Ratna drama Šesti autobus jedan je od boljih hrvatskih filmova o domovinskom ratu. Film prati traganje mlade američke novinarke Olivie (Zala Đurić) za istinom o nestalom ocu, vukovarskom heroju Dugom.
Dramaturški pratimo dvije narativne radnje: u prvoj je fokus na suđenju za ratne zločine u Beogradu i ljubavnoj romansi novinarke i Vukovarca Josipa (Marko Petrić), a u drugoj slijedimo ratne događaje iz jeseni 1991. kojih se najčešće prisjeća Josip kao njihov akter. U fokusu filma je autobus s pedesetak branitelja, čija se sudbina ne zna jer je nestao negdje u kaosu masakra na Ovčari i Veleprometu.
Najprije pohvale. Marko Petrić je odigrao odličnu ulogu, Zala Đurić je pokazala veliki potencijal. Vrhunski dojam ostavili su u epizodnim ulogama srpski glumac Rade Vulin u ulozi Josipovog prijatelja Svete, hrvatski glumac Pavle Matuško u ulozi koljača pokajnika Štuke i Maša Đorđević u ulozi Milene, majke američke novinarke i supruge nestalog heroja Dugog.
Solidan je i pulski glumac Borko Perić u ulozi Voje, vozača nestalog autobusa i poslijeratnog donačelnika. Pohvalu zaslužuje i snimatelj Filip Starešinić, posebno za borbene scene, ali i portrete Olivije i Milene.
Film je dobrim dijelom uspio izbjeći zamke jednostranosti. Kroz stavove glavnog junaka Josipa i njegov odnos sa Svetom naslućujemo ideju oprosta, pomirbe i okretanja budućim vremenima. U zadnjoj sceni vidimo simboliku mosta i najavu ljubavi kao moguće ljepše budućnosti.
Otac i sin, Eduard i Dominik Galić pokušali su napraviti ratni spektakl koji je relevantan i u Vukovaru ali i pred međunarodnim gledateljstvom. Pitanje je koliko su uspjeli. Pljesak u Areni nije bio frenetičan ali je pokazao da pulska publika voli dobar ratni film.
Nedostaci filma se najviše ogledaju u neuvjerljivim dijalozima koji su često sadržajno banalni i naivni, a ponekad je problem i u glumačkoj izvedbi. Autori su nedostatak kvalitetnije psihološke razrade likova nadomjestili pretjeranim psovkama i brutalnim scenama odsječenih nogu ili prolivenog mozga.
Šesti autobus znatno je bolji film od Vrdoljakova Generala. Ipak, gledanje ovakvih filmova samo ukazuje na briljantnost ratne drame Jasmile Žbanić Quo Vadis Aida u kojoj je ratni horor snažnije prikazan bez korištenja plitkog površinskog šoka. Zbog nepotrebnih scena film na nekoliko mjesta pada i barem je desetak minuta predug.
Ocjena trojka (3).
