Pomalo čudno, no svakako originalno cjelovečernje filmsko-glazbeno druženje upriličeno je sinoć u Puli s kultnim nezavisnim njujorškim filmašem Abelom Ferrarom, koji je i uoči i nakon premijere svog novog filma “Padre Pio” (svega šest dana nakon svjetske premijere na festivalu u Veneciji) nezaustavljivo frcao energijom, moderirao događaj, šetajući amo-tamo pomalo otrcanom velikom dvoranom Doma hrvatskih branitelja.
Nakon projekcije sporijeg, no dojmljivog i poticajnog 100-minutnog filma ‘Padre Pio’ (kolikogod ga prve kritike nakon venecijanske premijere baš i ne maze), uslijedio je razgovor s publikom koji su s autorom, ne najspretnije, započeli filmologinja Tanja Vrvilo i filmski kritičar Brad Stevens, autor hvaljene studije “Abel Ferrara: Moralna vizija”.
Padre Pia glumi zvijezda Shia LaBeouf
Umjetnik Pino Ivančić iznio je autoru kritiku što u filmu, u talijanskom ambijentu, s talijanskom pričom, glumci govore engleski jezik, s povremenom ‘njujorškom urbanom psovkom’, s čime su se, potiho, složili i još neki gledatelji.
Ferrara je tu izbjegao odgovor, kazavši da će za talijansku publiku film biti sinkroniziran na talijanskom jeziku. Iz pitanja, pak, kolegice La Voce del Popolo na talijanskom jeziku shvatilo se da Ferrara, premda talijanskog podrijetla, ne zna talijanski jezik.
Pulski obožavatelj Ferrarina bogata opusa, Omke (koji je odgledao svih 52 filma, počevši od kratkog filma “Nicky's Film” iz 1971.) uputio nas je na, po njemu, tri Ferrarina masterpiecea - filmove ‘The Addiction’ (1995), ‘The Funeral’ (1996) i ‘ Welcome to New York‘ (2014).
U top 3 ne nalaze mu se, dakle, najpoznatiji “Zli poručnik” (1992) s Harveyom Keitelom u glavnoj ulozi, koji smatra moćnim, ni “King of New York” (1989.), a nije spomenuo ni “The Driller Killer” iz 1979.
No, na taj film nam je ukazao drugi pulski fan Vlado Butković, a koji i mnogi drugi poštovatelji Ferraina djela smatraju, unatoč oprečnim kritikama u doba prvog prikazivanja, kultnim filmom Abela Ferrare. Vlado nam nije propustio ukazati i na Ferrarin rani rad iz 1976. godine, čiji naslov - “9 Lives of a Wet Pussy” - prilično jasno ukazuje kojem žanru pripada.
Začudno je djelovalo naglo pojavljivanje američke glazbene podloge ("Dark Was the Night, Cold Was the Ground” Blind Williea Johnsona) u sceni s jasnom paralelom s ropskim radom, dok jedan lik, vukući silno teško kamenje i zbog toga umire - preživjevši klaonicu Prvog svjetskog rata, no ne i to mučno izrabljivanje.
Ferrara za razgovora s publikom
Unutarnji monolozi, iskušenja, osjećaji krivnje, molitve Padre Pia (kojeg glumi zvijezda Shia LaBeouf), kao i njegove stigme, čudesna izlječenja i nemaju neku jasnu dramaturšku poveznicu s puno konkretnijim dramatskim sukobom povlaštenih i potlačenih, zbog čega naslov filma, koji ipak usmjerava na filmsku biografiju Svetog Pia (1887., Pietrelcina - 1968., San Giovanni Rotondo), i nije najpogođeniji.
Film “Padre Pio”, kako je najavljen, fikcijska je razrada Ferrarinog višegodišnjeg dokumentarističkog istraživanja zapisa, svjedočanstava i krajolika talijanskog Juga, slijedeći planinske staze Gargana u Apuliji kojima je prolazio i prostore u kojima je boravio Padre Pio - Francesco Forgione iz Pietralcine, istodobno s revolucionarnim događajima nakon Prvog svjetskog rata koji su 14. listopada 1920. kulminirali masakrom u gradu San Giovanni Rotondo nakon pobjede socijalista na prvim slobodnim izborima. Krvoproliće je najavilo doba fašizma.
Znakovito za Ferraru, film je, kako stoji u njegovoj odjavi, posvećen žrtvama 1920. i - Ukrajini.
U biti, ništa čudno nije kod Abela Ferrare (19. srpnja 1951.) autora poznatog po provokativnom i često kontroverznom sadržaju u svojim filmovima i korištenju neo-noir slika i surovih urbanih okruženja.
Njegova karizma osjetila se sinoć i za završna nastupa s njegovim The Bendom. Uz Ferraru na električnoj gitari te usnoj harmonici, ovaj sastav okuplja njegov stalni kompozitor, slavni glazbenik Joe Delia (autor dominantno gitarističke glazbe u “Padre Piu”), koji je surađivao s Chuckom Berryjem, Steviejem Wonderom, Pat Benetar).
Bend je uz Ferraru sinoć predvodila pjevačica, glumica i redateljica Karin Scuderi, a sastav je izveo songove iz Ferrarinih filmova, među kojima su ‘Zli poručnik’, ‘444 - Posljednji dan na Zemlji’, ‘Djevojka iz kineske četvrti’, ‘Padre Pio’ - obradu fokstrot balade ‘Midnight with the stars and you’.
Što se Pule tiče, neka ostane zabilježeno da ničeg od sinoćnjeg jedinstvenog multimedijskog događaja ne bi bilo da prije dvije i pol godine (posredstvom Tanje Vrvilo i njenih Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma), nije bilo producenta Edija Cukerića i njegovih glazbenih suradnika Branka Crnogorčića i Alena Rosande koji su u Radnoj sobi 'Pionirski dom' u Rojcu ugostili velikog redatelja i njegov bend. Ovih su dana dovršili snimanje ploče, koja će uskoro ugledati svjetlo dana.
Isto tako, nepošteno bi bilo ne spomenuti ogroman zajednički trud suorganizatora Pula Film Festivala, čiji su djelatnici u vrlo kratkom vremenu, gotovo ad hoc i uz dosta tehničkih zahtjeva (uz zatvoreno Kino Valli koji se obnavlja) upriličili ovu za Pulu jedinstvenu sintezu filma, glazbe i intervjua s velikim autorom.
Bend je, uz Ferraru, prevodila pjevačica Karin Scuderi
