Kodikamo hrpa u galeriji Poola

U Galeriji Poola sinoć je otvorena izložba Đorđa Jandrića pod nazivom “Kodikamo hrpa”. Autora i izložbu prisutnima su predstavili voditelj galerije Bojan Šumonja i kustos izložbe Mladen Lučić Luc.

U nastavku je Lucov tekst o autoru i izložbi.

Uputstvo za gledanje izložbe

- Istaknuti hrvatski umjetnik Đorđe Jandrić dobro je poznat istarskoj i pulskoj publici jer je sudjelovao na sve tri međunarodne manifestacije Tu smo, imao samostalnu izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti Istre (u tamošnjem fundusu nalaze mu se dva rada), a tamo je bio zastupljen i na nekoliko skupnih problemskih izložbi. Na svim je tim izložbama predstavljao različite manifestacije svoje Hrpe, koja predstavlja svojevrstan umjetnikov heteronim. Hrpe, začete u devedestim godinama, prvotno su bile realizirane nasipavanjem ili istresanjem nekiparskih materijala koji su formirali poluamorfne stošce. Vrlo su se brzo transformirale u dvodimenzionale prostorne tlocrtne projekcije piramide ili stošca, najčešće kao grafitni crteži koji su predstavljali kvadrat kojem su upisani krug i istokračan trokut. Jandrić ih radi skicozno i namjerno nesavršeno, a svevši hrpu na crtež uspostavlja eklatantan znak kojim svodi volumen na dvodimenzionalan iskaz.

Takvi crteži, točnije njih deset, čine i polovicu izložbe u pulskoj galeriji Poola, dok drugu polovicu čini identični broj crteža QR koda, a obje grupe crteža, formata 51 x 51 cm, Jandrić je prostoručno iscrtao grafitnom olovkom. Nulti crtež prve serije gusto je iscrtan crni kvadrat, te potom u pravilnom nizu slijedi niz ranije opisanih linearnih projekcija Hrpe, s time da se njihov format recipročno smanjuje. Inicijalna ideja je bila da se nacrta devet crteža Hrpi posvećenih prirodnim brojevima (od jedan do devet) s pridružujućim (ne)brojem nulom kao simbolom početka i kraja. Prvi crtež je cjeloviti format Hrpe kakve je Jandrić radio u niz varijanti u zadnjih dvadesetak godina; drugi crtež dijeli format po visini i širini s brojem dva, dakle na četiri kvadrata od kojih su dva s projekcijom Hrpe, a dva su prazna; treći dijeli format na devet kvadrata, tri s Hrpom a šest praznih te se tom matematičkom logikom stiže do posljednjeg, devetog koji se sastoji od osamdeset i jednog kvadrata s devet ispunjenih Hrpama, a sedamdeset i dva prazna. Drugu seriju čine grafitni crteži QR kodova, od kojih (premda se to ne vidi na prvi pogled) niti jedan nije isti.

Kako smo u zadnje vrijeme navikli, kad vidimo QR kod snimimo ga Smartphonom te na zaslonu pogledamo što nam kazuje. U ovom slučaju aplikacija će pokazati identične crteže prve serije samo što oni sada nisu u negativu (bijelo na crnom) već u kolorističkom spektru. Raspored boja nije uvijek isti, kao što ni nacrtani QR kodovi nisu jednaki te nam autor govori da unatoč današnjoj nevjerojatnoj tehnološkoj ekspanziji još uvijek konačni rezultat ovisi o ljudskoj ruci, koju je još Henri Focillon u svome eseju Pohvala ruci uzdignuo kao savršeni alat koji kreativno prenosi naše misli i osjećaje. Serija QR kodova završava praznim bijelim kvadratom koji odgovara početnom crnom kvadratu prve serije čime je krug zatvoren. Maljevičevo savršenstvo redukcionističke umjetničke misli i ruka umjetnika i danas su, unatoč računalnim algoritmima i sve češćoj uporabi umjetne inteligencije, ono što pokreće i uzdiže ljudski duh, samo ga treba znati pronaći i sačuvati u virtualnoj stvarnosti o čemu nam Jandrić govori ovom izložbom, napisao je Lucić.

Izložba je otvorena do 26.05.2024.