Sutra u 19:30 sati na Maloj sceni INK
TAMARA OBROVAC svoju glazbu prepliće s umjetničkim izrazom oca Ivana
U ovoj se audio-vizualnoj izvedbi, kroz susret dvoje autora na imaginarnoj umjetničkoj razini stvara novi svijet satkan od vidljivog u glazbi i nevidljivog u slikama, u kojem se kroz preplitanje njihovih umjetničkih izričaja zrcali snažan emotivni odnos i vezanost oca i kćeri
U ovoj se audio-vizualnoj izvedbi, kroz susret dvoje autora na imaginarnoj umjetničkoj razini stvara novi svijet satkan od vidljivog u glazbi i nevidljivog u slikama, u kojem se kroz preplitanje njihovih umjetničkih izričaja zrcali snažan emotivni odnos i vezanost oca i kćeri
Sutra u 19:30 sati na Maloj sceni INK u Puli Tamara Obrovac donosi jedinstvenu umjetničku audio-vizualnu izvedbu, susret glazbene i likovne umjetnosti u kojoj se izvedba „Tamara Obrovac Transhistria quarteta“ (Tamara Obrovac / glas, skladbe, Uroš Rakovec / gitara, citra, Žiga Golob / kontrabas, Krunoslav Levačić / bubnjevi) spaja sa video projekcijama slika njenog oca, slikara Ivana Obrovca (1937.-2019.) u režiji video umjetnika Ivana Marušića Klifa.
Glazbenici su uronjeni u tkivo višeslojnih i razlomljenih video projekcija apstraktnog i kompleksnog slikarskog rukopisa Ivana Obrovca, koji na taj način korespondira sa skladateljskim rukopisom Tamare Obrovac i izvedbom njenog Transhistria quarteta u kojoj je improvizacija kao značajni element njihovog glazbenog izričaja okrenuta vizualnom elementu kao ravnopravnom segmentu izvedbe i improvizacije.
U ovoj se izvedbi kroz susret dvoje autora na imaginarnoj umjetničkoj razini stvara novi svijet satkan od vidljivog u glazbi i nevidljivog u slikama, u kojem se kroz preplitanje njihovih umjetničkih izričaja zrcali snažan emotivni odnos i vezanost oca i kćeri.
Ivan Obrovac ne slika ono što je vidljivo, već slikanjem, koje ovdje jest dodirujući susret tvari što se tjelovljuju u pojavnosti prozirućih polja boje i zasijecajućih grafizama, daje osjetiti neperceptibilni, no paradoksalno temeljni medij koji postoji s onu stranu vidljivoga. Taj bazični medij je vrijeme samo, spoznatljivo jedino posredstvom činjenice smrtnosti tijela.
Leonida Kovač
Transhistria quartet izvodi izbor Tamarinih skladbi, koje povezuje improvizacijama na projekcije segmenata Obrovčevih slika u izvedbi video umjetnika Ivana Marušića Klifa, koje se odvijaju u realnom vremenu.
Cijeli glazbeni mikrokozmos Tamare Obrovac, dotjeran je poput mandale koju strpljivo izrađuje i za koju odabire najfinija zrnca da bi filigranskom tehnikom izradila mistični dijagram predivnih zvučnih boja i oblika. Taj simbol kruga i pokreta kao da zrcali njezinu umjetnost stvaranja ljepote koja nošena vjetrom odlazi u vječnost.
Glazba koju piše odraz je duboke intime, sklada i duhovnosti zahvaljujući kojima su koncertne izvedbe svaki put neuhvatljivo drugačije, onako kako se rađa svaka mandala, a da nikada ne izgubi temeljno načelo univerzalnosti. Stoga je Tamarina glazba razumljiva svima, kojim god jezikom, dijalektom ili narječjem pjevala; ona je osobna, žanrovski neomeđena, duboko emotivna, ukorijenjena u tradiciju Istre i Mediterana i zato arhetipska i istovremeno suvremena – ukratko, improvizirana glazba modernog doba.
Davor Hrvoj