Izložba „Ni selo, ni grad“ - 500 godina Rovinjskog Sela kroz prizmu Alda Pokrajca

Mnogim Seljanima, posebno onima koji promišljaju njegovu prošlost, 2025. je amblematična godina. Naime, pred okruglih 500 godina pred rovinjskim zidinama pojavila se veća grupa doseljenika iz zaleđa Zadra, gdje je bila granica Mletačke republike i Osmanlijskog carstva. Progonjeni stalnim upadima Turaka u njihova sela oni su sa svojim stadima krenuli prema sjeverozapadu i dospjeli pred Rovinj koji u svojoj blizini iz pravca Kanfanara nije imao ni jedno naselje.

Na tom tragu Aldo Pokrajac je u siječnju 2024., prije Antonje, blagdana sv. Antona, zaštitnika Rovinjskog Sela, u Glasu Istre objavio feljton o prošlosti i sadašnjosti naselja koji je sa 1.500 stanovnika veći od mnogih istarskih općina. Kako svako mjesto čine ljudi istražio je i koji su od njih poznati u Istri, Hrvatskoj i svijetu.

Rovinjsko Selo ima sreću što se njegovom prošlošću dugo bavio Vjekoslav Bratulić, povjesničar Jadranskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Temeljem njegovih istraživanja Izdavački zavod JAZU-a je 1959. u Zagrebu izdao knjigu „Rovinjsko Selo, monografija jednog istarskog sela“. Uz iscrpan prikaz povijesti naselja iz objavljenih arhivskih izvora, zaključno s raslojavanjem sela nakon Drugog svjetskog rata, u prilogu knjige su na finom papiru objavljene slike Vjekoslava Bratulića iz kojih se može razaznati kakve je arhitektonske promjene doživjelo Rovinjsko Selo.

Na tom tragu Aldo Pokrajac se dao u potragu za drugim fotografijama iz povijesti Rovinjskog Sela, kojih, budući da je riječ o ruralnoj sredini i nema puno. Najstarija je vjerojatno jedina kartolina naselja iz 1922. godine objavljena u monografiji Marina Budicina i Danijela Načinovića „Rovinj na starim razglednicama“. Značajne su fotografije Rovinjskog Sela koje se čuvaju u Povijesnom i pomorskom muzeju u Puli, posebno ona iz 1946. koja pokazuje kako je dočekana saveznička komisija za obilaska istarskih naselja.

Potom su tu fotografije F. Nevesa iz 1954., ograničene na tri lokacije u Rovinjskom Selu. Vjekoslav Bratulić je međutim svojim fotografijama prikazao ostatke prethistorijskih i antičkih lokacija, etnografskih elemenata i potom neznačajnih zgrada i veduta. Zahvaljujući Desideriju Dazzari, foto kroničaru Rovinja i okolice, čiji doprinos dokumentiranju Rovinja nije dovoljno valoriziran, zabilježeni su događaji iz 1967. kada je otvorena prva cestovna zaobilaznica Rovinjskog Sela i otkriven spomenik žrtvama fašizma na stratištu, proplanku Velika krasa. Dazzara je fotografski dokumentirao i otvaranje sportskog centra na mjestu zatrpane lokve Lakuverča 1977. godine, koja je bila vrelo života oko kojeg je nastalo Rovinjsko Selo.

Tragom ovih slika Aldo Pokrajac je obišao sve lokacije i fotografirao kako iz iste perspektive izgledaju danas. Nažalost rijetki su novi vlasnici koji su sačuvali dragocjene graditeljske elemente, prvenstveno baladure i nadsvođene prostore koji su služili u gospodarske svrhe. U neposrednoj blizini za gradnju preskupog Rovinja Rovinjsko Selo se ubrzano, često i stihijski širilo. To zorno pokazuje predio Vičani, neposredno iza jedinog semafora na području Grada Rovinja, gdje su nabacane kuća na kuću, zaključujući novokomponiranu s ravnim krovom koja se teško može uklopiti u tradicionalnu gradnju.

Urbanistički plan usvojen 2007. nije mogao ispraviti brojne pogreške, posebno preuske prometnice, u naravi nekadašnje kolske puteve. Tek u posljednje vrijeme konzervatori nastoje da se, barem uz središnju Ulicu Stjepana Žiže, sačuvaju pročelja koja su u razdoblju između dva svjetska rata dobivala ukrasne elemente.

Autor izložbe je snimao i zgrade koje svojom monumentalnošću i arhitektonskim rješenjima odskaču iz tipičnih ruralnih kuća. Prije svega tu su Brdo, čiji je red dvokatnica sličan gradskoj gradnji. Potom je tu zgrada Plovanije, koja je bila središte administrativne vlasti naselja sa karabinjerskom stanicom i zatvorom. Arhitektonskim umijećem odskače i zgrada osnovne škole izgrađena između dva svjetska rata.

Na osnovi istraživanja dr. sc. Alda Sošića, neumornog promicatelja povijesti geodezije, na izložbi su predstavljene i prve karte na kojima je ucrtano Rovinjsko Selo. Na prvoj iz 1620. Giovani Antonio Magini rabi naziv Vila nuova. Giovanni Valle je na svojoj karti iz 1780. ucrtao naziv Villa di Rovigno a Franjo Vjekoslav Kružić je 1871. upotrijebio naziv Rovinjsko Selo. Prave promjene koje je doživjelo Rovinjsko Selo mogu se vidjeti na kartama Državne geodetske uprave,  posebno uspoređujući prve ortofoto karte iz 1968. i najnovije iz 2023. GIS-a Grada Rovinja.

Prateći svu ovu građu može se vidjeti da Rovinjsko Selo više nije ni selo ni grad. Iako sada ima lijepo oblikovano središte oko Kulturnog doma zbog brojnih drugih nedostajućih elemenata teško ga je uvrstiti u gradiće. Na tragu inicijative Nevenke Uljanić, koja je Rovinjskom Selu posvetila nekoliko knjiga, a u završnoj je fazi izrade rječnika ovdašnjeg čakavskog govora, ipak bi se moglo razmišljati da se kao hibrid grada i sela jednostavno nazove Rovinjsko. Takvih primjera u Hrvatskoj ima mnogo, kao što je primjerice Jastrebarsko.