LJEPOTA I KRVOPROLIĆE: Kako ćemo riješiti ovaj PR problem?

Jučer je u sklopu Međunarodne konkurencije 19. ZagrebDoxa prikazan dokumentarac oskarovke Laure Poitras ‘Ljepota i Krvoproliće’ (u originalu ‘All the Beauty and the Bloodshed’), film koji je pobijedio na prošlogodišnjoj venecijanskoj Mostri gdje je nagrađen Zlatnim lavom, a bio je nominiran i za Oscara. Slojevita i dirljiva dvosatna priča o fotografkinji Nan Goldin, avangardnoj umjetnici i aktivistkinji prati njezin osobni život i borbe, koje su neizostavni dio njezinog rada i djelovanja.

Filmska autorica i novinarka Laura Poitras izuzetno je plodna i često nagrađivana američka dokumentaristica, rođena u Bostonu 1964.; njezin film ‘Građanin br.4’ (Citizenfour), dokumentarac o Edwardu Snowdenu, 2014. nagrađen je Oscarom.

Umjetnica Nan Goldin

Prikazujući dijaprojekcije njezinih u ono vrijeme jedinstvenih fotografija - njezinu intimnu ispovijest o svojem djetinjstvu, roditeljima, prijateljima, ljubavnom i seksualnom životu te ovisnostima o opijatima i procesu aktivističke borbe i prikaza izvrsnih performansa protiv obitelji Sackler (koju smatra odgovornom za opijatsku krizu uzrokovanu lijekom OxyContin), a u drugom dijelu uratka spominje se i njezina aktivistička kampanja protiv AIDS-a - upoznajemo slojevit i bogat život osebujne umjetnice i njezin rad na rasvjetljavanju opijatske krize koju je uzrokovala jedna od za umjetnost vrlo važnih obitelji, farmaceutski moguli Sackler, donatori i mecene mnogih muzeja, poput njujorških Metropolitana i Guggenheima, pariškog Louvrea, itd., među kojima su u nekima od njih bili izloženi i radovi same Nan Goldin.

Fotografije same sebe, često i svog seksualnog života te portreti noćnog svijeta drag queenova i ostalih društvenih marginalaca Bostona sedamdesetih, stilska su i tematska  specifičnost s početaka radova fotografkinje Nan Goldin. Upravo je nastanak njezinog važnog projekta Balada o seksualnoj ovisnosti (naslov je prilagođen iz libreta mjuzikla Bertolda Brechta Za tri groša) koji među ostalim sadrži fotografije koje je Nan snimila između 1979. i 1986., važan dio filma kroz čiji detaljni proces nastanka Goldin opisuje različite intimne faze svog života, čiji problemi sežu iz najranije dobi.

Izložba dijaprojekcija i knjiga umjetnika Balada o seksualnoj ovisnosti autobiografsko je i ispovijedno djelu o njujorškoj Nowave glazbenoj i umjetničkoj sceni, post Stonewallskoj gay subkulturi 70-ih i 80-ih, heroinskoj subkulturi te osobnog života Nan Goldin. Nekadašnji američki predsjednik Bill Clinton pripisao je Goldin zaslugu za izum ‘heroinskog šika’.

Izvrstan dokumentarac o osebujnoj osobi

U dokumentarcu je dobro objašnjena i rasvijetljena ali ispoštovana slojevitost intimnih procesa iz života Nan Goldin, od ranog djetinjstva i samoubojstva njezine starije sestre Barbare, koji nisu linearno ispričani. Vrlo iskrena Nan kroz ovu je dvosatnu ispovijest i kroniku svog života otkrila mnoge tajne i svoja stremljenja. Ideja Laure Poitras je odlična, konceptualno vrlo jaka, zaokružena, slikovno, emotivno, podatkovno i životno bogata i zanimljiva, te odlično uklopljenih raznih materijala u pitku cjelinu.

Pri počecima svog fotografskog rada Nan nije sezala ni od čega kako bi preživjela - bila je prisiljena raditi i kao seksualna radnica, što je kasnije često i tematizirala u svojim radovima. Njezin underground život, ali i ovisnosti o spomenutom lijeku koji joj je prepisan protiv bolova za vrijeme operacije, izvrsno su povezani s mnogim vanjskim, društveno političkim mjenama koje su obilježile ono vrijeme.

Upravo je to Goldinino vraćanje ponovo natrag uz izvrsno vodstvo Poitras, dok Nan priča o svakoj sljedećoj fazi kroz koju je prolazila te zašto i prilikom čega se odlučila na neki potez i aktivizam, još jedan sloj više prikaza njezine požrtvovnosti, suosjećajnog djelovanja kao i razumijevanja problema duboko do njegove srži, a ne tek pukog hira za upiranjem prsta ili pak stvaranjem medijskih spinova razapinjanjem bogataša i mogula na križ, samo zato jer su bogati ili zato jer postoji medijski prostor koji to omogućuje.

Kroz praćenje tijeka aktivističkih performansa u muzejima koje je organizirala Nan, u početku nije bilo odgovora, dok je broj opijatskih ovisnika rastao. No, ne odustajanjem i uz pomoć nekoliko ljudi unutar svoje udruge P.A.I.N. koju je Nan osnovala krenuvši u rat protiv Sacklerovih, polako dolazi do pomaka, ali i do tajnih podataka iz WhatsApp poruka, kroz koje su saznali da se za cjelokupnu mašineriju Sacklerove poslovne hobotnice, rješavanje opijatske krize zapravo tretiralo nečime što treba brzinski ‘pomesti’ jer škodi njihovom poslovnom ugledu.

Odlično je prikazan i dobro tempiran upravo umjetnički aspekt djelovanja kroz kojeg Nan želi onima koji su uzrokovali krizu svojom pohlepom i bjesomučnom željom za zgrtanjem bogatstva, razjasniti kolike razmjere štete je to uzrokovalo među ljudima koji su im vjerovali, jer taj pojam njima kao da je posve stran, kao da ne dolazi do njih. Uz izvrstan koncept redateljice, kroz promišljen i zapravo po život opasan je rad umjetnice ni ne spomenuvši ove pojmove, ovdje zapravo tematizirana savjest, poslovna etika i na kraju krajeva moral.

Naslovna rečenica ovog teksta upravo je dio replike iz filma kojom jedan od suradnika i aktivista iz udruge Nan Goldin objašnjava transkript poruka razmjenjenih među Sacklerovima u kojima su pokušavali riješiti problem, točnije, izbrisati ga iz medijskog svijeta. Nan Goldin ga je sa svojim aktivizmom uz pomoć nekoliko suradnika, zapravo i riješila.

Ocjena filma 4.5/5

Film se ponovo može pogledati na Zagrebdoxu sutra (subota) 1.travnja u 15 sati u Dvorani 2. Dokumentarac bi prema najavi trebao biti uskoro dostupan i na hrvatskom HBO Maxu.