(FOTO) ISTARSKI KAMEN KAO ZAŠTITNI ZNAK TERITORIJA U RADOVIMA DVIJU UMJETNICA: U Vodnjanu otvorena izložba talijanke Alessandre D'Agnolo i portugalke Graciele Machado

“Immanenze duetto – Imanencije duet” naziv je izložbe koja je, pred brojnom publikom, otvarena sinoć u galeriji "El Magazèin" u Vodnjanu. Svoje radove izložu dvije umjetnice, Venecijanka Alessandra D’Agnolo i Portugalka Graciela Machado.

Alessandra D’Agnolo predstavlja svoje ulja na platnu na kojima prikazuje crkve Vodnjana, uključujući one seoske i manje poznate iz okolice. Pojavljuju se romanička crkva svete Margarete koja se nalazi među maslinama sjeverno od Vodnjana, prepoznatljiva po svojoj apsidi, ali i crkve svete Foške, svetog Martina, svetog Mihovila Banjolskog, svetog Križa, svetog Jakova, Gospe od Traverse, svete Katarine. Nekim je crkvama autorica posvetila veliki format, a drugima vrlo ugodan format manje veličine.

Rad Graciele Machado je poseban: prikupila je i obradila ploče istarskog kamena na koje je, nakon što je materijal prikupila od vodnjanskih obitelji, otisnula fotografije i dokumente iz prošlosti. Prethodno je već radila s materijalima svoje obitelji, reproducirajući ih na zelenom papiru koji se u njezinoj domovini Portugalu koristi za zemljišne knjige i katastar.

Na nekim su odlomcima kamena utisnute linije koje podsjećaju na površinu tla, u kombinaciji s ručno pisanim tekstovima koji zajedno stvaraju apstraktne kompozicije koje podsjećaju na tragove DNK. U ovom slučaju, DNK teritorija.

“Upoznale smo se u Londonu”, objasnila nam je Alessandra D’Agnolo “gdje smo obje studirale, a prije trideset godina odražale smo zajedničku izložbu u Portu, u Portugalu, koja se na neki način povezuje s ovom, s temama o teritoriju i našim obiteljima. Iako su naši radovi različiti, postoji zajednička točka. Ovdje smo već tri tjedna i većina izloženih djela nastala je upravo ovdje u Vodnjanu, u ovpo posljednje vrijeme. Ja sam se koncentrirala na crkve kao svjedočanstva ljudske prisutnosti na teritoriju i koji se čuvaju kroz vrijeme, upravo zato što su napravljene od kamena i zbog toga odolijevaju različitim potresima koji dolaze iz povijesti, potresi koji pogađaju, ponekad i razorno, ljude. Čak i onda kad ljudi odu, crkve ostaju”.

“Skupljali smo istarski kamen, to je vapnenac, vrlo porozan i mekan i koristeći ga kao ravnu matricu za proizvodnju litografija”, rekla nam je Graciela Machado. “Na kamen smo prenijeli dokumente i slike koje smo pronašli kod lokalnih obitelji. Za mene je kamen važan, on je epicentar ovog projekta i ovdje u Vodnjanu sam pronašla mnogo kamena, kako u okolišu, tako i u kućama starog grada. Na kamen sam prenijela slike koje se odnose na obitelji, ali i na elemente teritorija kao što su kuće i njihovi funkcionalni i dekorativni detalji poput okvira vrata i nadvratnika, ali i dvorišta, ‘kažuna’, zidova, čak i stijena uz more i sve to postaje zaštitni znak teritorija.”

Graciela Machado je također izložila korice starih knjiga u akvarel bojama, sve u nijansama koje se mogu povezati s Vodnjanom, počevši od crvene zemlje pa do sivo-bijelog kamena.

Izložbu je otvorila povjesničarka umjetnosti Maria Giovanna Vielli.