Pišem kao što slikam - brzo i ekspresivno. Tok svijesti definitivno * Realno, čitajući ovu zbirku čitate mene, upoznajete me. Za one koji me znaju od prije i znaju moj rad ovo je potpuno logičan korak i nikakvo iznenađenje, a oni koji će me tek upoznati ili će me častiti pivom ili gađati bocom. Sve je to okej
Pišem kao što slikam - brzo i ekspresivno. Tok svijesti definitivno * Realno, čitajući ovu zbirku čitate mene, upoznajete me. Za one koji me znaju od prije i znaju moj rad ovo je potpuno logičan korak i nikakvo iznenađenje, a oni koji će me tek upoznati ili će me častiti pivom ili gađati bocom. Sve je to okej
Kada se prošlog ljeta s 30-ak slika predstavio u vodnjanskoj staroj školi na prvoj samostalnoj izložbi, uz dobar prijem publike i struke, za priznatog fažanskog grafičkog dizajnera i slikara Olega Morovića rečeno je da redovito piše svoju 'uvrnutu' poeziju i da su te pjesme poslužile kao svojevrsni libreto za taj recentni slikarski ciklus.
Ugledni kritičar i kustos Mladen Lučić Luc ustvrdio je tada da je "Oleg istinski hedonist ludičkog predznaka i time u njega prestaje svaka ozbiljna ambicioznost, lažni intelektualizam, težnja sofisticiranju narativa i u konačnici, mistificiranju umjetničkog djela. Ipak , njegovo slikarstvo nije lišeno sumnje i autoironije što, između ostalog, određuje umjetnika".
Tada je Morović o svom radu rekao i ovo: “Dream machine je bio prvi rad s kojim sam započeo proces rada gdje napišem pjesmu i prema njoj izradim sliku. Može se povući paralela s ovime što se dešava na polju umjetne inteligencije, automatizacija umjetničkog rada, upišete tekst - izađe slika".
Uoči promocije njegove debitantske zbirke poezije "Možda bez naziva" (kao samizdat 'Prostora') koja će se održati sutra u pulskoj Knjižari & klubu Giardini 2, razgovaramo s autorom.
Da li stvarate i u obrnutom pravcu, da na sliku pišete pjesmu?
Bilo je svega. Spomenuti "Dream machine" nastao je prema pjesmi koju sam napisao nakon jedne interakcije sa slikarom Borutom Skokom. Slika "Luc" istim principom gdje čitamo/gledamo renomiranog kustosa kako "spička" sve oko sebe. No, većina pjesama iz prvog poglavlja nastala je upravo suprotno. Tu sam uglavnom tipkao dok bih čekao da se boja osuši. Nasuprot slike mali stol s pisaćom mašinom i fotelja, tu sam ga chillao, gledao u radove u nastajanju i pisao.
Zbirka ima pet poglavlja, kroz koje se nižu pjesme od onih nadahnutih slikarstvom (‘hranim oči bojama i crnim ugljenom, hranim tijelo potezima kista, neka plešu poput travolte i ume thurman’), ljubavno emotivne (‘da te imam još barem jedan dan onako kako sam te imao’), egzistencijalističko-pastoralnih (‘možda i ja imam pravo biti sretan, živjeti na selu i biti pastir ili lovac na fazane, postavljati im zamke i onda skrivati iza grma, tamo ih čekati, možda i zaspati i sanjati da živim u gradu kao odvjetnik ili kustos’) sve do punkerskih porno pjesama, lišenih ikakvih moralnih inhibicija. Ovo će, i kroz sutrašnju službenu promociju u poznatoj gradskoj knjižari, biti vaš literarni debi u srednjestrujaškom polju. Kakve reakcije očekujete?
- Linč u najmanju ruku. Šalim se. Možda. Vidjet ćemo. Nadam se da će publika prepoznati humor i da to sve dolazi iz jedne pozitivne sfere. Zajebancija s momentima ozbiljnosti. Ako ne, isto okej. Jebiga. Ima dosta mene u tim pjesmama, šta kroz art, kroz ljubav i prijateljstva, sve do promišljanja života i smrti a dosta toga i kroz pornjavu iliti intimu... Realno, čitajući ovu zbirku čitate mene, upoznajete me. Za one koji me znaju od prije i znaju moj rad, ovo im je potpuno logičan korak i nikakvo iznenađenje, a oni koji će me tek upoznati ili će me častiti pivom ili gađati bocom. Sve je to okej.
Koliko je kod vas, u kreaciji poezije, posrijedi “automatsko pisanje” odnosno tok svijesti ili pak promišljeno, postupno stvaranje pjesama?
Tok svijesti definitivno. Pišem kao što slikam - brzo i ekspresivno. Rijetko kad se nađem pred pjesmom s dužim pauzama. Uglavnom krene bez ideje, a promišljanje se desi (ako uopće) u tom kratkom periodu pisanja.
I za višegodišnjeg, od 2007. godine izdavanja časopisa/fanzina za poeziju Polet, zajedno s Olegom Šuranom i Andijem Pekicom (autorom predgovora u ovoj zbirci) fotokopirali ste taj časopis, distribuirali "iz ruke u ruku". No, kako sam pročitao na jednom mjestu, niste se bavili širenjem subkulturnih ideologija i svjetonazora ni undergroundom, niti ste njegovali estetiku bez estetike, već probirali najbolje od suvremene poezije te njegovali eksperimentalan duh u post-eksperimentalnom dobu.
Uf tako je, 2007. je izašao prvi Polet, a Šuran i ja smo krenuli pisati još u srednjoj, cca 2004., što ispada da pišemo sad već punih 20 godina. Onda 2011. uletava Pekica i radimo 36. Polet koji predstavljamo u Saxu (RIP) kroz izložbu "Jednorog Alfredo, brodogradilišta, Oleg Andi Oleg". Mislim da je to bio, možda još uvijek je, najbitnija stvar koju smo zajedno napravili. A Polet nije samo poezija, to je art, to je grafika, nekad pjesme uopće nemaju riječi, npr. pjesma 'Milica' je kolaž itd. Brijali smo svoju spiku. Sada nešto u manjem obimu, čega smo se dotakli ovog ljeta izložbom "Oleg Šuran, živi i radi u Splitu". Kako god, bez ove dvojice ne bi bio ovakva legenda i na tome im hvala od aortskog zalistka mog srca.
Zašto i u slučaju ove vaše knjige samizdat odnosno 'do-it-yourself'? Je li to svjetonazorsko opredjeljenje za nesputanim izrazom, izbjegavanje ‘prljanja’ vlastite nezavisnosti s duhom mainstreama ili, što i ne vjerujem, izbjegavanje cenzure službenih izdavača?
"Prljanje vlastite nezavisnosti", haha, prejako. Ne, ne, nije to. Kao grafički dizajner i netko tko radi u tiskari cijeli život, prikupio sam sposobnosti i znanja za izraditi ovakav proizvod. Samo, umjesto da izradim "čistu" publikaciju u tiskari, odlučio sam se za DIY pristup, po principu fanzina koje radim već dugi niz godina - fotokopirao sam stranice i sve ručno sabrao, korice (koje mi je oblikovao Oleg Šuran) otisnuo sam u tehnici sito tiska i sve uvezao uz pomoć ekipe iz Grafike Režanci. Proces je trajao punih mjesec dana budući da sam se odlučio za nakladu od 300 primjeraka, znajući šta me čeka i da si neću dozvoliti ponovno to raditi na taj način. Uglavnom, htio sam zadržati raw feel knjige kao presliku sadržaja koji se unutra nalazi. A prema izdavačima nisam išao iz razloga što vodim udrugu gdje već godinama izdajemo razne stvari. Ovo je, zapravo, treća knjižica poezije izdana pod okriljem udruge Prostor. Prve dvije bile su u sklopu literarnog programa Vladimir film festivala, a često izrađujemo i umjetničke kataloge, fanzine (artzine) i grafike kao što je bio slučaj za umjetnika i prijatelja Zoe Miloša. To je organski nastavak rada udruge Prostor urbane kulture.
Koliko je, po vašem mišljenju, u mnogim umjetničkim kreativnim područjima, DIY izraz komfor zone, manjka hrabrosti, jer se eto može kititi nezavisnošću, a da se ne izlaže kritici šire javnosti, pogotovo u zrelijim godinama?
Moguće. Vjerojatno ima toga, makar bih rekao da je DIY češće jedina opcija ako nešto želiš realizirati. Izložbu u Astri u Vodnjanu dečki (La Udruga) i ja odradili smo na teži DIY. Astra nema rasvjetu, morali smo provući light za cijelu onu kvadraturu s time da nismo imali budžet za rentat tako da smo oko običnih lampi stavljali tuljke izrađene od lima i sve to spajali ducktape-om. Nisam ni ja imao para za "platna", to su sve ostaci letvi s izložbi iz Kasarne i Vladimira. A i ti projekti ne bi postojali da se nismo snalazili, dizali sve svojim rukama. Nema tu para, nitko te ne jebe. Vladimir postoji 13 godina, dolazi preko 500 posjetitelja iz inozemstva, a ima budžet kao da organiziramo jednodnevni sajam razmjene uputstava za uporabu kućanskih uređaja. 90% programa Prostora urbane kulture u Fažani realiziran je bez ikakvih financijskih sredstva. I kolege koji organiziraju umjetničko/kreativne programe su u istoj situaciji koliko vidim iz razgovora s njima tako da ne, ne bih rekao da je DIY manjak hrabrosti već nužnost.
U Poletu ste kao autorski trojac, ako ne griješim, objavili preko 500 stotina pjesama , a prije deset godina su vam pjesme bile prevedene i predstavljene u danskom gradu Aarhusau. Kakav je tamo bio odaziv na vaše pjesme i posebno izdanje Poleta?
Pitat ću Šurana, ja nisam bio. 'Oleg, kakav je bio odaziv na danski Polet u Aarhusu? Kaže: "Masu ljudi. Pun kafić, ali bila je večer poezije. Pljeskali, bili zadovoljni, uzeli sve šta se donijelo (koliko se sjećam). Čitao na hrvatskom a oni pratili na danskom iz Poleta"'. Tako kaže Oleg, ali nije siguran jer je bilo davno. To mi je isto napisao. Taj mi je jedan od dražih Poleta koje smo radili. Nešto je značio, bili smo uzbuđeni oko toga kad se radilo, toliko se ja sjećam.
Koje pjesnike volite? Koje pisce? Koje slikare?
Ma iskreno, ne čitam pretjerano poeziju. Prvi put kad sam pomislio da poezija može biti više od zalaska sunca i lopoča na jezeru bilo je u srednjoj školi kada me profesorica hrvatskog Mirjana Cvar upoznala s pjesmom "Oproštaj" Federica Garcia Lorce koja je rezonirala sa mnom na više levela i tada sam počeo pisati. Idući je došao na red Bukowski, naravno, a svo ovo vrijeme gurali su me Šuran i Pekica. Calvino mi je car i njegove "Kozmikomike" su možda najbolji komad literature i stoje odmah uz Douglas Adamsa i "Vodiča". Slikari kojima se stalno vraćam - Jean Michel Basquiat, George Baselitz, Picasso, naravno, i slični klasici + neke nove koje pratim: Samuel Bassett i Claire Kirkup. Slike Andija Pekice su definitivno imale veliki impact na mene i moj stil.
U zbirci se kroz pjesme iščitava vaša ljubav, ovisnost o glazbi. Lijepa mi je ova vaša pjesma:
žene
koje slušaju
dobru mjuzu
zapravo su
jedine žene
koje sam
zaista volio
Čitatelj tako saznaje da vam je album Pearl Jama "Vitalogy" jedan od najdražih albuma, kao i debi album Pixiesa “Surfer Rosa”. Na koje ste nove bendove, albume navučeni?
Prvi album Black Pumas se nađe često na repeatu, u zadnje vrijeme "Skinty Fia" od Fontaines D.C. koje često zavrte na Radio Rojcu, Modest Mouse me dobio s pjesmom "Dramamine" i gledam si ih naći na ploči, a zadnji vinil koji sam si uzeo bio je "Dummy" od Portishead i trenutno taj odrađuje najviše đireva. Ubacio bih samo shout out mladom pulskom bendu Freaktion, na čijem sam live-u imao prilike slušat covere od Deftonsa, Muse, Radiohead, ali i njihove originale. Ubili.
***
Premda su na kraju prvog poluvremena igrači Tramezzanija gubili 1-2, u nastavku su autogolom Ageymnaga i pogotkom Maurića u 85. minuti preokrenuli rezultat na 3-2. I onda drama: u 2. minuti nadoknade domaći igrač Kadušić dobiva crveni karton, a tri minute kasnije Kulušić postiže treći pogodak za goste
Iznimka su slučajevi kada se radi o umirućem pacijentu ili nekoj drugoj izvanrednoj situaciji
Reuters piše: "Ovo historijsko mjesto, jedino te vrste koje ima u cijelosti očuvane sve četiri strane, pretvorilo se iz mjesta održavanja borbi gladijatora u mjesto događanja za božićnu sezonu” * Reutersovim novinarima za ovu su priliku izjave dali ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i dvoje posjetitelja iz Barbana.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
