Renomirani pulski slikar Robert Pauletta za osam dana, idućeg petka u dvorištu ispred "Škole" u 20.30 sati u Premanturi, pretpremijerno će lokalnoj publici predstaviti svoj 50-minutni filmski prvijenac "Gozba".
Naziv filma dijelom je posveta istoimenom velikom Platonovom djelu, a posebno radosti življenja.
Riječ je o troepizodnoj mini seriji u trajanju od ukupno 50-ak minuta koju je autor snimao na premanturskoj Punti i u svom vrtnom ateljeu tijekom prošlog ljeta.
Premantursku projekciju ovog nezavisnog, ekscentričnog, auto-refleksivnog, lokalnog filma organizira udruga Fenoliga, a film je montirao Marko Račan, animaciju potpisuje Sale Undertoon (jer je ovaj film svojevrsni složenac videa, eksperimenta, klasične naracije i animacije), a glazbu Edi Maružin.
- Film mi je apsolutno novi medij. U životu nisam, sve do ovog filma, čak ni video snimio mobitelom. Nikad. Ovdje nije posrijedi nikakva umjetnička pretenzija niti umjetnički film, što bi se nekom logikom očekivalo od mene. To je jedan mali dokumentarni, vrlo lokalni zavičajni film s mojim autorefleksijama, a sve je vezano za Premanturu odnosno premantursku puntu ili kako se danas zove Rt Kamenjak, kaže Pauletta.

Prvi put sam snimao, film je magija!
Prije par godina u ovom je akvatoriju počeo veslati u kajaku prilično intenzivno, četiri-pet sati dnevno.
- To me preporodilo. Najviše me je fascinirao krajolik, ljepota neba, oblaka, sunca, sjena, svega. Htio sam to slikati i onda je to bila katastrofa. Sin mi je preporučio da to snimam. Uzeo sam njegovu GoPro kameru i snimio jako puno materijala. Kako sam snimao, tako su se rađale pojedine priče. Rođen sam ovdje, no sada kao stari muškarac pričam priču. Ima dosta ekoloških momenta. Ima i puno slučajnosti koje su se dogodile tijekom veslanja i koje sam uspio snimiti, pa od toga napravio štoriju, nastavio Pauletta.
Na pitanje koliko se medij filma razlikuje od medija slikarstva i kiparstva, Pauletta veli: "Najiskrenije ću to reći. Meni je dosad dizalo tlak kad bi ljudi to patetično govorili, ali zaista, film je magija! To je nevjerojatna konstrukcija stvarnosti."
Dok je veslao je uz snimanje, smišljao štorije koje su se nametnule po onom što je vidio, da bi na koncu te priče ispričao u eksterijeru svog premanturskog vrta, gdje inače slika, uz za ovu priliku kreiranu scenografiju.
Na pitanje koliko su ga iskustvo i emocije proživljenog djetinjstva u Premanturi motivirale na ovaj filmski projekt, kaže: "Memorija je značajna. Znam kako se razvijao svaki segment, od pustopoljine malog ribarskog sela do ovog overdoziranog mjesta. Svjedočio sam cijelom tom procesu, i to ostavlja traga. Tu sam Indijanac. Nikako mi se ne sviđa ovo što se zbiva".