Oprostorenjem autorske knjige Maje Marković „Kako smo stanovali“ u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost, preklapaju se privatno i javno – rad umjetnice koji katalogizira uzorke preostale od nekih davnih, planiranih i organiziranih politika stanovanja ulazi u prostor koji je bio obilježen, doduše, vjerojatno privatnom praksom, ali iznimno važne javne namjene
Oprostorenjem autorske knjige Maje Marković „Kako smo stanovali“ u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost, preklapaju se privatno i javno – rad umjetnice koji katalogizira uzorke preostale od nekih davnih, planiranih i organiziranih politika stanovanja ulazi u prostor koji je bio obilježen, doduše, vjerojatno privatnom praksom, ali iznimno važne javne namjene
U subotu, 25. studenog, u 12 sati, umjetnička organizacija Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost organizira otvorenje izložbe Kako smo stanovali umjetnice Maje Marković.
Oprostorenjem autorske knjige Maje Marković „Kako smo stanovali“ u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost, preklapaju se privatno i javno – rad umjetnice koji katalogizira uzorke preostale od nekih davnih, planiranih i organiziranih politika stanovanja ulazi u prostor koji je bio obilježen, doduše, vjerojatno privatnom praksom, ali iznimno važne javne namjene. Obje se teme - i stanovanje i liječenje tiču osnovnih ljudskih prava – prava na dom ali i prava na zdravlje, ali i politika upravljanja tijelima, brige o njihovom stanju, njihovoj sposobnosti za rad ali i uslijed toga njihovoj prilagodljivosti i pokretljivosti.
Specifičnost je Apoteke upravo u očuvanju starog mobilijara, koji priziva čak i neka predmoderna vremena, klasificirajući i raspoređujući lijekove, tinkture, pripravke, praškove i pomade, i već je sama po sebi neka vrsta vremenske kapsule. U taj vremenski obilježen prostor Maja Marković unosi svoje registratore, uzorke papira za grafičke pripreme, stare apstraktne drvene igračke i keramičke pločice, inscenirajući time prototipove moguće izložbe iz područja arheologije recentnog stanovanja. S time da su ti materijalni tragovi života iz kojih autorica slaže svoje oprostorene kolaže svuda oko nas, u napuštenim kućama, ispražnjenim stanovima i ugaslim tvornicama i pogonima.
Autoričino sondiranje nostalgije za vremenom urbanističkih planiranja, kvalitetne masovne proizvodnje koja je otvarala radna mjesta i oblikovala danas već izgubljeni svijet napretka, i, konačno, predmeta s nešto duljim vijekom trajanja, događa se kroz – keramičke pločice. Jednostavan predmet, koji se u Hrvatskoj više ne proizvodi, neizbježan je u stambenim dijelovima što traže intenzivnije i češće održavanje – poput kuhinje, kupaonice, podova, hodnika. Neizbježan je i u ustanovama u kojima se tijela tretiraju prema strogo uspostavljenim protokolima, poput bolnica, i koja traže visoke higijenske standarde.
Dok je knjiga „Kako smo stanovali“ vizualni esej o društveno organiziranom stanovanju i nekim njegovim tragovima, prostorne instalacije u Apoteci, u kojima je i fotografija postavljena kao trodimenzionalni objekt, djeluju kao laboratorij utopijske predodžbe s pogledom unatrag. Neovisno o boljoj prošlosti i neizvjesnoj sutrašnjici, one spajaju davne planove, projekcije, zamišljanja i utopije s njihovim materijalnim tragovima – u vidu fiktivnih kataloga proizvoda, uzoraka zaboravljenih papira i pločica koje nisu našle svoje mjesto na zidu. Inscenirane fotografije kao i mikronarativi koji proizlaze iz pronađenih uzoraka i paleta premeta čiji su nacrti davno odbačeni elegični su pogled prema nekoj, davno zametnutoj i napuštenoj, ideji bolje budućnosti. (Jasna Jakšić)
Maja Marković vizualna je umjetnica rođena u Zagrebu 17. rujna 1979. godine. Magistrirala je slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti 2011. u Zagrebu u klasi profesora Ante Rašića. Član je HZSU-a i HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu. U svom radu naglasak stavlja na stvaranju (ne)specifičnog mjesta odigravanja neplaniranih i privremenih odnosa pomoću prostornih instalacija proširenih objektima od papira i drva, crtežima u kojima prikazuje arheološke lokacije, tlocrte interijera i tlocrte zemljišta, neizgrađene objekte i ruševine, koristeći ih kao prizore u kojima je naznačena nemogućnost daljnje interpretacije događaja. Posljednjih nekoliko godina istražuje prostor, interpretira ga pokušavajući doprijeti do njegove cjelovitosti – i to izdvajanjem detalja pomoću kojih progovara o svijetu. Uglavnom stvarajući u tehnici crteža koje proširuje u prostorne instalacije/scenografije složene iz više dijelova i efemrne građe (drvo, keramika, crtež, papir, staklo) je estetici modernizma i dvojakom karakteru arhitekture i urbanizma toga doba. Često sadrže i zvuk ili projekciju prikupljenog materijala.
Apoteku podržavaju: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Vodnjan, Istarska županija, TZ Vodnjan i Medea vina.
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
