Tako je Drago Gervais pisao o Kiševom djelu: “Ta knjiga ostavlja u čoveku krasan dojam, neki fini delikatni osećaj, neko lepo raspoloženje. Onakvo raspoloženje, kakovo se rađa u duši, kad se luta po istarskim putevima, obasutim maglicama, pesmom, kršom i sunčanim zrakama”
Tako je Drago Gervais pisao o Kiševom djelu: “Ta knjiga ostavlja u čoveku krasan dojam, neki fini delikatni osećaj, neko lepo raspoloženje. Onakvo raspoloženje, kakovo se rađa u duši, kad se luta po istarskim putevima, obasutim maglicama, pesmom, kršom i sunčanim zrakama”
Danas. 2. lipnja, obilježavamo (ili barem to naš portal čini) stotu godišnjicu smrti književnika Franje Horvata Kiša (Lobor kraj Zlatara, 23.IX.1876 – Zagreb, 2.VI.1924.), autora djela „Istarski puti“ (1919.), prvog putopisa o Istri na hrvatskom jeziku.
Praksa pisanja putopisa o Istri stara je gotovo tisuću godina, prvi su putopisci bili hodočasnici koji su, nakon Križarskih ratova, posjećivali Svetu zemlju. Po ukrcaju u Veneciji, redovito bi po vodu i dvopek stali u Poreču ili Puli, a neki su od njih pisali (i crtali) o onome što su u Istri vidjeli. Tu su se našli odlični svjedoci vremena, ali i oni s totalno krivim osjećajem za zemljopis, pa bi nas smjestili “tamo negdje kod Turske”. Francuski putopisac Pierre Lescalopier 1574. Pulu smješta u Kvarnerski zaljev, a uspio je zapisati kako je pored Arene vidio i “ruševine jedne stare palate Dioklecijana”.
Putopisa u Istri ima bezbroj, a najbitnija je spomenuo norveški profesor Svein Mønnesland u knjizi “Istra i Kvarner očima stranaca”, koja je u dvojezičnom izdanju (hrvatski i engleski) objavljena 2019.
Spomenut ćemo samo nekolicinu. Slavni arapski kartograf Muhammad al-Idrisi 1153., ucrtao je, tretirao i opisao nekoliko istarskih gradića zapadne obale i Lovrana u svoj zemljovid “Tabula Rogeriana”.
Novigradski biskup Giacomo Filippo Tomasini (Tommasini), 1641. piše za istarsku historijografiju i etnografiju vrlo bitno djelo „De Commentarj storici-geografici della Provincia dell’Istria” (Povijesno-zemljopisni komentari kotara Istre) koje je objavljeno 1837. Njegov je rad nastao na temelju znanstvenih istraživanja, prikupljanja arhivskih i knjižnih podataka, ali i obilazaka Istre, proučavanja svakodnevnoga života njezinih žitelja i njihovih običaja.
U Nürnbergu, 1689. barun, vojskovođa, polihistor, topograf, etnograf, putopisac i tiskar Johann Weichard Valvasor, rodom iz Ljubljane, objavljuje monumentalno djelo u četiri sveska “Die Ehre deß Herzogthums Crain” (“Slava Vojvodine Kranjske”). Iz tog je djela 2022., prijevodom s mittelhochdeutscha na standardni njemački a potom na hrvatski jezik nastala knjiga “Valvasor u Istri” Katarine Marić i Sunčice Mustač.
Talijanski prirodoslovac i putopisac Alberto Fortis 1774. u Veneciji objavljuje putopis “Viaggio in Dalmazia” (“Putovanje u Dalmaciju”) u kojem opisuje i Istru (sadrži jedan od prvih zapisa o špilji Mramornici kod Brtonigle).
Među najpoznatije putopise spada i “Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et de la Dalmatie” (“Slikovito i povijesno putovanje u Istru i Dalmaciju”) čiji tekst potpisuje francuski književnik Joseph Lavallée, dok je autor fantastičnih crteža i ilustracija francuski arhitekt, slikar i ilustrator Louis-François Cassas. Djelo je objavljeno 1802. godine u Parizu.
Konačno, 1878, opet u Parizu, objavljeno je putopisno i kulturno-antropološko djelo “Les bords de l’Adriatique et le Monténégro: Venise, l’Istrie, le Quarnero, la Dalmatie, le Monténégro et la rive Italienne” (“Granice Jadrana i Crne Gore: Venecija, Istra, Kvarner, Dalmacija, Crna Gora i talijanska obala“). Autor je francuski novinar i publicist Charles Yriarte, a vjeruje se da je upravo taj njegov rad nadahnuo slavnog književnika Julesa Vernea za opis Pazinske jame (odakle junak bježi spuštajući se iz zatvora u Pazinskom kaštelu, da bi “izronio” u Limskom kanalu) u romanu “Mathiass Sandorf” (1885.).
Dakle, kroz stoljeća su o Istri objavljeni razni putopisi, ali ne na hrvatskom jeziku, stoga su “Istarski puti” Franje Horvata Kiša vrlo važno djelo.
Hrvatska pisana i tiskana riječ u modernom smislu – naravno, prije toga, glagoljica kao pismo Hrvata već se stoljećima, počevši od Istarskog razvoda iz 804., koristila u spomenicima, spisima, a ona se u obliku grafita vjernika javlja i na zidovima raznih crkvica širom Poluotoka – u Istri nastaje s hrvatskim narodnim preporodom i djelovanjem Narodnjaka na polju religije, politike, obrazovanja, kulture, izdavaštva, književnosti, novinarstva.
Prvi objavljeni tekst na hrvatskom jeziku u Istri je molitvenik biskupa Jurja Dobrile “Otče, budi volja tvoja! Molitvena knjiga s podučenjem i naputjenjem na bogoljubno življenje”, 1869. počinje izlaziti kalendar “Istran”, a 1870. list “Naša sloga”, izdanje kapitalne važnosti.
Slijede mnogobrojna djela Narodnjaka Vjekoslava Spinčića, Mate Bastijana, Eugena Kumičića, Viktora Cara Emina, Rikarda Katalinića Jeretova, Matka Mandića, Valdimira Nazora. Valja istaknuti Kumičićev roman “Začuđeni svatovi” (1883.), dva romana romana koja je Ante Tentor 1904. objavio u Puli zajedničkog naslova “Sa zapadnih strana”, a to su “Ljubav na prijevaru” i “Suvišna usta” te Nazorov “Veli Jože” iz 1908., njegove “Istarske priče” (1913.) a kasnije, 1930, i zbirku pjesama “Istarski gradovi”.
Kiševo djelo nastalo je na temelju autorova dvokratnog putovanja po Istri, u srpnju 1912. i srpnju 1914. godine. Radovan Brlečić u svom eseju "Istarski puti Franje Horvata Kiša" piše da je putopis je dovršen 1916. godine, Kiš ga je ponudio najprije Matici hrvatskoj, a zatim i Društvu hrvatskih književnika, ali sa slabim uspjehom. Prvo izdanje objavljeno je 1919. godine u privatnoj nakladi, a potom su uslijedila još dva izdanja: 1951. i 2002.
Franjo Horvat Kiš, pripovjedač, poznat je po svojim novelama i putopisima. Boris Biletić za Istrapediju piše da je „njegovao klasičnu realističku naraciju, deskripciju, unutarnji monolog te psihološku raščlambu, osobito bijednih i poniženih.“
Pored putopisa od Zagreba preko Sofije do Carigrada “Viđeno i neviđeno“ (1911.), „Istarski puti“ spada u bitnija Kiševa djela. On zaobilazi tada turistički atraktivnu Liburniju i slijedi prugu Divača – Pula jer, kako sam zapisuje, ne želi ići „putevima kojima svatko i svašta hodi: i čovjek i stado i zmija i crv i mrav, već ja tražim putove i staze i diskretne stazice, kojima samo domaći, i to sasvim domaći ljudi hodaju”.
Treba uzeti u obzir i godinu kada je knjiga objavljena, 1919., dakle tek godinu dana nakon kraja Prvog svjetskog rata, kad je već bilo poznato da nova zajednička država južnih Slavena, Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (od 1929.godine Kraljevina Jugoslavija), nije ostvarila svoju težnju da u svojim granicama vidi i Istru.
Stoga Kiš počinje svoje djelo riječima „Tako se otputih u Istru, našem hrvatskom narodu u pohode”. Nacionalni naboj, priča o “domaćim” ljudima, prisutni su u cijelom štivu. Kiš piše da “srce hrvatstva u Istri je Pazin”, a ovo govori o Premanturi: “A dalje niže je selo Premontura, najjužnije istarsko selo i čisto hrvatsko selo. Sve su ovo Hrvati – sve. Napori su Talijanaca uzaludni i smiješni, da nam uzmu što je naše”.
I tu je Kiš u pravu. Premda je toponim Premantura (koji je, na hrvatskom, lišen ikakvog semantičkog značenja) izvedenica talijanskog Promontore (promontorio na talijanskom znači rt) selo, jedno od rijetkih za koje znamo točan datum rođenja, od prvog je dana naseljeno Hrvatima. Nova Premantura, kao homogeno naselje, rođena je 2. svibnja 1585., kad su vladajuće mletačke vlasti prihvatile doseljenike iz zadarskog zaleđa (Hrvati iz Nadina, Zvonigrada i Velima), a tih će 8 obitelji (koje su odbile nastaniti se u Medulinu), vremenom ojačanih novim hrvatskim doseljenicima, izgraditi i jezično, kulturno, gospodarski oblikovati mjesto.
Kišev putopis obiluje i lirskim trenucima. “Ćićarija je beskrajno sivo kamenito more, strahovito je lijepa i uznemiruje me u dušu”, napisao je. Književnik Drago Gervais, u svom članku “Istra u literaturi”, objavljenom u časopisu Naš glas 1927. godine, o Kišovom putopisu zapisuje: “Ta knjiga ostavlja u čoveku krasan dojam, neki fini delikatni osećaj, neko lepo raspoloženje. Onakvo raspoloženje, kakovo se rađa u duši, kad se luta po istarskim putevima, obasutim maglicama, pesmom, kršom i sunčanim zrakama”.
S druge pak strane, Kiš primjećuje da “u Puli sve vrvi od puste vojske kopnene i pomorske. Za Pulu je još napisao: "Toliko želim, da vidim sliku hrvatstva u Puli. Nikako do nje. Potražio bih koju ličnost, ali se bojim smrknutih lica”. Kasnije, kako piše Miodrag Kalčić u monografiji “Pula, grad dugo trajanja”, “u razrušenoj i od stanovnika opustjeloj Puli svibnja 1948.” najznačajniji hrvatski književnik Miroslav Krleža je napisao: “Život teče dalje, život živi kao školjka na potonolunim brodovima, život se ne da usprkos svemu, život trijumfira nad seobama naroda, nad vojskama, nad ratovima, nad brodolomima, nad razorenim gradovima”.
O Kiševim “Istarskih putima” Radovan Brlečić napisao je kratki eseji, stoga više o knjizi možete saznati ovdje. Prema naslovu Kiševog djela, 1952. Branko Belan realizirao je istoimeni dokumentarni film o Istri (predstavili smo ga ovdje).
Danas je tradicija klasičnog putopisa izumrla, zamijenili su je fotomografije, dokumentarni filmovi ali i blogovi. Spomenut ćemo samo blogove “Po Istri” (www.poistri.eu), “Izleti po Istri” (https://izletipoistri.com) i Cverglu blog (https://cverglablog.blogspot.com).
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Kamion će biti pozornica zabavnoj i interaktivnoj predstavi “Popis Djeda Mraza” s vilenjacima, patuljcima, dobroćudnim divom te Djedom Mrazom. Predstave su besplatne i namijenjene djeci vrtićke dobi * Pulu će posjetiti u ponedjeljak, 16. prosinca od 18:30 sati na parkiralištu Karolina
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
