Stric nemilosrdno udara u stupove tradicionalnog društva: porodicu, naciju, državu, religiju. Film posebno ubitačno razara Božić kao obiteljsku svetkovinu; kićenje bora, puricu i kolače pretvara u brutalnu perverziju.
U Stricu nema ni trunke ljubavi, nade, vjere i bilo kakve utjehe. Film je šaka u glavu društvenom licemjeru, posebno tradicionalnom industrijskom kršćanstvu u kojem je forma potpuno izdominirala suštinu.
Domoljublje i domovinska nostalgija u Stricu su pretvoreni u dijasporski kič u kojem se djeci daruju puške, muškima šteka cigara, a ženama jeftin duty free parfemi.
Stric (Miki Manojlović) u filmu je suludi redatelj repetitivne božićne večere, dirigent bolesnih stilskih vježbi. Film prati njegove višednevne pokušaje uprizorenja neke božićne večere iz osamdesetih.
Stričeva obitelj prisiljena je sudjelovati u bizarnoj predstavi ucijenjena životom kćeri koju stric drži negdje u zatočeništvu (u jednom trenutku vadi je iz gepeka plavog Mercedesa), sve u nadi da će je, ukoliko scenu odigraju kako treba, osloboditi iz ropstva.
Manojlović briljira u ulozi strica sadista, pobožnog domoljuba, balkanskog Fritzla.
I bez strica obitelj je neurotična, odnosi su poremećeni. U ovom superteškom filmu vrhunsku ulogu majke ostvarila je trenutno ponajbolja hrvatska glumica Ivana Roščić.
Uz nju ravnopravno igra dobro ugojeni Goran Bogdan, otac obitelji bez imalo autoriteta. Odličan je i Roko Sikavica u ulozi sina. Gluma je u ovom filmu najbolji dio.
Valja izdvojiti i vrhunsku kameru Miloša Jaćimovića, soundtrack koji je uglazbio Miro Manojlović, kao i kostimografiju i scenografiju. Redateljski dvojac Andrija Mardešić i David Kapac u svom prvijencu nisu razočarali. Problem nastaje u razumijevanju ili raspetljavanju osnovne filmske naracije koja se, uslijed brojnih repeticija i digresija, na trenutke podosta rasplinjava.
Stric bi sasvim prirodno mogao biti i neka balkanska epizoda Black Mirrora. Kod gledatelja izaziva jake reakcije. Ljudi se dižu, napuštaju Arenu, psuju, vidljivo je da im je u nekim scenama neugodno. Drugi, manji dio publike je oduševljen. Na neke se gledatelje preslikava duboka psihoza iz filma koji definitivno nije za širu publiku. Posebno ne za obiteljsku. Od dosad prikazanih na festivalu ovo je najozbiljniji uradak.
Ocjena četiri (4)
