Ovo je umjetničko djelo zanimljivo iz razloga što je nastalo u doba kada je, nekad intenzivna, praksa "portretiranja" pulskih spomenika od strane pravih umjetnika već odavno bila izumrla
Ovo je umjetničko djelo zanimljivo iz razloga što je nastalo u doba kada je, nekad intenzivna, praksa "portretiranja" pulskih spomenika od strane pravih umjetnika već odavno bila izumrla
Ovaj ćemo članak posvetiti umjetničkoj slici Augustovog hrama u Puli koja je nastala prije točno 100 godina. Međutim, kako bismo opisali kontekst zbog kojeg ona zaslužuje posebnu pažnju, krenut ćemo izdaleka.
Većini je Puljana poznat velik broj umjetničkih djela u kojima su prikazani spomenici grada. No, kad bolje razmislimo, svi ti crteži i ilustracije potječu iz dosta daleke prošlosti.
Prema istraživanjima Jasenke Gudelj, najstariji crtež Augustovog hrama potječe iz 15. stoljeća, a djelo je nepoznatog autora; poznato nam je iz razloga što ga je posjedovao talijanski slikar i arhitekt Baldassare Peruzzi (1481.-1536.)
Poznat autor najstarijih prikaza antičkih spomenika Pule je talijanski arhitekt iz Bologne Sebastiano Serlio, a posebno su dragocjene njegove gravure iz 1536., velikog rimskog kazališta na Monte Zaru, koji će jednostavno nestati sto godina kasnije, kada će francuski vojni inženjer Antoine De Ville kamen s tog kazališta koristiti za gradnju utvrde na kaštelu. Tom velikom kazalištu danas nema ni traga.
Sebastiano Serlio, Veliko rimsko kazalište na Monte Zaru - foto: Istrapedia
Tijekom 16. stoljeća pulske su spomenike crtali veliki talijanski arhitekti Andrea Palladio (Augustov hram, 1545./50.) i Bastiano da Sangallo (Slavoluk Sergijevaca 1570.). Ranije je Pulu posjetio jedan od glasovitijih talijanskih arhitekata renesanse, Jacopo Tatti poznat kao Sansovino, a prema nekim kritičarima u projektiranju tri luka koja ukrašavaju temeljnu lođu („loggetta del Sansovino“) zvonika crkve Sv Marka u Veneciji (1537. 149), Sansovino je bio nadahnut Slavolukom Sergijevaca.
Loža zvonika Sv Marka u Veneciji: vjeruje je se da je lukove Sansovino projektirao nadahnut Slavolukom Sergijevaca - foto: Wikipedia
U 17. stoljeću, točnije 1613./14., pulske spomenike proučava engleski scenograf, slikar i arhitekt Inigo Jones; u knjizi “The Architecture of A. Palladio in four books... With notes and remarks of Inigo Jones”, koje je objavljena posmrtno tek 1715. Jones je uvrstio tablice tlocrta, strana građevine, pročelja i detalja Augustovog hrama.
I već spomenuti Antoine De Ville, osim što gradi utvrdu na Kaštelu i radi vanbračnu djecu u Mutvoranu, između 1630. i 1632. crta i opisuje pulske spomenike. Nešto kasnije,1678., pojavit će se knjiga “Voyage d’Italie, de Dalmatie, de Grèce et du Levant: fait aux années 1675 et 1676, par Jacob Spon, docteur médecin de Lyon, et George Wheler, Gentilhomme Anglois”, s crtežima francuskog (njemačkog porijekla) putopisca, arheologa i istraživača starina Jocoba Spona i tekstovima engleskog pupisca Georgea Whelera (ili Wheelera). Posebno je dojmljiv Sponov crtež Augustovog hrama iz 1676.
U 18. stoljeću Antonio Joli nam je ostavio vedutu Pule iz 1730./40. u kojoj se naziru Augustov hram i predimenzionirani Slavoluk Sergijevaca. Bakropisi Augustovog hrama, Arene, Slavoluka Sergijevaca i poleđine Komunalne palače, talijanskog arhitekta, arheologa i grafičara Giovannija Battiste Piranesija četiri su među stotinu Piranesijevih prikaza antičkih spomenika u mapi bakropisa od 30 tabli naslovljene: “Antichità Romane de'tempi della Repubblica e de'primi Imperatori. Disegnate, ed incise da Gianbattista Piranesi architetto Veneziano”. Potječu iz 1748.
Giovanni Battista Piranesi, Slavoluk Sergijevaca, 1748 - foto:Wikimedia Commons
Francuski arhitekt, slikar i ilustrator Charles-Louis Clérisseau svoje “portetiranje” Slavoluka Sergijevaca, Augustovog hrama i gradskih zidina (sveukupno 12 crteža Pule) ostvario je samo nekoliko godina kasnije, između 1756. i 1760.
Charles-Louis Clérisseau, Gradska zidine i vrata, 1757. ili 1760. - foto: Povijesni i pomorski muzej Istre
Škot James Stuart i Englez Nicholas Everett, obojica arhitekti, surađivali su na knjizi “The Antiquities of Athens”, koja uključuje i njihove crteže Pule (Arena, Slavoluk Sergijevaca, Augustov hram) iz ranih 60-tih godina 18. stoljeća.
Prva umjetnička svjedočanstva o antičkim spomenicima Pule u 19. stoljeću dugujemo njemačkom arhitektu Karlu Friedrichu Schinkelu koji je 1803., pored ostalih spomenika, nacrtao i crkvu sv. Franje, što je rijedak motiv kod umjetnika koju su crtali Pulu.
Karl Friedrich Schinkel, Crkva SV. Franje i luka, 1803. - foto: Povijesni i pomorski muzej Istre
Nešto kasnije, 1816., engleski crtač, arhitekt i pejsažni arhitekt Thomas Allason, na tragu Piranesijevih motiva, nacrtat će Arenu, Augustov Hram, Slavoluk Sergijevaca i stražnju stranu Komunalne palače
Thomas Allasson, Arena, 1816. - foto: Arheološki muzej Istre
Vrlo su dojmljivi akvareli Arene i začelja Augustovog hrama i Komunalne palače koje je 1817. izradio austrijski slikar Klaus Thomas Ender.
Klaus Thomas Ender, stražnja strana Augustovog hrama i komunalne palače, 1817. - foto: Istrapedia
Njemački slikar Anton August Tischbein panoramu Pule s Arenom crtao između 1840. i 1848.
Njemački slikar Julius Weyde, s manje poznatim njemačkim slikarom i grafičarom Augustom Haunom, 1859. objavljuje knjigu “Rimski spomenici Pule” u kojoj se, pored ostalih spomenika, pojavljuju i Dvojna Vrata koja prethodno nisu bila motiv kod umjetnika iz jednostavnog razloga što su još od 12. stoljeća bila bukvalno zatrpana zemljom. Iskopana su, očišćena i konzervirana tek početkom 19. stoljeća.
Po izumu fotografije, praksa crtanja pulskih spomenika – koja je pored umjetničke imala i informativnu, dokumentarističku vrijednost – polako izumire, a vjerojatno figurativno crtanje spomenika, u doba kada je umjetnost već bila upoznala impresionizam, ekspresionizam, kubizam i apstrakciju, u 20. stoljeću postaje nedovoljno izazovno i podosta banalno.
Stoga, u 20. stoljeću, pojavljuje se vrlo mali broj umjetničkih djela o pulskim spomenicima. Austrijski oficir Georg Hermann von Wolff (1876.-1931.), pokopan u Premanturi, ostavio nam je akvarel Arene. Informacija da je jedan od većih istarskih umjetnika 20. stoljeća, Antun Motika (Pula, 30. prosinca 1902. – Zagreb, 13. veljače 1992.), u svojoj 15. godini, dakle 1917., nacrtao Arenu, nije potvrđena. Ili nam to nije poznato.
Georg Hermann von Wolff, Arena, početak 20. st. - foto: Istrapedia
Sredinom stoljeća pulske spomenike crtali su Antonio Goglia, i pulski karikaturist, vinjetist, slikar i grafičar Gigi Vidris (Pula 1897. – Torino 1976.), a od razdoblja nakon drugog svjetskog rata poznata su nam djela Gualtiera Mocennija (Arena) i Claudia Ugussija (Forum).
Gualtiero Mocenni, Regata, 1954 - arhiva autora
Ako zbog svoje osebujnosti želimo i Demira svrstati među umjetnike, onda valja spomenuti i njegove poznate Arene. Naravno, počevši od 60-tih godina prošlog stoljeća, razvojem turizma, kako domaći tako i strani (pa i ulični) crtaći, bezbroj puta su slikali pulske spomenike, pogotovo Arenu i Slavoluk Sergijevaca, ali kritika nije zabilježila niti jedan slučaj koji nas može ovlastiti da kažemo kako je riječ o umjetničkim djelima.
Jedna od mnogih Demirovih Arena
Izostanak umjetničkih prikaza pulskih spomenika tijekom 20. i 21. stoljeća, potvrdili su nam i pulski umjetnici Bojan Šumonja i Eros Čakić. Međutim, obojica su spomenula mapu “Antički spomenici Pule” (radovi u sitotisku) koju je 1989. tiskalo Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Pula (HDLU) u suradnji s Arheološkoim muzejom Istri. Mapa sadrži radove Marine Banić, Roberta Paulette, Bojana Šumonje, Erosa Čakića, Julijane Kocanović, Mladena Milotića, Valtera Smokovića – Garofula, Vere Paliska, Karla Paliske i Jadranke Ostić.
Pulsku Arenu nacrtala je u ovom stoljeću zagrebačka akademska slikarica Blaženka Zvonković (r.1970.), recentna djela drugih akademskih slikara nisa nam poznata.
Arena Pula, Blaženka Zvonković, ulje na platnu, 21.st.
Iz svega dosad navedeno, poprilično smo se iznenadili kad smo otkrili da je jedan priznati umjetnik, Riječanin (obitelj je bila porijeklom iz Pirana) Enrico Fonda (Rijeka, 1892.-Pariz 1929.), 1924, dakle prije sto godina, posjetio Istru gdje je ostvario svoje slike Augustovog hrama, Brijuna i Rovinja, a postoje i njegova ulja riječkih i zadarskih prizora.
Enrico Fonda, Brijuni, 1924. - foto: Wikipedia
Potvrdu da je riječ o cijenjenom umjetniku nalazimo u činjenici da su o njemu pisali svjetski priznati umjetnici kao što Carlo Carrà i Gino Rossi, ali i velika imena talijanske književnosti: Italo Svevo, Giovanni Comisso, Carlo Prezzolini.
Evo što o njegovoj karijeri piše Boris Vižintin u Hrvatskom biografskom leksikonu: “Isticao se i kao crtač. Sudjelovao je na međunarodnim izložbama u Padovi 1921. i 1929,, Rijeci 1925,, Veneciji 1925, 1926 (na Bijenalu) i 1928, Milanu 1926, Parizu 1928 (na Jesenjem salonu i Salonu nezavisnih), Trstu 1928. God. 1929. izlagao je samostalno u Trstu te s P. Coellijem i G. Wolfom u Puli, a 1936. priređena mu je retrospektiva u Rijeci. Njegove se slike nalaze u Musée national d’art moderne u Parizu, muzejima i galerijama u Veneciji, Trstu, Milanu i Rijeci te mnogim privatnim zbirkama u inozemstvu”.
Enrico Fonda, Pejzaž s Brijuna, 1924. - foto: Wikipedia
Dakle, rođen u Rijeci 1892, nakon studija na akademijama u Budimpešti i Minhenu, seli u Venecjiu i u Firencu, s time da mu je “talijanska baza” ostao Trst. Nakon posjeta Istri, iste 1924. godine odlazi u Milano, a 1927. konačno u Pariz, gdje se druži s velikim Henrijem Matissom. Boravak u francuskoj prijestolnici, a tada i prijestolnici svjetske umjetnosti, omogućila mu je stipendija riječke općine, a u Parizu je živio na lijevoj obali Sene, u blizini Hotel Biron, gdje je prethodno radio kipar Auguste Rodin.
Enrico Fonda, Rovinj, 1924. - foto: Wikipedia
Slika pulskog Augustovog hrama pripada razdoblju prije upoznavanja sa Cezannovom sintezom boja i oblika. Crtež je postimpresionistički, uočljiva je njegova karakteristika korištenja oker boje za naglašavanje rubova objekata s volumenom, a nad željom za dokumentiranjem prevladava lirizam.
Slika je izrađena tehnikom ulja na šperploči, dimenzije su 27,3×33,3 cm, a u vlasništvu je, poput slika Brijuna, fondacije Collezioni d'arte della Fondazione Cariplo iz Milana.
Svi umirovljenici s područja Istre koji su zainteresirani za sudjelovanje na plesnoj večeri mogu se javiti svojoj podružnici Sindikata umirovljenika Hrvatske, koji će osigurati mjesta za 120 umirovljenika koji se prvi prijave
Muškarac se odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti droga u organizmu te nije imao kod sebe osobnu iskaznicu. Također je utvrđeno je kako upravlja automobilom, iako je doneseno rješenje kojim mu se ukida vozačka dozvola zbog prikupljenih 12 negativnih bodova, odnosno zbog ranije počinjenih prometnih prekršaja
Program je koncipiran kao serija intervjua s istaknutim osobama iz društvenog života, a namjera je u perspektivi ugostiti i važne 'male' ljude koji nisu javne osobe, a imaju itekako što za reći
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
