(VIDEO) DOSTOJNO OTVARANJE PUF-a! Predstava "Kafka" francusko-iranskog koreografa oduševila pulsku publiku

Na daleko najboljoj sceni u gradu, na maloj sceni INK-a, uz besprijekornu produkciju pokretne grafike, zvuka i svjetlosti - uz posebno impresivnu video podršku kojom se autor/izvođač nije služio zbog prvoloptaškog efekta, pretpostavljajući autentičan umjetnički izraz samoće i izgubljenosti vještoj tjelesnoj koordinaciji s pokretnim slikama na podu - francuski koreograf i plesač Mehdi Farajpour iznova je, osam godina nakon pulske premijere upravo na PUF-u, oduševio pulsku publiku predstavom "KA-F-KA", kojom se, u nadograđenoj varijanti, obilježila 100. godišnjica smrti Franza Kafke.

Izvedba je nadahnuta Kafkinim vizualnim univerzumom i slobodna je interpretacija djela "Preobražaj", u kojem se Gregor Samsa jedne noći transformirao u monstruoznog kukca, u priči koju pamte i oni koji su mrzili lektiru.

Polazište predstave je u (oniričkom) gotovo polusatnom trčanju unatrag prije početka same izvedbe, na video podlozi sata ovećeg sata čije kazaljke neumitno idu naprijed. Posjetitelj već ulaskom na scenu postaje (iznenađenim) svjedokom i svojevrsnim akterom predstave.

Prva slika koju vidimo je plesač s ošamućenom glavom, grčevima u mišićima, bez daha i ravnoteže uslijed napora. Što može pokazati iscrpljeno tijelo? Kako preopterećeno tijelo može plesati? Priča je to o svima i nikome. Čovjek, izgubljen u rutini vlastitog života, budi se da bi otkrio kako je pretvoren u drugo biće. Pati od izolacije, samoće, gladi i boli, ali svejedno nastavlja trčati kroz sve svoje društvene i individualne obveze.

Posebno je bio dojmljiv dio kada izvođač ljepljivim trakama (i pokretima) vlastito tijelo pretvara u kukca.

"Ka-f-ka" je, kako je rečeno u najavi, najautobiografskiji rad Mehdija Farajpoura po pitanju estetike, pokreta, ritma i slika.

Produkciju potpisuje Oriantheatre Dance Company, čiji je osnivač Farajpour.

"Orian" na perzijskom jeziku označava koncept nagosti koja nije nužno povezana s tijelom i seksualnošću, već i s čistoćom, a time i s istinom. Oriantheatre  je francuska plesno-kazališna družina osnovana 2011. godine pod umjetničkim vodstvom francusko-iranskog koreografa Mehdija Farajpoura. Družina je usmjerena na izgradnju novog koreografskog jezika koji je na granici vizualne, digitalne i izvedbene umjetnosti.

Anno Domini: Slavlje ljudske strasti

"Kafki" je prethodila tradicionalna predstava Anno Domini, ovaj put u Malom rimskom kazalištu u režiji brazilskog redatelja Daniela Passa.

Dojmljivo odglumljen, koristeći središnju scenu, ali i tribine Malog rimskog kazališta, ovaj site specific performans, temeljen na djelu 'Metamorfoze' rimskog pjesnika Ovidija, realiziran je s grupom pulskih i inozemnih izvođača tijekom desetodnevne rezidencije kazališne družine Terror Barato iz Rio de Janeira.

Neodgovorenim će ostati pitanje koliko je njih, od stotinjak gledatelja, uspjelo pohvatati radnju odnosno pročitalo 11.995 stihova s 250 mitoloških priča koje donose "Metamorfoze". No, taj eventualni manjak nije bio prepreka vlastitoj interpretaciji i prilično dobrom vizualnom iskustvu. Rad je suvremeno istraživanje priča iz grčkih mitova, rimskog folklora, istočnjačke civilizacije i paganskih legendi.

U konačnici, slavlje je to ljudske strasti. Strast koja izgara, levitira ili postaje iskustva nadnaravnog. Metamorfozama kritički istražujemo pulsku rimsku baštinu kroz perspektivu Latinske Amerike, a predstavljamo ih u Malom rimskom kazalištu.

Osim nekoliko kapi, i publiku i 20-ak izvođač(ic)a poštedjela je najavljivana kiša.

Glumci su imali i video podršku, s prvom porukom iz Ovidijeva djela: ""Moja je svrha ispričati o tijelima koja su bila pretvorena u oblike drugačije vrste. S obzirom na to da ste bile odgovorne za te promjene, kao i za sve ostalo, vi nebeske sile blagonaklono gledajte na moje pokušaje i vrtite neprekinutu nit stihova, od početaka svijeta, pa sve do mojih vremena".

Uvjerljiv glumac Dominik Dolenc

***

***