Jedan od najuglednijih stručnjaka iz područja izdavaštva i kulture čitanja, ljubljanski profesor Miha Kovač održat će preksutra, u četvrtak, s početkom u 17 sati u Gradskoj knjižnici u Pazinu predavanje o jednoj od najvažnijih tema današnjice: Zašto uopće čitati knjige u digitalno doba?
Prof. dr. sc. Kovač donosi bogato iskustvo iz svijeta knjige: bio je glavni urednik i direktor Mladinske knjige, jedne od najvećih izdavačkih kuća u jugoistočnoj Europi, no i novinar i izvršni urednik Mladine. Danas predaje na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a kao gostujući profesor predavao je i na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, Oxford Brookes Centru za izdavaštvo, te na filozofskim fakultetima u Osijeku i Zadru. Od 2005. godine glavni je urednik slovenskog izdanja časopisa National Geographic, a autor je i brojnih knjiga o izdavaštvu, tiskarstvu i čitanju.
Povod njegovog dolaska je njegova najnovija knjiga u kojoj postavlja važno pitanje: "Ima li čitanje knjiga još smisla u doba digitalnih medija?"
Zašto bismo čitali romane kad možemo pogledati seriju, surfati internetom ili se zabaviti na druge načine? Profesor Kovač u svojoj knjizi nudi snažne razloge zašto je čitanje knjiga i dalje neprocjenjivo: obogaćuje rječnik, razvija kritičko mišljenje, jača sposobnost razumijevanja, potiče empatiju. To su temelji ne samo za osobni uspjeh, već i za sretniji, svjesniji život.
Susret moderira Martina Pereša.
Predavanje se održava u okviru ciklusa Gosti iz susjedstva, programa koji spaja publiku s autorima, znanstvenicima i kreativcima iz naše šire regije – onima koji, iako možda žive nekoliko granica dalje, govore istim jezikom ideja.
U jednom intervjuu prof Kovač je rekao i ovo: "Čitanje knjiga uravnotežuje i dograđuje iskustvo koje donose digitalni mediji. U knjigama susrećemo nove riječi i nova značenja starih riječi i susrećemo se s rečenicama koje su kompleksnije nego u svakidašnjem životu. Time produbljujemo i širimo osobni rječnik. Štoviše, kada čitamo knjige, vježbamo dužu koncentraciju na samo jednu aktivnost i sadržaj, a kada čitamo beletristiku, vježbamo i empatiju time što se uživljavamo u literarne likove, koji su drugačiji od nas.
Svega toga na društvenim mrežama nema. Rječnik je u pravilu skroman, na zaslonima telefona mijenjamo sadržaje koje promatramo nekoliko minuta, često samo nekoliko sekunda, a Facebook, Twitter i Google zatvorili su nas u mjehuriće jednakomislećih… Budući da kao ljudi izražavamo svoje misli riječima, oskudan i plitak osobni rječnik znači da mogu artikulirati samo jednostavne, oskudne misli. Ako nemam empatije, ne mogu uspješno komunicirati s drugima, a ako mi je održavanje koncentracije na više od nekoliko minuta suviše velik napor, zatvaram si vrata za razumijevanje svih kompleksnijih problema – pa time i samoga sebe, jer smo mi ljudi složena mješavina poriva, misli i emocija. Drugim riječima, bez čitanja knjiga mi smo sami sebi 'tabula rasa', a time si zatvaramo i vrata za produktivniju upotrebu digitalnih medija. Ako nemamo 'književne pameti', ako ne razumijemo sebe, svoje porive i emocije, nama upravljaju digitalni mediji, umjesto da mi rukujemo njima".