PREDRIMSKE SKULPTURE NEZAKCIJA Predavanje prof. Paola Paronuzzija o arheološkom misteriju koji traje više od 120 godina

"Predrimske skulpture Nezakcija" tema je trećeg u nizu popratnih događanja uz izložbu "Histri u Istri – Histri in Istria" postavljenu u  Muzeju antikviteta „J. J. Wincklemann"/Museo di Antichità "J.J. Winckelmann" u Trstu, koju su realizirali Hrvatska Zajednica u Trstu/Comunità Croata di Trieste i Arheološki muzej Istre/Museo archeologico dell'Istria u Puli u suradnji s Općinom Trst/Comune di Trieste te uz pokroviteljstvo Regije Furlanije – Julijske krajine i zaklade Fondazione CRTrieste (otvorenu publici sve do 1. travnja 2024., od utorka do nedjelje između 10 i 17 sati).

U utorak, 20. veljače u 17. 30 sati u Dvorani Bobi Bazlen Palače Gopcevich održati će se predavanje Paola Paronuzzija, profesora primijenjene geologije na Sveučilištu u Udinama.

"U prvim godinama iskopavanja na Nezakciju, u lipnju 1903., tijekom istraživanja pod vodstvom tadašnjeg ravnatelja Muzeja Antikviteta u Trstu Alberta Puschija, došlo je do senzacionalnog otkrića" – govori prof. Paolo Paronuzzi. "Unutar duboke jame, na dubini od čak 2,5 metara od površine, pronađeni su veliki klesani vapnenački blokovi koji prikazuju nagog konjanika u činu jahanja konja bez sedla, te nagu ženu koja doji dijete i djeluje kao da upravo rađa.

Skulpture su protumačene kao nedvojbeno predrimske, no uskoro je započeta žustra rasprava o njihovom ikonografskom i kulturnom značenju, a posebice o njihovoj kronologiji. Ta znanstvena rasprava u arheologiji traje već više od 120 godina,"– tvrdi znanstvenik – "s razdobljima većeg intenziteta naizmjence sa stankama tijekom kojih se činilo da je većina arheologa složna oko toga pitanja. Rješenje te arheološke "enigme" – koje će biti otkriveno tijekom predavanja – iziskuje, međutim, suvremeno ponovno iščitavanje koje će uzeti u obzir i stratigrafske aspekte koje su arheolozi opisali u trenutku otkrića, koliko god sumarni bili ti opisi i podložni karakteristikama pristupa toga vremena."

PAOLO PARONUZZI

Paolo Paronuzzi je izvanredni profesor u području GEO/05  Primijenjene geologije na Odjelu za građevinarstvo i arhitekturu /Dipartimento Politecnico di Ingegneria e Architettura Sveučilišta u Udinama.

Bio je koordinator magistarskog studija Ingegneria per l'Ambiente e il Territorio (Inženjerstvo okoliša i prostornog uređenja) pri Sveučilištu u Udinama. U razdoblju 2008.–2011. bio je voditelj studija za Master II. stupnja Analisi, Valutazione e Mitigazione del Rischio Idrogeologico (AVAMIRI; Analiza, procjena i ublažavanje hidrogeološkog rizika) pri Građevinskom fakultetu / Facoltà di Ingegneria Sveučilišta u Udinama.

Kao primijenjeni geolog i geoarheolog već se dulje od četrdeset godina bavi geološkim pitanjima (geomorfološkim, stratigrafskim, sedimentacijskim, itd.) primijenjenima na tradicionalno arheološke problematike koje se odnose na nalazišta različite datacije. Počevši od 1977., kontinuirano sudjeluje u brojnim iskopavanjima pod vodstvom Soprintendenze, službe za zaštitu arheološke baštine Furlanije i Julijske krajine (prethodno Soprintendenza BAAAAS Friuli Venezia Giulia) kako na rimskim nalazištima, tako i na gradinama u okolici Trsta (Cattinara, Duino, Rupinpiccolo, Elleri).

Bio je član ekipe koja je otkrila prvu paljevinsku nekropolu starijeg željeznog doba na području Trsta (nekropola Sv. Barbare kod Muggije) i vodio je stratigrafiju iskopavanja gradine Elleri, važnog protopovijesnog nalazišta (1986.–1996.).

Od 1990. sudjeluje u više arheoloških iskopavanja rimskog Foruma u Akvileji pod vodstvom Soprintendenze za Furlaniju – Julijsku krajinu / Soprintendenza per i BAAAAS del Friuli Venezia Giulia, u suradnji s Nacionalnim arheološkim muzejom / Museo Archeologico Nazionale iz Akvileje.

U istom je razdoblju osmislio i vodio projekt S. A. R. A. (Subacquea Archeologia Romana Aquileia / Podvodna arheologija rimske Akvileje; 1992.–1995.). Projekt S. A. R. A. predstavio je primjenu inovativnog pristupa istraživanjima koja je omogućila detaljnu rekonstrukciju paleohidrografskog i paleookolišnog stanja na području Akvileje zahvaljujući upotrebi, po prvi puta, geofizičkih istraživanja.

Kao geoarheolog bavi se gradinama sve od 1977., kada je sudjelovao u prvim stratigrafskim iskopavanjima gradine Cattinara. Od tada nastavlja proučavati geomorfološke i arheološke aspekte gradina na području Krasa, propitujući obrasce naseljavanja prostora i građevinske tehnike korištene u različitim vrstama utvrđenja.

Od 2016. započeo je program kulturne revitalizacije usmjeren na poznavanje kraških gradina, osnivajući kolegij Riscopriamo i castellieri (Ponovno otkrijmo gradine) pri Sveučilištu za treću dob u Trstu.

Posljednjih je godina pokrenuo novo stratigrafsko i arheološko proučavanje značajnih predrimskih skulptura pronađenih tijekom prvih iskopavanja na Nezakciju (1901.–1904.) pod vodstvom Alberta Puschija i Piera Sticottija, koje će biti tema predavanja.

U lipnju 2022. postao je predsjednikom udruženja Società per la Preistoria e la Protostoria della Regione Friuli Venezia Giulia (Društvo za prapovijest i protopovijest regije Furlanije – Julijske krajine).