Trst voli svoju očuvanu Habsburšku dušu

U kolektivnoj svijesti starijih Istrana/Istrijana, lik koji utjelovljuje vrlinu primjerenog upravljanja javnim dobrom je austrijska carica Marija Terezija (1717- 1780).

Neovisno o tome da li se radi o selu ili u o gradu, ili je pak riječ o nekadašnjim posjedima Mlečana ili Kraljevaca, carica posvuda odolijeva zubu vremena i još uvijek glasi kao pojam prosvijetljenog vladara.

Terezijansko doba razoblje je mira, sreće i napretka. S njom kao da ulazimo u prostor mitologije dok je povijest manje bitna, upravo kao i vremenski odmak. S njom počinje vladavina lothringenske grane carske obitelji Habsburgovaca (Habsburg-Lothringen) koja će potrajati sve do kraja Prvog svjetskog rata.

Neki su od habsburških vladara bitni i za istarsku povijest: svako Franjo Josip ali, uz njega, i brat mu Maksimilian koji je snažno utjecao na razvoj austrougarske velesile na moru, čija glavna ratna baza Pula nije nipošto bila sporedna stanica. I na kraju valja spomenuti suprugu cara Franje Josipa, Elizabeta, poznatiju kao Sisi, koja je utjelovila pojam ljepote i umijeća dvorskog ponašanja i manira.

Svi su oni redom prisutni u Trstu, gradu iredente ali koji slavi austrougarsku veličinu. Stoga, ako su ulice gradskog središta dobrim dijelom posvećene mladim Tršćanima iredentistima koji su 1915. godine dezertirali i prešli se boriti na talijansku stranu, veliki spomenici pripadnicima austrijske carske obitelji dominiraju na strateškim položajima.

Radovi na Trgu Ponterosso gdje će biti postavljem 3 i po metara velik Terezijanski talir - foto: Gianni Velan

Novčanica terezijanskog doba

Za nekoliko dana u Trst dolazi impozantan primjerak terezijanskog talira, novčanice koja je obilježila vladavinu Marije Terezije. Talir s likom carice u metalu, promjera je tri i pol metra, izrađen je u ljevaonici u mjestu Cividale del Friuli i bit će postavljen na trgu Ponterosso, korak do dugog kanala koji određuje geometrijsku cjelinu terezijanskog naselja: to je sklop palača i širokih ulica koji je izgrađen po volji Marije Terezije na mjestu gdje su se nekad nalazile tršćanske solane.

Borgo teresiano, sklop palača i širokih ulica koji je izgrađen po volji Marije Terezije na mjestu gdje su se nekad nalazile tršćanske solane - foto: Gianni Velan

Bečka carska kuća podarila je Trstu status bescarinske luke, a kada je 1797. godine Mletačka republika izbrisana s političke karte Europe, Austrija, s Trstom i potom s Pulom (utemeljenje i pokretanje Arsenala), postala je novi gospodar Jadrana.

Spomenik velikoj carici

Inicijativa podizanja spomenika austrijskoj carici pokrenuta je 2017., a odluku su podržale sve stranke u gradskom Vijeću uz potporu regije Friuli Venezia Giulia. Zanimljivo, te je godine osnovan inicijativni odbor na čijem je čelu postavljen Massimiliano Lacota, dugogodišnji predsjednik udruge istarskih ezula, Unione degli Istriani (Unija Istrana).

U nekoliko godina rada, potrebna su sredstva prikupljena; odbor je, uslijed provedene javne konzultacije s građanima i sukladno izraženoj „narodnoj volji“, odabrao upravo lijevani talir kao spomenik carici. Dakle, trg koji je desetljećima bio središte „jugošopinga“ pretvorit će se u novi hram posvećen nekadašnjoj trgovačkoj i pomorskoj veličini bescarinske luke.

Gradsko je vijeće podržao i odluku da se naziv kanal Ponterosso preimenuje u Gran canale Maria Teresa (Veliki kanal Marije Terezije).

Gianni je snimio gradilište, da bi potom je otišao slikati druge, ne manje važne spomenike posvećene Habsburgovcima. Na trgu ispred željezničke stanice nalazi se impozantan kip carice Elizabete (poznatija kao Sisi), supruga cara Franje Josipa. Kip je postavljen na tom mjestu 1912. godine a financiran je većim dijelom novcima samih građana. Tadašnja gradska vlast izdvojila je pet tisuća kruna no, pokrenutim samodoprinosom ubrzo je prikupljeno sto tisuća kruna, koliko je i potrošeno za izradu spomenika.

Spomenik carici Elizabeti (Sisi) - foto: Gianni Velan

Za vrijeme talijanske vladavine, točnije 1921., kip je skinut, rastavljen i smješten u skladištu da bi 1997. bio vraćen na izvornom mjestu po odluci gradske vlasti. Danas Tršćani negoduju jer se trg i park ispred kolodvora pretvorio u javnu spavaonicu beskućnika i migranata; kip ih čuva od bure, drijemaju na njegovom stubištu dok ih sunce grije.

Tragovi Maksimilijana

Sličnu je sudbinu doživio i kip Maksimilijana Habsburškog, mlađi brat cara Franje Josipa i nesretni car Meksika, nesuđene mu zemlje gdje su ga strijeljali. Kip je visok osam metara i prikazuje Maksimilijana u uniformi admirala austrijske flote. Podignut je 1875. godine voljom samih građana koji su pokrenuli samodoprinos; car s podignutom rukom gleda u smjeru dvorca Miramar kojeg je na samoj obali nedaleko od Trsta izgradio kao osobnu rezidenciju. I ovaj je kip maknut 1921. godine, da bi ostao u skladištu do 1961., kada je postavljen u jednom skrivenom kutku parka dvorca Miramar. Tršćani nisu bili zadovoljni takvim rješenjem,  stoga su 2009. godine vratili kip na izvornom trgu (nekada Piazza Giuseppina a danas Piazza Venezia).

Spomenik Nadvojvodi Maksimilijanu - foto: Gianni Velan

Tijekom svoje duge povijesti, Trst se je nalazio pod okriljem Austrije od 1382. do 1918. godine. Dolaskom Italije tršćanska odanost austrijskoj kruni je zamračena, ali je nacionalizam, izgleda, tek površno izbrisao kolektivnu svijest i memoriju. Nakon Drugog svjetskog rata grad je pretvoren u istočni, najistureniji bedem teške ideološke i nacionalne konfrontacije. Današnji je grad povratio svoje stare simbole, a posvetom Mariji Tereziji i njezinom taliru priča je zaokružena.