GODIŠNJICA JAMES BONDA: Usprkos očitom neskladu s društvenim vrijednostima, njegove se pustolovine rado gledaju već šezdeset godina

Vjerojatno je to tako zato što je povijest moralnog osvješćivanja i odgoja čovječanstva istovremeno i povijest potiskivanja nagona (osobito ako su vezani za libido) i povijest osuđivanja i preziranja poroka. Ili je tako zato što, premda jedna od deset kršćanskih zapovijedi glasi " Ne poželi tuđeg ženidbenog druga” a  druga poručuje "Ne ubij", ne samo da čovjek i dalje vara i oduzima život drugima, već voli o tome čitati i gledati filmove.  Postali smo civilizirani zahvaljujući zabranama, naučili smo kontrolirati i potiskivati sami sebe, ali nikako nismo izbrisali svoje iskonske želje i nagone. Ni one najgore.

Drugim riječima, odgoj nas je naučio da se bojimo i da se držimo podalje grijeha, ali nas iskušenja i dalje privlače. Stoga, kad se već ne želimo i ne smijemo prepustiti napasti, nekakvu vrstu neizrecive utjehe nalazimo u onima koji su se bezobzirno i sretno prepustili iskušenju: takav je, na primjer, James Bond.

Godina na izmaku bilježi 60. godišnjicu otkada se tajni agent 007, u filmskoj verziji, prvi put pojavio pred očima gledatelja diljem svijeta. Do danas, snimljeno je 25 filmova, plus dva neslužbena.

Privlačnost poroka

Bond, James Bond, želi i sebi uzima tuđe žene, kocka, ima i dozvolu za ubijanje. I koristi je. Ukratko, agent 007 nositelj je mnogih među najgorim poroka na svijetu. Ipak, i dalje nam je simpatičan: "dopuštajući" mu da radi sve što bismo ponekad željeli učiniti i mi sami, ali to ne činimo jer znamo da to ne bi bilo u redu, projekcijom i transpozicijom želja gledajući njega osjećamo nekakvo primordijalno zadovoljstvo i olakšanje. Pogotovo onda kada pravda pobjeđuje, neovisno o korištenju nasilja, oružja pa i sveprisutnog nemorala.

Bond redovito posjećuje casinoe - screenshot

U tom grmu proturječnosti vjerojatno leže razlozi uspjeha lika kojeg je izmislio britanski pisac Ian Fleming, uspjeha koji traje već šezdeset godina, odnosno otkako se 1962. pojavio prvi film dugovječnog serijala, kultni "Mister No" koji je gledateljima podario mitsku scenu veličanstvene Ursule Andress koja u za to doba mini bikiniju izlazi iz mora na karipskoj plaži.

Razmaženi tajni agent

Da li bi publika mogla toliko zavoljeti nekog drugog, razmaženog poput James Bonda, tko nosi odjeću marke Anthony Sinclair, Turnbull & Asher, Brioni, Ballantyneov škotski kašmir, Tom Ford i Sartoriu Cardonu? Nekoga tko među šampanjcima želi samo Bollinger a tko na ruci nosi luksuzne satove Rolex (Submariner i GMT), Breitling, Omegu (Seamaster Diver 300 i Planet ocean) - i Seiko kada je u osamdesetima kvarc bio tehnološki novitet - , nekoga tko se brije samo Hoffritz žiletima?

James Bons sa satom Rolwx Submariner - screenshoot

I, kad smo već kod njegove izbirljivosti, nekoga koji kosu pere umjetnim šamponom Pinaud Elixir i kupuje cigare samo od obitelji Morland u ulici Grosvenor?

Kako je moguće zavoljeti čovjeka koji vozi vrlo skupe Aston Martine, amfibijske Lotuse, BMW kabriolete i Range Rovere? Nekoga kojemu kojem genijalni "Q" (dugo ga je glumio briljantni Desmond Llewelyn) stavlja na raspolaganje najsofisticiraniju opremu za špijunažu i razne naprave za spašavanje života, a da pritom od Bonda nema ni riječi zahvale već samo podrugljive komentare?

S takvim porocima, hirovima, manama i tako malo ljudskosti nitko drugi ne bi mogao postati mit, a bez da pritom ne utjelovljuje upravo onaj osjećaj „grešne slobode“ i želje za zabranjenim voćem koji još uvijek, nažalost, titra u našim genima.

Amfibijski Lotus

Voljeti James Bonda, pored takve vrlo dvojbene i diskutabilne slike njegovih osobina, neupitno je licemjerno. Publika je često upravo takva. Očiti "machizam", neskrivena patrijarhalnost alfa muškarca, materijalizam van kontrole, deprimirajuća „objekt“ uloga koja je namijenjena ženskim likovima filma, nešto što je već odavno neprihvatljivo.

Svijest o tome kod bondove publike nije još prisutna u dovoljnoj mjeri. Prečesto je zabava izlika za ravnodušnost a opravdanje se balzamski pronalazi u tome što na koncu dobro pobjeđuje zlo. O tome bi trebalo puno šire: u ovom tekstu pokušat ćemo samo istaknuti razloge uspjeha filmova o tajnom agentu koji nikada ne bi iz vladanja trebao dobiti prolaznu ocjenu.

Sastojci uspjeha

Pustolovina s ponešto naglašenim vernovskim i salgarijanskim okusom, radnja koja je vrlo često smještena u egzotičnom okruženju, sveprisutan dojam estetske ljepote koji prožima ljude, predmete i mjesta, maštovita ali poprilična vjerodostojnost događaja (svako „popuštanje“ nemogućem i komičnom je autoironično) te konačna pobjeda dobra nad zlom (iako pedijatri poručuju da superjunaci loše utječu na djecu), osnovni su sastojci planetarnog uspjeha filmova britanskog agenta.

Sean Connery - FB Sean Connery Group

Bond girls

Sastojci su to koje su nasljednici Iana Fleminga i producenti Albert Broccoli i Harry Saltzman (kasnije samo Broccoli) obogatili dodatnim začinima koji prožimaju kako ideju koju imamo o „filmu“ kao mediju tako i sam „karakter“ snivanja. Počevši od lijepih žena, slavnih "Bond girls" poput spomenute Ursule Andress, ali, među mnogima, Diane Rigg, Jane Seymour, Corinne Clery, Barbare Bach, Carole Bouchet, Tanye Roberts, Denise Richards, Teri Hatcher, Olge Kurylenko, Halle Berry, Eve Green. U „Bondu“ se (i to u pedesetoj!) pojavila i Monica Bellucci, a uloga Bond djevojke u zadnje je dvije „epizode“ pripala Léi Seydoux.

Barabara Bach i Roger Moor u filmu "Špijun koji me volio"

Ovom popisu (a kod Bonda je zaista i na žalost upravo riječ o "popisu") treba pribrojiti i Kim Basinger koja je 1983. godine glumila u apokrifu "Nikad ne reci nikad", filmu alternativne produkcije koji nije uvršten u službenu kronologiju Bondovske sage. I to neovisno o tome što se u filmu, remakeu slavnog "Thunderballa", u glavnoj ulozi vratio Sean Connery.

Bond Girls - Screenshot

Prethodno je škotski glumac oblačio bondovsku odjeću u šest filmova od 1962. do 1971., s jednim prekidom 1969. kada je agenta 007 glumio George Lazenby, i to u zabavnom "At Her Majesty's Service" ("U službi Njezina Veličanstva"). U tom se filmu James Bond ženi i jedini put zaljubljuje, al mu tek vjenčanu suprugu Spectre odmah ubije. Tu se pojavljuju i sjajni Klaus Maria Brandauer, Telly Savalas, Max Won Sydow pa i briljantni engleski komičar Rowan Atkinson.

Nezaobilazni negativci

Zatim su tu i veliki negativci, paradigme zla, čiste suprotnosti "dobrom u Bondu", počevši od broja 1 tajnog društva „zločestih“, SPECTRE, Blofelda kojeg su upečatljivo glumili Michael Lonsdale i Telly Savalas prije nego li je postao detektiv Kojak.

Michael Lonsdale u ulozi negativca Blofelda

Obzirom da se dobro ne ističe bez zla, nezaobilazni za Bondov uspjeh bili su i ostali zlikovci: Christopher Lee (Scaramanga u „Čovjeku sa zlatnim pištoljem“), Curd Jürgens (znanstvenik koji je život htio preseliti u podmorju u filmu „Špijun koji me volio“), Christopher Walken (Zorin u „Pogled na ubojstvo“), a zatim Louis Jourdan, Michael Madsen, Jonathan Pryce, Sean Bean, Mads Mikkelsen, Mathieu Amalric, Javier Bardem, Christoph Waltz i Rami Malek. Među lošima našla se i prezgodna žena, Sophie Marceau koja je zablistala u „Svijet nije dovoljan“.

Gotovo u maniri kazališta, bitni su i sporedni likovi, u prvom redu pomoćnici i osebujni tjelohranitelji negativaca poput diva s čeličnim zubima "Jawsa“ (Richard Kiel) i Indijca Kabira Bedija (i tu nam se kroz prozor vraća Salgari sa Sandokanom), ili pak fascinantne žene koje, uznemirene šarmom Bonda, na kraju okreću leđa zlikovcu: to su, među mnogima, učinile pantera Grace Jones („Pogled na ubojstvo“) i Šveđanka Maud Adams (u dva filma).

Ta-da, ta-da, ta-ta-daaaaa....

Uspjeh filmova tajnog agenta koji naručuje protresenu a ne promiješanu (Shaken, not stirred!) Votku Martini svakako je odredila i glazba, počevši od poznate teme koja se na ovaj ili onaj način ponavlja u svakom novom uratku, a koju potpisuje Monty Norman. Neke su od glazbenih zapisa skladali ili izvodili veliki autori među kojima Louis Armstrong (prekrasna pjesma „We have all the time of the world“), Duran Duran, Madonna, Sheryl Crow, pa čak i Paul McCartney iako Sean Connery, u sceni iz „Goldfingera“, kaže da se Beatlesi mogu slušati samo ..začepljenim ušima.

Nezaboravne špice i specijalni efekti koji nisu bili efekti

Autorima Jamesa Bonda pripada i zasluga uvođenja noviteta u kinematografiji: riječ je o mini-avanturama koje prethode najavnoj špici  i nisu obavezno povezane s tramom filma. Nesputano pribjegavanje mašti i specijalnim efektima u stvaranju tih „shortova“ pretvorilo je te prologe u male eseje revolucionarne filmske forme, anticipirajući na neki način video spotove.

Specijalni efekti, koji u biti nisu bili efekti, zaslužuju posebnu pažnju. U Bondovoj estetskoj tradiciji oduvijek su oni bili "posebni" jer su ih autentično i uz puno rizika i ozljeda snimali neustrašivi dubleri raznih Conneryja, Moorea, Daltona, Brosnana i Craiga. Oni su stajali pred kameru u tisuću avantura na kopnu, nebu i moru tijekom kojih je 007 izlagao opasnosti svoju sigurnost i život.

Roger Moore u ulozi James Bonda i ) "Jaws" Richard Kiel

Paradoksalno, upravo je nezaustavljivo usavršavanje specijalnih efekata koje se u posljednjih dvadesetak godina dogodilo u postprodukciji (ne samo) akcijskih filmova, smanjilo privlačnost Jamesa Bonda. Odricanje od autentičnih opasnih scena, ali i od samoironije i svojevrsne ležernosti (osobito u scenama nasilja) koje se pojavilo s Danielom Craigom u ulozi tajnog agenta, učinili su to da aura jedinstvenosti koja je desetljećima karakterizirala filmove 007 progresivno blijedi: sada su bondovski filmovi „normalizirani“ i usporedivi s drugim uspješnim akcijskim nastavcima, poput „Nemoguće misije“ s Tomom Cruiseom. Ta je drastična promjena ostavila nemalo gorčine kod brojnih obožavatelja.

Pierce Brosnan (agent 007) i malezijska glumica Michelle Yeoh Choo Kheng (agentica Wai Lin) u filmu "Tomorrow Never Dies"

Propitkivanje velikih pitanja suvremenosti

Konačno, Bond je uz svu svoju ležernost znao pokazati i ozbiljnu stranu. Scenaristi su uvijek znali kontekstualizirati radnje pojedinih filmova s velikim pitanjima, problemima i složenim situacijama suvremenog društva.

Prvo je to bio hladni rat (s čvrstim i dobroćudnim Walterom Gotellom u ulozi generala Gogolja), zatim pitanje alternativnih religija, osvajanje svemira, trgovina oružjem i drogom, energetska kriza, pretjerani utjecaj medija, terorizam, rizici korištenja nuklearne energije, kontrola vodenih resursa, biološka oružja i sve ostale svinjarije na kojima se čovjek oslanja u pokušaju bogaćenja i dočepanja moći:"kontrolirajte svijet", rekli bi u Spectreu.

Ide li se dalje?

Ian Fleming, potomak vrlo bogate obitelji koja je posjedovala plantaže na Jamajci, napisao je 15 romana čiji je glavni lik James Bond. Čak 14 ih je doživjelo svoju ekranizaciju: prva knjiga, „Casino Royale“, zasad je posljednja koja je poslužila za scenarij, nedostaje samo filmska verzija knjige"Agent 007 u New Yorku".

Flemingovi su nasljednici prvo pozvali Roberta Markhama (1 naslov), zatim Johna Gardnera (16 naslova) i na kraju Raymonda Bensona (16 knjiga) da nastave sagu o Bondu. Charlie Higson dvije je godine pisao tekstove za seriju "Mladi Bond" koja nije baš polučila neki uspjeh.

Casino Royale: Eva Green I Daniel Craig - screenshot

Daniel Craig, premda je izjavio da mu je bila velika čast glumiti tajnog agenta, najavio je da odustaje od uloge. No, priča će se vjerojatno nastaviti, bez obzira na glavnog glumca: bit će tu M  -  veliki šef britanskih specijalnih službi MI 6, bit će i vječno i autoironično u Bonda zaljubljena tajnica gospođica Moneypenny, biti će izumitelji Q i bilo koji zao neprijatelj kojeg treba poraziti. Po mogućnosti negdje gdje ima palmi, mora i lijepih žena. Tamo živi Bond.

Hoće li još uvijek, danas kad su se društvene vrijednosti promijenile i sazrele, nekome i dalje biti prihvatljiv i zanimljiv?