Što se, zapravo, događa u velikim lukama Sjevernog Jadrana?

Tekst i fotografije: Tatjana Gromača Vadanjel

U ugodno popunjenom prostoru pulske galerije Društva arhitekata Istre preksinoć je otvorena izložba koja predstavlja nedavno realizirano umjetničko istraživanje nazvano "Komuna Maro" (na esperantu 'Zajedničko more').

Radi se o istraživanju koje se bavi raznolikim ekološkim i ekonomskim sustavima, mrežama tih sustava isprepletenih uokolo ljudskih života pored obala i na vodama Sjevernoga Jadrana, a koje su slabo ili nikako vidljive iz uobičajenih ljudskih perspektiva.

Ovo istraživanje više su godina provodile i izložbu osmislile i izvele kustosica Ana Dana Beroš, Ana Jeinić, kao voditeljica projekta i autorica bogatih i analitičnih eseja koji prate izložbu, i također Ana Opalić, kao autorica izloženih fotografija i prezentiranog videa.

Na izložbi, koja će ostati otvorena do 01. 06., kada će - posljednjeg dana izložbe, biti zatvorena uz besplatno stručno, kustosko vodstvo, posjetitelji mogu prelistati velike pomorske priručnike ili peljare, pogledati video rad, također i fotografske serije u leporello ili harmonika obliku.

Morske knjige peljari i fotografske slikovne knjige - harmonike, leporello

U veoma lijepim, velikim peljarima koji posjetitelje vode u navigaciju Sjevernim Jadranom očima i znanjem triju stručnjakinja, prezentirane su fotografije koje je u lukama tog dijela hrvatske, slovenske i talijanske obale snimila umjetnička fotografkinja Ana Opalić, istraživački zapisi Ane Jeinić, uz mnoge detaljne morske karte, prikaze lokacija, i druge interesantne i vizualno dojmljive materijale.

Eseje Ane Jeinić posjetitelji mogu dobiti i zasebno otisnute, kako bi ih mogli ponijeti kućama i na miru pročitati, obzirom da se radi o mini studijama, ozbiljnim analizama života i rada četiriju važnih luka na Sjevernome Jadranu – Luke Trst, naftnog terminala, Luke Rijeka, Monfalcone: Brodogradilište Fincantieri i Luka Kopar: Zaljev Svete Katarine.

Monfalcone

Radi se o iznimno studiozno, informirano iznesenim činjenicama o trenutnim radovima i situacijama u tim lukama, u kojima se, saznajemo čitajući ih, događa jako puno toga  što govori o lošoj, zabrinjavajućoj ekološkoj situaciji na Sjevernom Jadranu trenutno.

Ovi bi tekstovi mogli zanimati mnoge znatiželjnike koje zanima život u njihovu širem okružju, stoga se zainteresirani pozivaju da posjete izložbu, pogledaju prekrasne fotografije naše poznate i cijenjene fotografkinje Ane Opalić i ponesu eseje Ane Jeinić koji predstavljaju ozbiljan rezultat temeljitih i promišljenih zajedničkih istraživanja ove umjetničke ekipe.

Pitanja zagađenja mora i zraka i - izrabljivanja radnika

Kada piše o brodogradilištu u Monfalconeu, u kojemu su bili ili su još uvijek zaposleni i mnogi stanovnici Istre, Jeinić, između ostaloga, kaže: "Luksuzni kruzer, brod Sun Princess, najveći kruzer ikad sagrađen u svijetu, sagrađen je u brodogradilištu u Monfalconeu. Godine 2023., u vrijeme kada je građen, Europska federacije za promet i okolinu (T&E) objavila je studiju o zagađenju zraka za koje su odgovorni kruzeri.

Renomirana fotografkinja Ana Opalić

Studija je, između ostalog, pokazala da brodovi firme koja stoji iza tog i takvih kruzera godišnje na teritoriji Europske unije ispuštaju u zrak gotovo 5000 tona sumpornih oksida (otrovnih stakleničkih plinova koji nastaju sagorjevanjem 'prljavih' goriva odavno zabranjenih u cestovnom prometu), što je dvostruko više od ukupne količine istih kemijskih spojeva ispuštenih od strane svih registriranih putničkih vozila (njih oko 290 milijuna!) na europskim cestama".

Jeinić piše i o uvjetima rada u konkretno, brodogradilištu u Monfalconeu , za koje kaže kako su nezamislivo loši, zamjećujući usput kako se veliki dio brodogradilišnih radova sistemski eksternalizira na razgranatu mrežu sitnih kooperanata, čime se svjesno otežava sindikalno uvezivanje radnika i vlasniku omogućuje da izbjegne pravnu odgovornost za besramno izrabljivanje.

Spomenut će, u vezi s time, također i slijedeće: "Tako je zemljište monfalconskog brodogradilišta gotovo cijelom svojom dužinom opasano visokim betonskim zidom, na čiji su vrh zabodeni šiljci od stakla ili je pričvršćen dodatni sloj bodljikave žice, a nadzorne kamere su postavljene na svakih 50-ak metara".

Svjetska mora kao cjevovodi otrova i arterije imperijalizma

Jedna od autorica ove zanimljive i estetski upečatljive izložbe ne zaboravlja naglasiti vezu između cirkulacije kapitala odnosno znatne provedbe kapitalističkih poslova i interesa morskim putem.

Posjetitelje podsjeća kako je još, danas davne 1955. godine, na međunarodnoj konferenciji u Bandungu, iz koje će se kasnije razviti Pokret nesvrstanih, tadašnji predsjednik Indonezije Sukarno svjetska mora nazvao cjevovodima otrova i arterijama imperijalizma.

Ona će zaključiti kako se od tada do današnjih dana u pogledu tih pitanja ništa nije promijenilo, osim što morem plovi sve više kapitalocenskih utvara – od mikroplastike do prolivene nafte, do mucilažine i takozvanih invazivnih vrsta…

Što se sve, zapravo, događa u tim velikim morskim lukama, u kojima vidimo ogromne tankere, kontejnere, dizalice i slično? Riječ je, saznajemo na ovoj izložbi - a sve potkrepljuju i umjetnički senzibilizirane vizualije, kako se tu radi o nizu operacija pretakanja, pretovarivanja, razmjena i transakcija.

U pulskoj galeriji Društva arhitekata Istre

U te operacije, koje se odvijaju kada ti brodovi borave u luci na Jadranu, spadaju, pored utovara i istovara tereta, izbacivanja smeća, izmeta i otpadnih tečnosti nakupljenih u toku plovidbe također i punjenje rezervoara s pogonskim gorivom, eventualne izmjene članova posade, financijske transakcije vezane za kupoprodaju brodskog tereta, pražnjenje i punjenje balastnih voda, i još toliko toga drugoga.

O životu našeg mora trenutno može se pogledati na ovoj umjetnički odlično postavljenoj izložbi sa jako puno interesantnog, estetski dojmljivog materijala.

- Meni je najljepše na ovom projektu to što sam jako puno naučila, radeći na terenima sa Sjevernom Jadranu, jer smo nekoliko puta godišnje odlazile istraživati i sakupljati materijale. Jako sam puno naučila stvari o kojima nisam prije razmišljala, o tome što je sve more, kazala nam je umjetnička fotografkinja Ana Opalić, čije fotografije, unatoč temi, ističu likovno poetičku dimenziju, preživjelu ljepotu koja još uvijek postoji na ovom dijelu Jadrana.

Kada bi sve što je naučila o moru trebala sažeti u nekoliko rečenica, Ana Opalić bi kazala:

- Nadam se da nećemo potpuno uništit more, eto to je moja nada. Da će nešto divljine preživjeti ovaj kaptialocen, što je Ana Jeinić lijepo napisala u esejima.