"Zapravo je cijeli film Križni put jer ima 12 postaja, pa imamo Bachovu 'Muku po Mateju' koja svira na Posljednjoj večeri. Cijeli film je i simbolika za raspad Jugoslavije. To neka analiziraju filmski teoretičari, to su moje gluposti iz glave", kazao je danas novinarim Nevio Marasović, redatelj filma 'Pamtim samo sretne dane', koji je sinoć u INK-u premijerno prikazan na 70. Puli.
Glavnu ulogu igra Radko Polič koji nas je nedugo nakon snimanja napustio. Dok sjedi u autentičnom restoranu “Pri zvoncu” koji predstavlja čekaonicu za drugi svijet, Polič je umorni starac koji promatra goste restorana (koje glumi elitni dio hrvatskog glumišta), a koji predstavljaju njega i njegovu najužu obitelj tokom bitnih trenutaka njegova života. Starac je tu svojevrsni sudac i porota svog tragičnog života punog žaljenja, gorčine i krivih odluka.
Da je on u biti mrtav i da promatra svoj vlastiti život ideja je norveškog scenariste Gjermunda Gisvolda, Marasovićeva suradnika i na “Goranu”.
Da se pak glavna rola ponudi Radku Poliču ideja je producentice Nine Petrović, što je redatelj Marasović objeručke prihvatio.
- Scenarij mu je bio fantastičan, htio je to snimiti. Nikad to nije izgovorio, ali činilo se da je vidio puno svog života u tome, a budući da je već bio lošeg zdravstvenog stanja, znao je da mu je to vjerojatno zadnji film i da je to jako lijepa priča za zaključiti tu bogatu karijeru s takvim simboličnim filmom, kazao je Marasović, podsjetivši da na početku filma postoji posveta Racu.
Cijeli film koji traje 72 minute snimljen je u istom prostoru restorana, zbog čega je redatelj priznao da je to njegov dosad nazahtijevniji film.
- Apsolutno najzahtjevniji. Statično, u istom objektu, svi sjede, čime je opća mogućnost dinamike puno manja, zbog čega smo bili u opasnosti da sve bude premonotono. A drugo, snimali smo samo nedjeljama, par po par, (restoran je ostalih dana u tjednu otvoren za goste u stvarnosti). Bilo je jako kompleksno, znali su se izgubiti i scenografi. Bio sam zabrinut hoće li uspjeti jer je bila ogromna opasnost da sve to, kad se sklopi, bude jedan džumbus. Na sreću, nije ispao takav, kaže Marasović.
Na pitanje moderatora Boška Picule koliko iznosi donja granica ozbiljnog budžeta filma, producentica Nina Petrović navela je cifru od pola milijuna eura pa naviše.
Glumac Stjepan Perić priznao je da mu je prilikom prvog čitanja scenarij bio vrlo konfuzan te se sjeća da je redatelju rekao da će ovo biti ili loš ili sjajan film. "Drago mi je i vjerujem da je to sjajan film", dodao je.
Producentica je naglasila silnu emotivnu važnost prisustva glazbe Arsena Dedića u filmu (pjesma "Sve što znaš o meni") , dok je redatelj Marasović dodao da mu je Bach bio inspiracija. Svakako treba istaknuti sugestivnu originalnu glazbu pulske braće Alena i Nenada Sinkauza.
U filmu glume Tena Nemet Brankov, Lana Meniga, Leona Paraminski, Tonka Kovačić, Nina Violić, Tara Thaller, Alma Prica, Jelena Miholjević, Tihana Lazović Trifunović, Doris Šarić Kukuljica, Ivana Starčević, Zlatko Burić-Kićo, Stjepan Perić, Dado Ćosić, Vinko Kraljević, Janko Popović Volarić, Goran Grgić, Franjo Kuhar, Marko Petrić, Rok Juričić. Leon Lučev, Živko Anočić, Zdenko Jelčić, Milan Štrljić, Goran Bogdan...
Plakat filma