Prošlog je mjeseca ostala nezabilježena 166. obljetnica smrti jednog poznatog Vodnjanca. U Trstu, u kojem baš kao i u rodnom Vodnjanu postoji ulica koja se zove njegovim imenom, 17. siječnja 1858. godine preminuo je Bartolomeo Biasoletto, ljekarnik, botaničar i prirodoslovac. Prisjećamo se njegovog lika i djela u ovoj kratkoj crtici.
Biasoletto je rođen u Vodnjanu 1793. godine. U rodnom je gradu započeo školovanje, koje je nastavio na Krku i u Beču. Radio je kao ljekarnik u Vodnjanu, Rijeci, Trstu i gornjoaustrijskom gradu Welsu.
Nakon smrti vlasnika, preuzeo je tršćansku ljekarnu Orso Nero, koja se i danas zove Farmacia Biasoletto All’Orso Nero, a nalazi se u neposrednoj blizini Canala Grande, u Via Roma.
Screenshot Google maps
Ta je ljekarna postala središtem njegove djelatnosti i prirodoslovnih istraživanja.
Istrapedia piše da se u početku zanimao i za zoologiju i mineralogiju, a potpuno se usmjerio prema botanici nakon susreta s njemačkim botaničarima iz Regensburga u Trstu. Surađivao je s nizom istaknutih njemačkih i engleskih te istarskih i dalmatinskih znanstvenika i botaničara s kojima je izmjenjivao spoznaje i bilje.
Istražujući biljni svijet, obilazio je Istru, Furlaniju, Kvarner, Dalmaciju i Kranjsku. S Muziom de Tommasinijem bio je vodič saskom kralju Friedrichu Augustu II. za njegova posjeta istočnom Jadranu 1838. i 1845. godine.
U Trstu je pokrenuo utemeljenje farmaceutskoga društva, a 1825. osnovao botanički vrt. Biasoletto se uključio u borbu protiv kolere koja je 1840-ih harala gradom i usmrtila mu ženu i kćer.
Svojim je radom znatno pridonio boljem poznavanju biljnoga svijeta, osobito dinarskoga područja, koje je tada bilo predmetom intenzivnih istraživanja.
U znak priznanja bio je izabran za člana niza društava i ustanova – Botaničke akademije iz Regensburga, Hortikulturne akademije iz Beča i dr.
U čast ovom iznimnom Vodnjancu botaničari su njegovim imenom nazvali više biljnih vrsta i rodova (Trifolium biasoletti, Artemisia biasolettiana, Juniperus biasoletti i dr.), no budući da nazivi nisu bili valjano utvrđeni, nijedan nije opstao.
Objavljivao je u časopisima Flora ratisbonensis, Isis i Linnaea te u zborniku Atti della I riunione di Scienziati italiani. Djela: Relazione del viaggio fatto nella primavera del 1838 dalla Maesta del Re Federico Augusto di Sassonia nell’Istria, Dalmazia e Monte Negro (1841), Escursioni botaniche sullo Schneeberg (Monte Nevoso) nella Carniola (1846). Njegov rad ugrađen je u više florističkih djela dr. autora.
U Vodnjanu je 1997. održan znanstveni skup posvećen njegovu životu i radu.
