'SAMO KRAJ SVIJETA' Sreća je što Pula ima Matiju Ferlina

Jako je dobra bila odluka redatelja Matije Ferlina i dramaturga Gorana Ferčeca da iz teksta "Samo kraj svijeta" kultnog francuskog autora Jean-Luca Legarcea ne izbace ni jednu jedinu riječ, kolikogod će se umornijem, slabije fokusiranom gledatelju dvoipolsatna zahtjevna psihološka drama o povratku 'sina razmetnoga' činiti predugom.

S pravom su peteročlana glumačka ekipa i autorski tim nakon sinoćnje pulske premijere u pulskom INK-u ispraćeni dugim pljeskom. Unesenost publike, koja se dala osjetiti za cijele izvedbe, vjerojatno ima razlog i u njenom istodobnom oživljavanju odnosa unutar vlastite obitelji koja je, unatoč veličanja, često bojno polje. Nasilno i bolno.

Beskompromisnošću, istraživačkom strašću, dinamikom, duhovitim grotesknom dionicom u drugom dijelu predstave, sadržajnim govorom tijela, posebno kod likova braće, sjajno je ovu, kako ju je sam definirao, poetsku dramu i gotovo rapsodijski scenski esej režirao Matija Ferlin.

Sreća je da ga Pula ima, i kao svjetski priznatog autora i kao umjetničkog voditelja pulskog kazališta, na čijoj je funkciji u posljednjih godinu i pol dana napravio, ako ćemo biti iskreni, kulturološki iskorak koji će se tek s distance moći adekvatno valorizirati. I priznati.

Lagarceov jezik uistinu je, kako je ustvrdio dramaturg, šesti lik u ovoj drami, omogućujući  s jedne strane napetost, s druge - premda sredstvo komunikacije - reflektirajući nemoć komunikacije najbližih članova obitelji.

Svojom fragmentarnošću koja ostvaruje (ne)moć govora, snagu prešućenog, emocije, tekst unaprijed "olakšava" izvedbu monologa i dijaloga Louisa (Luka Knez), mlađeg brata (Ugo Korani), njihove najmlađe sestre (Petra Svrtan), majke (Dora Polić Vitez) i šogorice (Mia Melcher). Pritom predstavu nose Luka Knez, sjajni Ugo Korani i Petra Svrtan.

Vizualna raskošna, snovita scenografija Mauricija Ferlina i Josipa Kresovića, u čije su središtu cvijeće i ograde, povećava težinu obiteljskog suočavanja.

Briljantan je izbor da do glavnog lika u jednom trenu, kao sjena, također prekriženih nogu, sjedi on sastavljen od dijelova mrtvačkog lijesa.

Poetičnost koju djelo donosi, bonus je za najotvorenije.