Sinoćnja pretpremijera na Brijunima: Tennessee Williams ipak traži više od glumaca
Svojom potresnom dramom, osim katarzičnog iskustva svim čitateljima, Tennessee Williams je svim glumcima koji se dohvate oživljavanja psihološki nijansiranih likova postavio visoke izvedbene kriterije. U tome nije baš uspio Miloš Petrović Trojpec glumeći Stanleya Kowalskog, čija plošna nasilnost nije cjelovit odraz ovog snažnog dramskog lika, ali ni, unatoč ovacijama, Branka Katić u ulozi Blanche Dubois. Kod nje se, doduše, ne može zaobići njen veliki glumački, ali i, kako to reći, snažan duhovni, personalni habitus kojim zrači, zbog čega završni pljesak nije slučajan
2 min
Zoran Angeleski
Foto: Kazalište Ulysses
Svojom potresnom dramom, osim katarzičnog iskustva svim čitateljima, Tennessee Williams je svim glumcima koji se dohvate oživljavanja psihološki nijansiranih likova postavio visoke izvedbene kriterije. U tome nije baš uspio Miloš Petrović Trojpec glumeći Stanleya Kowalskog, čija plošna nasilnost nije cjelovit odraz ovog snažnog dramskog lika, ali ni, unatoč ovacijama, Branka Katić u ulozi Blanche Dubois. Kod nje se, doduše, ne može zaobići njen veliki glumački, ali i, kako to reći, snažan duhovni, personalni habitus kojim zrači, zbog čega završni pljesak nije slučajan
Prevodili njegov tramvaj čežnjom ili žudnjom, Tennessee Williams svojom je potresnom dramom iz 1947., osim katarzičnog iskustva čitateljima, svim glumcima koji se dohvate oživljavanja psihološki nijansiranih likova tog remek djela postavio jako visoke izvedbene kriterije.
Uza sav dvoipolsatni trud, neovisno o nekoliko završnih biseva i dugog pljeska, te kriterije, tu slojevitost, emotivna previranja stanja, unutarnju dramu i urušavanje likova s bezbroj psiholoških nijansi, nisu dostigli glumci sinoćnje pretpremijerne izvedbe predstave "Tramvaj zvan čežnja", koju je u produkciji Kazališta Ulysses i Beogradskog dramskog pozorišta režirala Lenka Udovički. Ona se, uz nekoliko nepotrebnih karikiranja (scenski opravdanom činila se sjajna inscenacija prvog pokera), držala izvornog Williamsovog teksta.
U tome nije baš uspio Miloš Petrović Trojpec glumeći Stanleya Kowalskog, čija plošna nasilnost nije cjelovit odraz ovog snažnog dramskog lika, ali ni, unatoč ovacijama, glavna glumica Branka Katić u ulozi Blanche Dubois.
Sigurno se kod ove glumice ne može zaobići njen veliki glumački, ali i, kako to reći, snažan duhovni, personalni habitus kojim zrači, zbog čega završni pljesak nije slučajan.
Posve je dobra, iako joj karakter lika ide u korist, Vanja Nenadić u ulozi Stelle, supruge Stanleya Kowalskog, lika vulgarnog, sirovog pripadnika nove industrijsko-imigrantske generacije koji je 1951. u Oskarom nagrađenoj filmskoj adaptaciji katapultirao Marlona Branda, jednako kao što je taj jedinstven glumac potaknuo trajni interes za Williamsovo remek djelo ispisano četiri godine ranije.
Jako je dobar rad scenografkinje Zorane Petrov; scena je naizgled jednostavna, autentična, divna koliko i tvrđava Minor, kroz čije pozadinske prostore često projuri vlak, posve bešćutan za ljudsku dramu.
Vratimo se Blanchi DuBois koja neuspješno bježi od svoje prošlosti koja uključuje tešku ovisnost o alkoholu, gubitak obiteljskog imanja i zavođenje maloljetnika. U izvedbi Branke Katić ima ipak isforsirane, neuvjerljive vike i geste kao u, primjerice, bolnoj završnici, kada za Blancheinog živčanog sloma slijepa Meksikanska prodaje cvijeće i ponavlja 'Flores para los muertos', uz riječi slomljene Blancheine, više sebi nego Mitchu: "Svuda raspadanje i nestajanje, kajanje i uzajamno optuživanje... Sve je propalo, ostala je samo smrt".
Njeno mirno priznanje otkrivenih grijeha, tako važno, zbrzano je u predstavi koju, unatoč ovom tekstu, svakako treba pogledati. Jer, kako je svojedobno u nas izjavio uhapšeni vladajući političar: "Istina je voda duboka".
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.