TOVAR (EO): Bajkovito magarčevo putovanje kao ogledalo ljudske prirode

Avantura cirkuskog omanjeg magarca po imenu Eo, koji je u bliskoj emotivnoj vezi sa svojom timariteljicom Magdom (Sandra Drzymalska) počinje kad prosvjednici za prava životinja iznude zabranu iskorištavanja cirkuskih životinja. Silom odvojen od svoje Magde, pogođen i tužan, Eo na svom šarolikom tumaranju susreće razne ljude te se nađe u neobičnim situacijama, često vrlo nasilnim i opasnim za njega.

Dirljiv i višeslojan uradak o svakodnevnim navikama i ponašanju ljudi poljskog veterana filma, nagrađivanog redatelja Jerzyja Skolimowskog, inspiriran je filmom Roberta Bressona iz 1966., Au hasard Balthazar (hrvatski Sretno, Baltazar), za kojeg je Skolimowski rekao da je to jedini film uz kojega je zaplakao. Tovar je bio ovogodišnji poljski kandidat za Oscara za film na stranom jeziku, glasoviti ga je filmski časopis Cahiers du Cinema na prošlogodišnjoj svojoj listi najboljih filmova, pozicionirao na četvrtom mjestu, a u Cannesu je nagrađen Nagradom žirija.

Ea je igralo šest različitih magaraca - glumaca: Tako, Ola, Marietta, Ettore, Rocco i Mela. Tako je bio primarni akcijski glumac, dok su ostali bili njegovi dubleri, a najviše filmskog vremena Ea su igrali Tako ili Mela, dok je Hola bio gotovo uvijek u krupnom planu. Uvodnu cirkusku scenu odigrala je magarica Marietta, koja redovito izvodi tu točku diljem Europe.

Emotivno i vizualno zadivljujuće ostvarenje

Eove tamne, duboke oči govore najviše u svim onim minutama koje prolaze bez riječi, bez komentara, upravo upućujući da ovaj film i jest magarčev subjektivni pogled na svijet, te neposredni doživljaj svih akcija koje njegova okolina poduzima. Dijaloški štur film, no ne oskudijeva porukom kao ni ljepotom i slojevitošću, uz izvrsnu dozu slapstick humora.

Tamno crveni, grimizni i bordo tonovi čine Eovo putovanje fantastičnom bajkom u kojoj nas nasilje na koje Eo uvijek iznova nailazi, vraćaju natrag u zbilju ljudskog ponašanja. Slikovno Eo jest glavna uloga u ovom iznimno snažnom i dirljivom filmu, no sugestivno i semiotički, glavni karakter i tema su ljudska priroda, navike, ponašanje, ideološka uvjerenja i razne fiksacije, koje čitamo iz Eovog neposrednog pogleda oko sebe.

Ovaj film nastao je iz naše ljubavi prema životinjama i prirodi.

(iz uvodne špice filma)

Snimatelj Michal Dymek koji je na nekoliko festivala nagrađen za snimanje ovog filma, koristio je kameru iz ruke te razne pokrete poput kruženja kamerom u svim smjerovima dajući time poetičnost i magičnost te opisujući tako magarčevu emotivnost.

Rijetki trenuci nježnosti i ljepote koji zaustavljaju dah, poput Eovih suza kad je odvojen od svoje Magde te osmjesi i radost bolesne djece pri terapijskom druženju s magarcem osnažuju Eov položaj kao iznimno osjetljivog na grube i nemilosrdne podražaje iz bliske okoline. Tome pridonosi izvrsno ostvaren rakurs snimanja koji predstavlja visinu Eovih toplih očiju.

Tovar je vizualno zadivljujuće ostvarenje u kojem magarac promatranjem svijeta oko sebe i zvjerstava koja se događaju u njegovoj okolini zapravo ogolijeva ljudsku prirodu, brojne komplekse i neobjašnjiva ponašanja ljudi.

Magarčeva dramska funkcija

Poput uzora, Bressonovog filma, Tovar ima nekoliko sekvenci gdje je magarac i ambijentalno i narativno smješten iznimno folklorno, dio je religijske alegorije o samoj životinji koja kao da transcendira svoju životinjsku prirodu, označavajući nešto izvan ovog svijeta, nešto nebesko. Eksperimentalna glazba čestog Skolimowskovog suradnika, filmskog skladatelja Paweła Mykietyna, tome snažno prodonosi. Mykietyn je za originalnu glazbu u filmu EO nagrađen na prošlogodišnjem Festivalu u Cannesu, te je primio još brojne međunarodne nagrade.

Upravo su navedeni pokreti kamere kao i odabir tonova glazbe te boja u slici, i dijaloška tišina uz kretanje magarca dok istražuje svijet vrsta metafore za ogledalo ljudskog ponašanja, čija je Eo gotovo u svakoj situaciji žrtva. Magarčeva dobroćudnost pasivnog promatrača koji po potrebi postaje aktivan, precizno je koncipirana, dok ona zapravo proizlazi iz magarčeve dobrote a govori o ljudima.

Eova angažiranost i pomaganje u svemu što sretne putem te štićenje svakoga tko mu je ikad učinio dobro djelo, koštale su ga bjesomučnog ljudskog zvjerstva u izvrsno režiranoj sekvenci s pijanim navijačima nakon utakmice seoskog derbija. Magarčeva je dramska funkcija odlično postavljena, vizualno izvrsno ispripovijedana te emotivno snažno podastrijeta. Koscenaristica filma je uz samog redatelja i Ewa Piaskowska.

Djelo iznimne ljepote i besprijekornog režijskog koncepta

Pojava Isabelle Huppert u zadnjoj četvrtini uratka, koja farizejski hladno uz nijansu rodoskrvrnjavanja postavlja pitanja o nasljedstvu bacajući posuđe, dok je Eo prividno dobro smješten na sočnom travnjaku velebnog imanja, izvrsno začinjava niz grotesknosti kojima su oslikana stremljenja imućnijih pripadnika modernog društva. Znanstvenofantastični dio s četveronožnim robotom koji se koprca i bježi, također je odlično uklopljen element kojim se predočuje suhoparnost današnjice.

Na inteligentan način, kroz prekrasne kadrove često bez riječi, uradak obiluje britkim porukama čovječanstvu o vlastitoj dihotomiji, vlastitim uznesenjima, stremljenjima i ciljevima, kroz bolne prikaze ponašanja ljudi prema nedužnim životinjama.

Izvrstan režijski koncept velikog filmskog autora, ima izražajan autorski pečat. Pun je sitnih i velikih emocija, emotivne dubine i materijalne površnosti, istinske ljubavi i krvoločnih zvjerstava, lakoće i težine, kao i ljepote, strahote i apsurdnosti.

Ocjena filma 5/5

Tovar se u Kinu Valli se prikazuje još večeras, sutra i prekosutra.