Uz izložbu "S pogledom na more: Rimska vila u Valbandonu“ koja je do 10. studenog postavljena u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca, jedna od autorica, Aleksandra Mahić Sinovčić, objasnila nam je što su to herme i maritimne vile, kakvo je bilo gospodarstvo u antici, zašto su na zapadnoj obali Istre su pronađeni predmeti, amfore i posuđe, koji potječu iz Afrike, Sirije, Grčke i rekla ime rimske obitelji koja je vjerojatno stanovala u vili u uvali Veriga na Brijunima...
Uz izložbu "S pogledom na more: Rimska vila u Valbandonu“ koja je do 10. studenog postavljena u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca, jedna od autorica, Aleksandra Mahić Sinovčić, objasnila nam je što su to herme i maritimne vile, kakvo je bilo gospodarstvo u antici, zašto su na zapadnoj obali Istre su pronađeni predmeti, amfore i posuđe, koji potječu iz Afrike, Sirije, Grčke i rekla ime rimske obitelji koja je vjerojatno stanovala u vili u uvali Veriga na Brijunima...
Bio je to san svakog arheologa: prilikom rutinskog nadzora na gradnji potpornog zida lučice Valbandon prije dvije godine pred arheologinjom koja je u tom trenutku bila na terenu ukazala se mramorna Apolonova glava.
Premda je prisustvo ovlaštenih arheologa nužno za područja na kojima se očekuju arheološki nalazi, ta se očekivanja vrlo rijetko ostvaruju u ovako spektakularnom obimu: Valbandon je najveće nalazište kvalitetne kamene plastike - glava, postamenata, dijelova stupova – u Istri u posljednjih pola stoljeća.
Među njima se osobito ističu herme, skulpture sastavljene od glave i izdužene baze koje su bile česta dekoracija antičkih vrtova, a zanimljivo je da su dvije pronađene glave dvojne, spojene su potiljcima.
Izložba u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca „S pogledom na more: Rimska vila u Valbandonu“ rezultat je znanstvenog proučavanja ovih nalaza. Izložba je otvorena 21. lipnja, a trajat će do 10. studenog ove godine. Autorice izložbe, su Aleksandra Mahić Sinovčić i Ida Koncani Uhač, Dunja Martić Štefan obradila je za izložbu i katalog skulpturalne nalaze, Erika Trbojević pronađenu numizmatiku a Dolores Matika arheobotaničke nalaze. Naša je sugovornica Aleksandra Mahić Sinovčić.
Područje Valbandona, kao uostalom i čitava zapadna obala istarskog poluotoka, bilo je gusto naseljeno u rimsko doba. Razlog tome su svakako pogodna prirodna obilježja samoga kraja, izrazito niska i dobro pristupačna obala kao i plodna poljoprivredna zemljišta u njenom zaleđu
Nalazi na kojima je zasnovana izložba pronađeni su prije dvije godine prilikom arheološkog nadzora na gradnji obalnog zida. Nadzor ovog tipa javnost često percipira kao nešto negativno, što usporava i komplicira gradnju i investicije. Koliko se često prilikom arheološkog nadzora pojavljuju važna arheološka otkrića?
Arheološki su nadzori u pravilu propisani na područjima koja su zaštićena i na kojima su registrirana ili potencijalno postoje arheološka nalazišta. Nadzor arheologa se obavlja nad zemljanim, ali i podvodnim iskopima u svrhu zaštite arheoloških nalaza i lokaliteta. Često se tijekom takvih nadzora naiđe na nalaze koji se potom istraže i dokumentiraju. Uvijek se pritom nastoji pronaći kompromis između investicije, ali i zaštite samog nalazišta. Važna arheološka otkrića, poput primjerice ovoga, ipak su nešto rjeđa, ali ih svakako ima i u tim slučajevima nadzor često puta prerasta u zaštitna arheološka iskopavanja.
Na nedavnoj manifestaciji Rimski Valbandon moglo se čuti kako je na području Fažane čak sedam rimskih patricijskih obitelji imalo vile. Po čemu je u antičko doba to područje bilo atraktivno najvišem društvenom staležu?
Područje Valbandona, kao uostalom i čitava zapadna obala istarskog poluotoka, bilo je gusto naseljeno u rimsko doba. Razlog tome su svakako pogodna prirodna obilježja samoga kraja, izrazito niska i dobro pristupačna obala kao i plodna poljoprivredna zemljišta u njenom zaleđu. Jedan od razloga je svakako i blizina kolonije Pole, a prostor Valbandona u rimskom je razdoblju pripadalo njenom ageru. Na takvom su području građani bogatijeg staleža izabirali mjesta za život. Obitelj za koju postoje pisani dokazi je senatorska obitelj Lekanije koja je u Fažani imala keramičarsku radionicu, a vjerojatno je živjela u uvali Verige na Velikom Brijunu.
Po čemu su se rimske maritimne vile, među koje spada ova kojom se bavi izložba, razlikovale od druga dva tipa, vile rustice i suburbane?
Vile su općenito rezidencijalni kompleksi koji su bili uklopljeni u pejzaž i namijenjeni za povremeni i stalni boravak bogatih vlasnika i njihovih obitelji i posluge. Maritimne vile se od na primjer vila suburbana i rustica razlikuju po odabiru položaja gdje su one bile smještene, a to je tik uz morsku obalu. Njihova je glavna karakteristika da su bile u izravnom dodiru s morem i da spadaju u red najluksuznijih i najsloženih arhitektonskih sklopova. Sadržavale su i brojne dodatne prostore poput peristilnih dvorišta, natkrivenih šetnica, uređenih vrtova i slično. Također ih odlikuje i bogata oprema unutarnjih i vanjskih prostora što se očituje u izvedbi mozaičkih podova, zidovima ukrašenim fresco slikarijama i štukaturama te korištenje raznobojnih mramora kao obloge zidova i podova. Tu se svakako ubraja i arhitektonska i skulpturalna dekoracija prostora u sklopu vile.
Jesu li rimske vile u pravilu imale vlastitu gospodarsku djelatnost?
Da, vile su uglavnom imale gospodarsku djelatnost organiziranu na imanju. Ona je bila namijenjena vlastitim potrebama stanovnika vile, ali u velikom broju slučajeva i za tržište. Istarski je poluotok u rimskom razdoblju bio poznat po kvalitetnom maslinovom ulju i vinu koje se izvozilo, ali osim njih uzgajale su se i druge kulture poput npr. žitarica i povrća. Također, u sklopu vila mogao je biti organiziran i neki proizvodni pogon, recimo keramičarsko-opekarski.
Nalazi valbandonskih hermi doprinose i saznanjima o izgledu tj. uređenju vrtova u sklopu vila, budući da su one korištene kao dekoracija vanjskih prostora, a bile su postavljene kao samostojeće skulpture ili uklopljene u ogradu imanja
U Valbandonu su pronađeni predmeti, amfore i posuđe, koji potječu iz Afrike, Sirije, Grčke...kako su npr. afričko maslinovo ulje ili predmeti iz Sirije dospijevali u vile pored Fažane?
Takvi su nalazi tj. predmeti i prehrambene namirnice na naše područje stizali pomorskim putevima tj. brodovima. Roba bi stizala u veće, glavne luke od kuda bi se onda distribuirala dalje u okolna, manja mjesta.
Herme, skulpture glava na izduženom postolju, u Hrvatskoj su prilično rijedak nalaz, dosad postoji svega jedna u Rovinju i jedna na području Solina. Po čemu su valbandonske herme važne za istarsku arheologiju?
Herme kao vrsta skulpturalne forme, posebno kada govorimo o dvostrukim hermama, su rijedak nalaz na istarskom poluotoku, iako nisu u potpunosti nepoznate. U tome leži njihov značaj. Također nalazi valbandonskih hermi doprinose i saznanjima o izgledu tj. uređenju vrtova u sklopu vila, budući da su one korištene kao dekoracija vanjskih prostora, a bile su postavljene kao samostojeće skulpture ili uklopljene u ogradu imanja.
Pojedini istraživači u novije vrijeme smatraju kako je tu riječ o dvije zasebne građevine na zasebnim posjedima. Glavni je razlog tome što sredinom uvale prolazi granica između dviju centurija tj. čestica zemljišne podjele. Nalazišta rimskih imanja bila su smještena u zasebnim centurijama, a njihove granice označavale su ujedno i granice posjeda
Za jednu od pronađenih dvostrukih hermi moguće je da prikazuje Jupitera i Cereru, mramornu glavu Apolona identificirali ste po specifičnoj frizuri, kosi sprijeda svezanoj u čvor, za jednu od glava moguće je da je nečiji portret…Rimljani nisu imali problem s miješanjem skulptura božanstava i smrtnika, ukrašavali su prostor jedni pored drugih?
Tako je. U rimskoj je rezidencijalnoj arhitekturi repertoar motiva dekorativne plastike bio dosta raznolik i podjednako su bili zastupljeni božanski prikazi kao i prikazi stvarnih pojedinaca, posebice onih istaknutijih. Odabir motiva ovisio je o modi, ali ponajviše o ukusu vlasnika imanja.
Ostaci rimskih objekata nalaze se i sjeverno i južno od lučice Valbandon, ali ne možemo sigurno znati je li riječ o jednom ili o dva imanja? Tko je bio njihov vlasnik?
Da, djelomično su istraženi arhitektonski sklopovi na sjevernoj i južnoj obali uvale, koje je prvi istraživač, austrijski konzervator Anton Gnirs, početkom 20. stoljeća pripisao jedinstvenom kompleksu rimske vile. Pojedini istraživači u novije vrijeme smatraju kako je tu riječ o dvije zasebne građevine na zasebnim posjedima. Glavni je razlog tome što sredinom uvale prolazi granica između dviju centurija tj. čestica zemljišne podjele. Nalazišta rimskih imanja bila su smještena u zasebnim centurijama, a njihove granice označavale su ujedno i granice posjeda. Ipak, ne može se sa sigurnošću tvrditi da ostaci arhitekture na različitim centurijama nisu mogle pripadati istom posjedu, kao niti da arhitektura unutar iste centurije nije pripadala različitim vlasnicima.
Što se tiče samog vlasnika vile, njegovo ime nam nije poznato budući da na samom lokalitetu nisu pronađeni epigrafski spomenici koji bi nam takav podatak mogli donijeti. Na okolnom području pronađeno je nekoliko ulomaka nadgrobnih spomenika koji spominju imena pokojnika međutim niti za jedno od njih ne može se sa sigurnošću utvrditi da je bio vlasnik ove vile.
Na istraženom području pronađen je rimski novac u rasponu od kraja 1.stoljeća p.n.e. pa do 5. stoljeća, što znači da su vile tamo stajale nekoliko stotina godina. Znamo li kada su i kako uništene?
Život u vili je postepeno napušten. O tome nam svjedoče ne samo numizmatički nalazi već i ostala pokretna građa pronađena istraživanjima. Najmlađi novac pronađen na lokalitetu je onaj cara Honorija s početka 5. stoljeća i to se vrijeme smatra početkom napuštanja života u vili. Pojedini nalazi, na primjer neki keramički predmeti, koji su datirani komparativnim metodama, upućuju i na nešto kasniji period i smještaju se sve do početka 6. stoljeća.
Svaki policijski službenik je trebao oduzeti moju iskaznicu i poništiti ju ako je bila nevažeća, i onda bi to riješili. Ja godinu dana živim u uvjerenju da ću do veljače iduće godine napraviti novu osobnu iskaznicu s novom adresom, kazao je Galović
Projektom se rekonstruira 1200 metara i dograđuje 145 metara lukobrana, a pored povećanja maritimne sigurnosti luke i zaštite grada od visokih valova i potencijalnih poplava, ovaj projekt će doprinijeti i povećanju teretnog i putničkog prometa unutar luke Pula kao i potaknuti nove investicije, kazao je župan Miletić
Radovi će obuhvatiti izgradnju rotora na Fažanskoj, raskrižju s Ulicom Valelunga i raskrižju s Tršćanskom. Na Velom Vrhu, odnosno na raskrižju s Paduljskim putom i Creskom, D75 će se izvesti u formi podvožnjaka te će se uz postojeći most kod raskrižja s Tršćanskom dograditi i novi kojim će prolaziti dodatne dvije prometne trake
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
