svojedobno, nikada, nije svoj
Večeras se u Labinu otvara izložba Vladimira Gudca "SVOJNI - skica za retrospektivu"
'Svojni' na kastavsko - opatijskom dijalektu znači 'svojevremeno' ili 'u neko prošlo doba'. Koristim se dijalektom radi namjerne hermetičnosti naziva. Upozoren sam na to da se u Labinu taj naziv koristi za označiti vremensku odrednicu 'nikada', odnosno kao značenje da se nešto nikada nije, niti će se ikada dogoditi. Uz to, dodajem da se igra riječi 'svoj-ni' može razumjeti i kao 'nije svoj' tj. nije pri zdravoj pameti. Sva ta značenja zajedno odgovaraju za naziv ove izložbe, veli autor Vladimir Gudac
'Svojni' na kastavsko - opatijskom dijalektu znači 'svojevremeno' ili 'u neko prošlo doba'. Koristim se dijalektom radi namjerne hermetičnosti naziva. Upozoren sam na to da se u Labinu taj naziv koristi za označiti vremensku odrednicu 'nikada', odnosno kao značenje da se nešto nikada nije, niti će se ikada dogoditi. Uz to, dodajem da se igra riječi 'svoj-ni' može razumjeti i kao 'nije svoj' tj. nije pri zdravoj pameti. Sva ta značenja zajedno odgovaraju za naziv ove izložbe, veli autor Vladimir Gudac
Gradska galerija Labin ugošćuje opatijskog konceptualnog umjetnika i povjesničara umjetnosti Vladimira Gudca. Otvorenje izložbe "SVOJNI - skica za retrospektivu" zakazano je za večeras u 19 sati, u sklopu kojeg se održava i video-glazbeni performans Vedrana Ružića i Vladimira Gudca te umjetnikovo vodstvo izložbom.
'Svojni' na kastavsko - opatijskom dijalektu znači 'svojevremeno' ili 'u neko prošlo doba'. Koristim se dijalektom radi namjerne hermetičnosti naziva. Upozoren sam na to da se u Labinu taj naziv koristi za označiti vremensku odrednicu 'nikada', odnosno kao značenje da se nešto nikada nije, niti će se ikada dogoditi. Uz to dodajem da se igra riječi 'svoj-ni' može razumjeti i kao 'nije svoj' tj. nije pri zdravoj pameti. Sva ta značenja zajedno odgovaraju za naziv ove izložbe, napisao je Vladimir Gudac.
Kustos izložbe Mladen Lučić ističe da je izložba Vladimira Gudca u Gradskoj galeriji Labin zamišljena kao inicijalna skica za retrospektivu ovog značajnog umjetnika, kustosa i pedagoga koji je svojim radom znatno utjecao na promjene umjetničkih paradigmi u proteklih pedesetak godina.
Izložen je samo dio njegovog opusa koji ilustrativno predstavlja sve važnije faze njegovog bogatog stvaralaštva kako bi se stekao što jasniji uvid u pluralističku umjetničku djelatnost ovog autora, koja do sada nije bila dovoljno i na adekvatan način valorizirana i prezentirana. Izložba u nešto izmijenjenom obliku nastavlja svoj put u Varaždinu, a potom i u Beču.
***
Vladimir Gudac je rođen 24.01.1951. godine u Opatiji (Volosko) gdje je pohađao osnovnu školu, a 1965. upisuje grafički odjel na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti upisuje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1970. gdje je 1979. godine diplomirao. Bio je voditelj Galerije Studentskog centra od 1980. do 1990. godine, a potom samostalni umjetnik kao član HDLU-a i ZUH-a. Tijekom 1992. godine sudionik je Domovinskog rata. Od 1993. do 2007. nastavnik je povijesti umjetnosti u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Od 2007. do 2016. godine bio je predavač, a potom i docent iz područja teorije i prakse intermedija, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
U jesen 2016. godine osnovao je OPG (Opatijski Penzioner Gudac) koji se bavi raznim djelatnostima s područja not sustainable development, odnosno neodrživog razvoja.
Bio je jedan od osnivača i član grupe TOK koja je djelovala 1972. i 1973. godine. Samostalno i skupno izlagao je u Zagrebu, Rijeci, Ninu, Koprivnici, Splitu, Opatiji, Lovranu, Labinu, Matuljima, Beogradu, Sarajevu, Novom Sadu, Subotici, Skoplju, Berlinu, Aachenu, Düsseldorfu, Kopenhagenu, Amsterdamu, Pekingu, Moskvi, Sitranu, Beču, Grazu, Briselu, Zoppe i Cadore, Budimpešti, Oderzu, Topolou, Belunu, Wuppertalu, Regensburgu i Frankfurtu na Majni.
Koncipirao je i organizirao veći broj samostalnih i skupnih izložbi domaćih i inozemnih umjetnika u Hrvatskoj, Jugoslaviji, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Italiji i Francuskoj. Vodio je radionice s područja fotografije u Istri u sklopu programa HFS-a. Bio je suradnik i voditelj radionica UNICEF-a i NGO-a u Republici Hrvatskoj, Italiji, Danskoj, Švicarskoj, Mađarskoj, Francuskoj i Engleskoj. Surađivao je s brojnim novinama i tjednicima, HRT-om i nakladničkim kućama. Bio je suradnik odbora za Kulturu mladih u vijeću EU u Strasbourgu u razdoblju od 1997. do 2000. godine te NGO i UNESCO organizacija za rad s mladima u Hrvatskoj i raznim gradovima Europe od 1993. do 2000. godine. Za svoj rad dobio je pet javnih priznanja. Živi i radi u Opatiji i Ljubljani.