U Puli izložba najboljih znakova ex Jugoslavije. Tko je dizajnirao logo za Digitron Buje, Istarsku banku, Trikotažu Arena?

Zaštitni znak Cocte, Francka, INA-e, Ronhilla, Lera, Bagata, i novine Politika , slovenske Iskre  samo su neki od 400 znakova i logotipa s prostora nekadašnje Jugoslavije nastalih od polovice 20. stoljeća do 1990-ih godina koji se predstavljaju na velikoj izložbi "YUGO.LOGO - grafika identifikacija u Jugoslaviji" u pulskoj Galeriji HUiU-a, otvorenoj do 20. veljače.

Usput, gore navedeni logotipi žive i u kapitalističkom tržišnom prostoru, do danas, što ilustrira njihovu pogođenu prepoznatljivost, kvalitetu, funkcionalnost odnosno vječnost i univerzalnost.

Nije fer propustiti autore - logo za Franck dizajnirao je 1982. Boris Ljubičić, logo za Ronhill 70-ih je kreirao Davor Tomičić, logo Startasa Dušan Bekar 1980. godine, a Bekar je 1955. dizajnirao logo za Bagat), dok najdulje trajanje ima logo 'Politike', koji je daleke 1914. (!) kreirao Vladimir Ribnikar, znak Lera dizajnirala je 1969. Julija Glogoški Pavelić. Ne čudi da je do danas preživio logo za slovensku elektroničku tvrtku Iskra iz Kranja budući da su ga još 1946. dizajnirali Miljenko Licul i Ranko Novak. 

S otvaranja izložbe u pulskom HUiU-u, autor Ognjen Ranković i domaćin Kristina Nefat

Nije zgorega podsjetiti da je, iako ga je zamijenio HRT, čuveni logo Radio televizije Zagreb RTZ dizajnirao 1956. godine Jože Brumen.

Izložba se oslanja na istoimeni online arhiv Yugologo.org, koji je prije nekoliko godina pokrenuo beogradski grafički  dizajner Ognjen Ranković (1991.), čije sfere interesa obuhvaćaju dizajn ambalaže, brendiranje, tradicionalne tehnike tiska, uličnu umjetnost i fotografiju.

Oduvijek inspiriran naslijeđem jugoslavenske arhitekture i dizajna, Yugo.logo je kao projekt nastao manje-više spontano, nadovezujući se na Rankovićev prethodni fotografski projekt u kojem je bilježio brutalističku i modernističku arhitekturu u regiji.

Foto: Facevook HUiU

Izložba je svojevrsni 'hall of fame' nekih od najznačajnijih i najproduktivnijih dizajnera u ovom području dizajna vizualnih komunikacija, a o njenoj vrijednosti govori i činjenica da je njeno gostovanje u Zagrebu bilo dodatno produljeno zbog velikog interesa i posjećenosti.

Uz Milana Vulpea (1918.-1990.) jednog od začetnika grafičkog dizajna u Hrvatskoj i Ivana Dvoršaka, renomiranog slovenskog grafičkog dizajnera i jednog najistaknutijih jugoslavenskih fotografa druge polovine 20. stoljeća, posebna je pažnja i na pulskoj izložbi dana prof. Milošu Ćiriću (1931.-1999.),  čuvenom beogradskom vizualnom umjetniku, sveučilišnom profesoru grafičkog dizajna, autoru više od 1.000 zaštitnih  znakova, desetak gradskih grbova, dizajneru puno knjiga, nebrojeno plakata...

Vrijedi citirati dio iz Ćurićeve knjige o znaku: "Grafički znak nema original, materijal i veličinu. Svaki je original, realiziraju se u svim materijalima i u svim veličinama. Znak je potpis, pa ga autor ne potpisuje. Konstrukcija znaka je grafičnost znaka kojom se omogućava tiraža (umnožavanje, povećavanje, smanjivanje). Znak je kondenzirana priča, nekad i više različitih priča, koje su svedene u jednu kratku riječ. Riječ se pretvori u sliku, koju jednim pogledom pročitamo: brže je vidimo i upamtimo nego što je razumijemo. Znak je ljepši dio priče. Svaki znak je jedna nova ljubav, a o ljubavi se sanja i misli na javi, sve se izmiješa, i zato se ne zna kako nastaje znak. Znak je laka muka".

Foto: Facebook HUiU

Ognjen Ranković navodi da osnovno polazište cijelog projekta 'Yugo logo' leži u činjenici da većina predstavljenih grafičkih simbola, nastalih prije više od pola stoljeća, smatra izuzetno kvalitetnim rješenjima i po suvremenim standardima.

'Pioniri zanata ne smiju pasti u zaborav'

- Njihov utjecaj na današnji (lokalni) dizajn, ali i na uspostavljanje kolektivnih estetskih kriterija, nikako nije zanemariv, što temu cijelog istraživanja - iako naizgled arhaično - čini vrlo aktualnom. Nažalost, nakon raspada Jugoslavije dosta industrijskog nasljeđa je izgubljeno, ostavljeno da propada, ili uništeno. 'Yugo logo' ima za cilj prikupiti i sačuvati što više znakova grafičke identifikacije, koji su 'made in Yugoslavia', ali i da baci svjetlo na neke od pionira zanata, čiji doprinos svakako ne smije pasti u zaborav, ističe Ranković.

U pratećoj knjizi, koja se za 20 eura može kupiti u Galeriji HUiU-a,  nalaze se radovi 142 jugoslavenska dizajnera nastali od 1945. do 1992. godine i predstavljeni kroz 12 kategorija.

Prikaz radova autora poput Milana Vulpea, Judite Skalar, Dževada Hoze, Mirjane Martinović, Miloša Ćirića, Sanje Iveković, Kostadina Tančeva, Blaženke Kučinac, Borisa Ljubičića, Majde Dobravec, Matjaža Vipotnika, Mojce Vogelnik, Josipa Estera, Zorice Janjić, Vasila Micevskog, Milene Lazarević, Jania Bavčera i mnogih drugih nudi pregled razvoja likovnih elemenata kao idejnih nosilaca u svrhu identifikacije.

U intervjuu za portal Buka voditelj projekta i autor izložbe Ognjen Ranković izjavio je da je jedna od karakteristika jugoslavenskog dizajna bila funkcionalnost, i kad se govori o logotipu, stolici, zgradi ili čitavom naselju.

U istraživanju povijesti jugoslavenskog dizajna i dizajnerskog sjećanja također nailazi se na nepoznanice: neizrečene priče, nevidljive slike i anonimne autore (još se ne zna tko je autor loga za JAT)  koji su stvorili široko prepoznatljiv trag i estetiku koja je dio kolektivne svijesti i dan danas.

'Nikad se tu nije radilo samo o novcu'

Kako je izgledao rad u dizajnu i tko je bio dizajner u bivšoj Jugoslaviji, u pregovoru pojašnjava Sanja Rotter.

Industrijski dizajner u socijalističkoj Jugoslaviji bio je anonimni arhitekt/radnik u industriji kao i svaki drugi, dok je grafički dizajner često bio školovani umjetnik koji je stalno ili povremeno 'zalazio u komercijalu'. Autorstvo se, uz iznimku nekih pojedinaca i kolektiva, rijetko ili nikada isticalo.

Unatoč manjku visokoobrazovnih institucija u dizajnu (van okvira umjetnosti ili arhitekture), dizajn je itekako postojao, široko prisutan u svakodnevnom životu građana.

Slušajući i bilježeći priče ljudi koji su sudjelovali u stvaranju povijesti jugoslavenskog dizajna, svi oni tvrde kako su željeli, barem malo, pomaknuti granice boljeg života i ukusa. Voljeli su raditi i stvarati. Nikad se tu nije radilo samo o novcu.