je zato znao odlično birati dobavljače i bio je vrlo kreativan kod dizajna i hrabar s odabirom određenih rješenja, poput vertikalnog položaja datuma i dana u tjednu na šest sati u modelu Agent 007, što je u tom trenu bilo neviđeno.

Bilo je modela s datumom i danom i tjednu ili bez, bilo je modela s velikom kazaljkom sekundarkom ali i s malom na 6 sati te su za indekse sati i minuta /sekunde korištene zaista mnoge kombinacije linijskih markera i brojeva. U Darwilu su odlično pratili razvoj urarstva, stoga su uvijek nudili modele “up to date”, čak i u posebnim prigodama kao što su bile Olimpijske igre u Rimu 1960 i Moskvi 1980. godine. Patentirali su i svoje rješenje za zaštitu od udaraca Darblock, ali su to od nekog naručili.

Pored toga, vrlo su mudro registrirali tvrtku u dolini Grenchen, u sjeverozapadnoj Švicarskoj, gdje svoje sjedište imaju i poznate urarske marke kao što su Breitling,  Revue Thommen, Movado, Nivada, najjači proizvođač mehanizama ETA te, u obližnjoj Bienni, vrhunska Omega. Grenchen je, zajedno sa Ženevom (Rolex, Patek Philippe) i područjem kod švicarske Jure, u francuskom dijelu konfederacije (Longines u Saint-Imiereu, Zenith i Tissot u LeLocleu) centar svijeta urarstva, a tamo se i mali Darwil mudro bio smjestio.

Povijest s nekoliko nepoznanica, sadašnjost s još većim upitnikom

Povijest Darwila nije u potpunosti poznata. Na službenim se stranicama navodi da je tvrtka osnovana 1910. te da ju je osnovao Darko Wilfan, o kojem se u raznim forumima izričito navodi da je bio Slovenac koji je ime tvrtke odabrao spojivši prva tri slova svog imena s prva tri svoga prezimena.

Premda se tu i tamo nailazi na neki Darwil džepni sat, koji je proizveden u prvoj polovici 20. stoljeća, pouzdanih podataka nema do 1960., kada je izvjesni Pierre Caprara, vlasnik tvrtke Tanis Watch (koja je na tržište plasirala i satove brendirane Camy i Tanis), u Grenchenu u Švicarskoj, preuzeo ili na novo osnovao marku Darwil.

Pravi uspjeh Darwila trajao je tih dvadeset “grenčenskih” godina, a pad je počeo početkom osamdesetih, kad je gotovo cijelu industriju tradicionalnog urarstva - pogledajte nevjerojatan popis - izbrisao kvarc (kvarcni satovi su jeftiniji i puno precizniji od mehaničkih, ali ni približno nemaju njihov šarm), a 29. siječnja 1981. Darwil je postao vlasništvo Fausta Fontane i preselio se u Chiasso, u kantonu Ticino, u talijanskom dijelu Švicarske, registrirajući se kao Darwil Watch Factory S.A.

Nije bilo sreće, a vjerojatno više ni znanja koje je krasilo prethodno razdoblje. Već u prosincu 1982. otpušteni su gotovo svi zaposlenici u Trstu, a ostala je samo trgovina u Chiassu. Deset godina kasnije, 1992. Darwil mijenja ime i postaje Montres Choici S.A., premještajući sjedište u švicarski Biel, sve do ukidanja 10 godina kasnije.

Nakon 10 godina kliničke smrti, 19. lipnja 2012. godine nepoznati poduzetnici su oživjeli brend unutar tvrtke Darwill Watch International Corporation, sa sjedištem na Djevičanskim otocima, a prema nepotvrđenim podacima od 2019. godine sjedište tvrtke je u Churu u Švicarskoj.

Trenutno je situacija takva da postoji službena mrežna stranica Darwila koja od 2021. zaista nudi suvremene inačice uspješnih modela iz šezdesetih i sedamdesetih (Mars, My Lord, Agent i Luxe). Sajt navodi ime tvrtke Darwil SA koja posluje u La Chaux-de-Fondsu (kao i Tag Heuer), u Francuskom dijelu Švicarske, ali su cijene satova visoke, sve redom preko tisuću eura.

Darwilov katalog u danima slave

Već smo pisali o tome kako se satovi, kao što se mogu razvrstati prema načinu iščitavanja vremena (analogni, digitalni, hibridni), prema mehanizmu (mehanički na navijanje, automatski mehanički, elektronski, električni, kvarcni, hibridni, solarni) mogu se podijeliti i prema vrsti.

Tako nalazimo tanke i jednostavne (tj. bez previše komplikacija) elegantne satove ili dress watch, zatim su tu elegantno-sportski satovi kod kojih je metalni remen integriran s kućištem koje je masivnije i značajnije nego kod dress satova. Vrlo rašireni su diveri, odnosno ronilački satovi, čija je osnovna karakteristika rotirajući prsten oko brojčanika (za mjerenje vremena urona ili dekompresije) – bezel, potom postoje i pilotski satovi te vojni terenski satovi – field watches čija vrijednost raste ako nose gravirani broj dodjele vojnicima za vrijeme rata.

Zbog uspjeha modela, i neke funkcije vremenom su postale vrstom sata: to se desilo s funkcijom GMT (Greenwich Mean Time) koja omogućuje satu da s jednom kazaljkom više i pokretnim okvirom istovremeno pokazuje drugo pa i treće vrijeme na planetu, odnosno vrijeme u drugim vremenskim zonama, ali i s funkcijom štoperice, tako da je i kronometar, točnije kronograf, od funkcije donekle postao i vrstom sata.

Darwil je proizveo lijepe i zanimljive satove  gotovo u u svakoj od navedenih vrsta satova, osim GMT-a, pilotskih i field satova. Kad govorimo o pilotskim satovima mislimo na to da Darwil nikad nije imao u katalogu tipične flieger” satove (tip A i tip B) koji se odmah prepoznaju po velikoj kruni za navijanje pogonske opruge (ratni piloti su nosili rukavice), po strelici s dvije točkice na 12 sati, odnosno duplim prstenom i oznakama brojčanika, pri čemu su istaknute minute; međutim, treba reći da su i GMT satovi i kronografi svojevrsni pilotski satovi, a kronografe (ali ne GMT-e, Darwil je imao samo nekoliko modela World Time koji često budu pogrešno opisani kao GMT) je Darwil imao u proizvodnji, poput kultnog Mars 71.

Vezano uz nedostatak vojnih terenskih satova, činjenica da nekoliko modela Darwilove izuzetno uspješne serije Special Flat Luxe pokreće mehanizam Unitas 6325, poznat kao “Wehrmachtswerk”, koji se nalazio u njemačkim vojnim satovima, naizgled ide u prilog tome da je Darwil imao i svoj field watch, premda su ti model u osnovi elegantni dress watch satovi.

Kada se spominje Darwil, gotovi svi vide seriju Special Flat Lux(e)

Ipak, pored raznovrsne proizvodnje koja doslovno uključuje stotine modela satova, Darwil je tržištu, a najviše na Balkanu (a ponajviše u bivšoj Jugoslaviji), poznat po seriji Special Flat Luxe (na početku je Luxe bio Lux) koja se proizvodila od 1960. pa sve do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a prodavala i u osamdesetim. Ona uključuje podserije Special Flat Lux, Special Flat Lux 62, nauspješniju Special Flat Lux 66, Special Flat Luxe 67, te Special Flat Lord 71 (model s naslovne slike ovog članka). Pritom treba reći da se ne može sa sigurnošću tvrditi da brojevi (62, 66, 67) odgovaraju godinama proizvodnje (premda se ti modeli proizvode upravo u šezdesetima), obzirom da neki od modela iz serije 62 izgledaju puno svježe i modernije od nekih iz serije 66. Nije sigurno ni to da modeli Lux (bez broja) prethode modelima Luxe (62, 66, 67), moglo se raditi o paralelnim serijama, a službeni podaci o kronologiji ne postoje.

To su satovi čija je širina kućišta varirala između 33 i tada velikih 37 centimetara, a ista su bila kromirana ili imala pozlatu. Dakako, nisu bili otporni da vodu. Mehanizmi, s 18000 oscilacija na sat,  imali su 17 rubina, što je odgovaralo tadašnjim standardima: naime, u satu svaki zupčanik i kotač ima radijalna i aksijalna opterećenja, a rubini su konstruirani da izdrže obje sile, dakle da smanjuju trenje, trošenje dijelova koji se trljaju i time doprinose ravnoteži i stabiliziranju cijelog pogona. Staklo je bilo obično, od pleksiglasa, identično kao kod svih tadašnjih satova. Kazaljke su često imale luminaciju od tricija.

Razlozi nevjerojatnog uspjeha

Zašto je serija Special Flat Lux(e)  uspjela toliko da je prodana u milijunskoj nakladi? Prvi je razlog taj što su do kraja šezdesetih, kada su etablirane kuće počele s uvođenjem novih vrsta kućišta, svi elegantni satovi, od prestižnih švicarskih Omega, Longines i Zenith do ruskih Poljot, Vostok i Raketa izgledali vrlo slično, s “kovanica” kućištem (mogao je varirati metal, zlato ili krom), stoga je dizajnerima Darwila bilo vrlo lako nacrtati dobar sat bez rizika plagijata.

A ti su dizajneri bili vrlo kreativni: premda je kod serije Special Flat Lux(e) kazaljka sekundarka bila uvijek mala na 6 sati, igrali su se linijskim markerima i brojevima tako da je proizveden ogroman broj podmodela  - što je kod kupca koji je dolazio iz kolektivizma “bustao” zapadnjački individualizam - s različitim rješenjima za oznake minuta i satova (indeksi) na “dialu”(ciferu): raspon ide on samih linijskih markera raznih oblika do brojeva (opet različitog dizajna) 6-9-12, ili 3-9-12, ili 3-6-9-12, ili pak 2, 4, 8, 10, i konačno svi brojevi osim 3-6-9-12 ili razne kombinacije svega toga. Kasnije i rimskih brojeva.

Uspjeh treba dijelom pripisati i kvaliteti samih satova, odnosno njihovih pogonskih mehanizama (kalibrima). Danas urarske kuće koje ne proizvode vlastite mehanizme (kako što to, naprotiv, čine Rolex, Tudor, Omega, Zenith, Tag Heuer, Oris), znači većina, u svoje satove mogu ugraditi uglavnom Seikove mehanizme NH35 i NH36, Citizenove Miyota iz serija 8 ili 9, a od švicarskih samo dosad nedovoljno testiranu Rondu i Sellitu koja je svojevrsni klon prestižne ETA-e.

Kvalitetni i “brendirani” mehanizmi

Nekada je na tržištu bilo puno više proizvođača kalibara, a Darwil koji, kako smo već naveli, nije bio proizvođač već sastavljač, za svoju seriju Special Flat Lux (e) i neke ranije modele elegantnih satova koristio ih je šest, sve redom švicarske. Tako su se u Darwilovim kućištima našli nešto manje slavni Peseaux i FHF (Fabrique d’Horlogerie de Fontainemelon, a  tu je tvrtku kasnije preuzela ”velika” Eta), potom AS (Adolf Schild, poznata i kao ASSA), ali i Felsa (njen je model 4004 koristio i Breitling u svojoj referenci 2611 iz 1965.) te vrlo kvalitetni i pouzdaniji Unitas i Eta.

Kako bi stvorio privid veće snage, Darwil je tim mehanizmima davao svoje nazivw: tako, npr. rani kalibar Darwil bez broja ali s daumom je u biti  ETA 2409, Darwil 7018 je Unitas 6325, Darwil 7071 je kalibar Peseaux 7050, a mehanizam koji je označen kao Darwil 7066 je FHF 821, dok je Darwil 7041 FHF 76, a 7086 je FHF 81.

Sve su to mehanički mehanizmi s ručnim navijanjem posredstvom krunice na kućištu; Darwil će mehaničke automatske satove uvesti u drugim serijama početkom sedamdesetih.

Prava rekonstrukcija kataloga svih satova iz serije Special Flat Lux(e), s pripadajućim mehanizmima, je nemoguća, obzirom da je sam Darwil različite kalibre ugrađivao u potpuno iste modele satova, a činjenica da su kroz vrijeme urari koristili dijelove mehanizma a i stražnje poklopce satova (na kojima su ugravirani bitni podaci za prepoznavanje satova) koristili kako im je god trebalo, stvorila je dodatni kaos.

Kod skupljih elegantnih satova, tijekom šezdesetih i ranih sedamdesetih Darwil je ponudio tržištu i nekoliko modela izvan serije Special FlatLux(e) kao što Olimpiadi, s kalibrom Unitas 176 iz 1955. i pozlaćenim kućištem, posvećen Olimpijskim igrama u Rimu: danas vrijedi oko 300 eura. Pozlatu na kućištu imali su i modeli Superautomatic (s kalibrom Eta 2452) koji trenutno košta oko 250 eura i model Louisdor (s mehanizmom Darwil 7044, odnosno Peseux 7010) čija je cijena danas oko 100 eura. U taj se isti model postavljao i mehanizam Darwil 7012 (u naravi Unitas 6360) što ukazuje na složenost pokušaja bilo kakve konačne rekonstrukcije kataloga.

Logotip prema uzoru Rolexa

I sam logotip je bio privlačan, kruna je, premda različita od Rolexove, očito “gađala” na asocijaciju s vjerojatno najpoznatijom markom kvalitetnih satova – Rolexom.

Nije manje važna i činjenica da je oznaka dana u tjednu bila na talijanskom, što je kod percepcije kupaca stvaralo spoj švicarske urarske kvalitete i svjetski priznatog talijanskog dizajna.

Pristupačne cijene i kapitalizacija jugošopinga u Trstu

No, najbitniji faktor uspjeha bila je cijena. Tvrtka se odlučila na relativnu malu razliku u cijeni proizvodnje i prodaje, stoga bi kupac dobio financijski pristupačne satove švicarske kvalitete i percipiranog talijanskog dizajna.

I konačno, Darwil je jedini švicarski brend koji je u svoju korist znao kapitalizirati fenomen jugoslavenskog šopinga u Trstu. Radilo se o milijunima ljudi koji su se, na desetke tisuća tijekom svakog vikenda, slijevale u Trst i kojima je Darwil sat svakako bio privlačniji od ruskih Poljota i Raketa koji su se mogli kupovati u Jugoslaviji.

Ako izuzmemo rijetke kupce iz Jugoslavije koji su si mogli priuštiti Rolexe, Omege, Longinese, Zenithe, Breitlinge i Heuere, u Trstu jedina konkurencija Darwilu bili su brandovi Omikron, Marvin, Aretta i Doxa, koji u prodaji nisu postigli ni približne brojke Darwilovim.

Otvaranje velike Darwil “palače” na trgu Sv. Antuna (Piazza S. Antonio Nuovo) bio je pun pogodak.

Danas za vintage Darwil treba izdvojiti od 20 do 150 eura

Danas se superuspješni, dakako, korišteni (a često – potrošeni) modeli Darwila iz serije Special Flat Lux(e) mogu pronaći u zemljama bivše Jugoslavije, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, a manjim dijelom u Italiji i Austriji. Na Njuškalu cijene se kreću od 20 pa do 150 eura, a podudaraju se s onima s online oglasnika u Srbiji i Bosni.

Slične su cijene i na E-Bay-u (s time da neke aukcije kreću s 2 eura), dok na pouzdanijem portalu Chrono 24 cijene se kreću od 50 pa sve do 1000 eura za (vrlo rijetke) modele sa zlatnim kućištem. I na društvenim mrežama, Facebooku i Instagramu, popriličan je broj profila koji nude Darwil satove (ne bavimo se prodajom, nećemo vam staviti linkove, a s ključnom riječi “Darwil” pronaći ćete ih sami).

Prigodu za kupnju Darwil satova pružaju buvljaci, pogotovo u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, stoga, ako vas zanima kupnja vintage Darwil sata učinite to što prije jer je u zadnjih pet godina došlo do vrlo osjetne revalorizacije tradicionalnog mehaničkog urarstva, a cijene rastu.

U sljedećem, zadnjem nastavku, pišemo o ostalim Darwil modelima, onima iz sedamdesetih kada se uvode satovi s kvarcnim mehanizmom, kronografi i diveri. Serija Special Flat Lux(e) se gasi, elegantne satove preuzima serija My Lord, a pojavljuje su elegantno- sportski satovi koje će pokretati automatski mehanizmi.

Do tada, nemojte nasjedati na portal Darvil (s “v” umjesto “w”). To je samo trik, s pravim Darwil satovima novokomponirani hrvatski kvarcni Darvili nemaju nikakve veze.