VEČERAS PREMIJERA KOMEDIJE "ŠPAROGE" Savičenta i Smoljanci imaju dugu povijest svađanja, uvijek je bilo tuča na nogometnim utakmicama

Idiličnu harmoniju dvaju istarskih mjesta uništi snop šparoga i klagenfurtski gastronom. Ono što slijedi je klasična priča o nepopravljivoj ljudskoj naravi.

Naime, radnja filma “Šparoge” događa se na relaciji Savičenta - Smoljanci, među kojima u stvarnosti inače dugo postoji rivalitet.

Zaplet se događa kad klagenfurtski gastronom u lokalnim novinama objavi da su savičentske šparoge najbolje u Istri, iako ih je načelnik Savičente (koji mu ih je servirao) ustvari  ubrao u Smoljancima. Evo rata.

Ovaj 25-minutni komičan, satiričan igrani film mladog redatelja i scenariste Matije Restovića premijerno se prikazuje večeras u 19 sati u Kinu Valli, a projekciji prethodi prikazivanje spota Vasje Šumonje za pjesmu benda Freaktion, koji zatim u 22 sata nastupa u Mimozi.

U snimanju je sudjelovao je velik broj prijatelja, pa tako u filmu glume Matej Uka Borna Černe, Neva Šebellć, Bartol Pekica, Matija Restović, Nikša Kecman, Nikola Primorac Frane Pekica, Luka Dvoršak, Lea Bokan, Marko Liverić, Marta Vede, Doria Radolović, Lara Plastić, Marko Levak, Rebeka Nikolić, Lena Maružin.

Režija i scenarij potpisuje Matija Restović, a kameru i montažu Frane Pekica, a sve pod krovom projekta 15 + koji ova ekipa uspješna gura već dvije godine zajedno sa studentom režije Jakovom Benčićem.

Povod je to razgovoru s ovom mladom, ali angažiranom ekipom. Oni su prije svega veliki filmofili, a namjera im je projektom 15+ (koji jednom mjesečno prikazuju u kinu Valli kultni film po svom izboru) privući što više svoje generacije filmu i filmskom stvaranju.

Koliko je vaših vršnjaka svjesno razlike velikog platna i gledanja na ekranu PC-a ili mobitela?

Frane Pekica: Starije generacija su odrastale u kino salama. Mi nemamo više tu ideju da je kino velika stvar. Pričao sam jednom prilikom s redateljem Rajkom Grlićem koji mi je rekao da danas kino ne može biti kao nekad primamljivo zbog kontinuiranih vizualnih podražaja sa svih strana.

Jakov Benčić: Ali opet, zato i radimo na alternativnom pristupu. Ne može se reći da mladi nisu prošlog tjedna došli na film iz 1957. godine “12 gnjevnih ljudi” Sidneya Lumeta, od 70-ak ljudi, bilo je 50 mladih. Na izlazu sam čuo komentare: ‘Ne bih nikad pomislila, stari crno-bijeli film, inače ga ne bih nikad pogledala, a u biti je super” (drama je to o članu porote koji mora uvjeriti ostalih 11 članova kako moraju osloboditi osumnjičenog na temelju opravdane sumnje; a film je poznat jer je za snimanje korištena samo jedna prostorija (soba za porotnike), izuzev kratkog prikaza sudnice i toaleta). Mi znamo biti u kinu dva filma zaredom, ili cijeli tjedan idemo u kino.

Frane: Manje je dobro prošao “Ko to tamo peva”, bilo je oko 50 ljudi, a od toga svega 10-ak mladih.

Redatelj Matija Restović: Puno sam slušao nonu i noneta u Štokovcima

Matija, otkad pišeš i snimaš?

Matija Restović: Počeo sam odmalena sa spot animacijom s legićima, i za to pisao neke male scenarije, fiktivne priče. Kasnije sam počeo s parodijama. Ljubav prema Istri zaslužni su  moja nona i nono iz Štokovci.

‘Šparoge’ su komedija?

Frane: Nismo htjeli biti ozbiljni i nadam se da će se to vidjeti u filmu.

Komediju je najteže napraviti?

Matija: To je istina.

Jakov: Zato je i Matija najhrabriji, jer filmove koje smo Frane i ja režirali većinom su filmovi s ljubavnom tematikom.

Frane: Najteže je ozbiljnu stvar provući kroz komediju. Ne kažem da smo to mi napravili, ali to je ključno.

Matija: Ovo je, u biti, pacifistički film.

Iz filma Šparoge

Savičenta i Smoljanci gaje rivalitet?

Matija: Da, da. Po prvoj ideji nisu trebali biti u filmu Smoljanci i Savičenta, već Sv. Petar u Šumi i Savičenta, s HDZ-ovim i IDS-ovim načelnikom, ali mi je bilo banalno baviti se sa stvarnim strankama... pa su trebali biti Krmed i Smoljanci.

Frane: Nešto smo prepravljali u korti i došao je Živolić rekao: “Zašto Krmed i Smoljanci kad Savičenta i Smoljanci imaju dugu povijest svađanja. On nam je onda ispričao da bi na nogometnim utakmicama uvijek bilo tuča.

A onda su se udružili.

Frane:. Da, sad se zovu Smoljanci Sloboda.

Matija: Katastrofa.

Otkud motiv šparoge?

Matija. Dosta toga za priču sam dobio sam od noneta i none, a bio sam dosta inspiriran filmovima “Kako je počeo rat na mom otoku” i Maršal”.

Jakove, koliko ti se promijenio odnos prema filmskom stvaranju i svojim srednjoškolskim filmovima nakon svog dosadašnjeg fakultetskog iskustva? Sada pohađaš drugu godine režije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti-

Jakov: Sada si, moram priznati, pokušavam dozvoliti malo naivnosti od prije. Sad mi je početi pisati scenarij malo ’scary’, svjesniji sam zamki u koje se može upasti. Prije faksa je bilo 'samo gas'. Iskreno, malo me to koči. Ali da, s druge strane na fakultetu sam naučio puno toga.

Frane: Na jednom MasterClassu u američki redatelj je kazao da je puno teže snimati filmove kad znaš što ne smiješ. Kao da se okvir suzi, koliko se i proširi.

Jakov:Je, ali ultimativno, kad znaš više, napravit ćeš bolje.

Koautor filma Frane Pekica

Vratimo se filmu Šparoge.

Frane: Film izražava i suštinsku ljubav prema izgubljenoj Istri. Pitom ne treba žaliti što je nema; film  prikazuje i probleme koji su uzrokovani kapitalizmom koji oduzima tu Istru od nas. Selo, nekad lijepo mjesto, danas ima triput više kuća i bazena.

A Pula?

Jakov: Nemam osjećaj da je, kad dođem doma, Pula kulturno mrtva. Kino Valli mi je najbolje kino u Hrvatskoj. Bio sam u svim kinima u Zagrebu. Nitko nema taj spoj komercijalnog, art i nezavisnog filma. I ne po nekim ludim cijenama. Kino kviz ne postoji u Zagrebu, a ovdje da. Kino Valli je vrh.

Frane: Ima i retrospektiva, baš svega.

Jakov:  Nije da im laskamo. To je tako. S aspekta kulture, to ful živi… kao i Radio Rojc.

Puležan Jakov Benčić, student druge godine režije u Zagrebu