Država propisuje minimalnu satnicu od 7,5 eura bruto. Neto, na račun legne oko šest eura po satu. Ali, Grad nitko ne sprječava da ih povisi! Pauze u rasporedu nisu plaćene, kao ni edukacije koje su obavezne. Ugovori istječu svake godine i, kao da izostanak kontinuiteta nije dovoljno veliki problem, po sedam dana godišnje osuđeni su na biro. A plaća - mizerija! U gradu u kome su vrtići besplatni a gledanje utakmica se plaća 22 tisuće, nema para za one koji rade jedan od najplemenitijih poslova
Država propisuje minimalnu satnicu od 7,5 eura bruto. Neto, na račun legne oko šest eura po satu. Ali, Grad nitko ne sprječava da ih povisi! Pauze u rasporedu nisu plaćene, kao ni edukacije koje su obavezne. Ugovori istječu svake godine i, kao da izostanak kontinuiteta nije dovoljno veliki problem, po sedam dana godišnje osuđeni su na biro. A plaća - mizerija! U gradu u kome su vrtići besplatni a gledanje utakmica se plaća 22 tisuće, nema para za one koji rade jedan od najplemenitijih poslova
- Moje petnaestogodišnje dijete koje radi preko učeničkog servisa ima bolju satnicu od mene. Njena je sedam, a moja šest eura, započinje nam gotovo nevjerojatnu priču o lošoj poziciji pomoćnika u nastavi u osnovnim školama najvećeg istarskog grada Martina Susnich koja je, uz podršku kolegice Helene Fajtović, odlučila pokušati stati na kraj lošem statusu koji ih godinama prati. Jer dalje, kažu, više nema!
Nećemo pretjerati ako situaciju u kojoj se našlo ovo zanimanje okarakteriziramo kao katastrofalnu jer, od mizerne plaće do radnog statusa, barem u pulskoj priči, gotovo sve je problematično i, na momente, nedefinirano. A to uključuje čak i dio sa „zanimanjem“ jer ni ono do danas nije uvedeno u sistematizaciju radnih mjesta na državnoj razini.
Započeli smo s plaćom, no ostavit ćemo nastavak tog dijela priče za kasnije i pokušati krenuti od onoga što je čak i dijelu javnosti koji je upoznat s niskim primanjima pomoćnika u nastavi slabije poznato, a to su – ugovori.
Iako bi se prema trenutno otvorenim natječajima za ovo radno mjesto u pulskim osnovnim školama, gdje se traži 102 pomoćnika, moglo olako zaključiti da je bazen za zapošljavanje vrlo darežljiv, u pitanju je zapravo posljedica jedne bizarne komplikacije. Broj pomoćnika za osnovce u Puli se trenutno vrti između 100 i 110 i neće se značajno mijenjati. Štoviše, zbog pooštrenja uvjeta za stjecanje ovakve vrste pomoći, mogao bi se smanjiti. No svi pomoćnici obuhvaćeni ovom brojkom koji se žele nastaviti baviti svojim poslom morat će prije početka nove nastavne godine iznova proći proces zapošljavanja kao da se zapošljavaju po prvi put. Za mnoge, to znači višegodišnje ponavljanje istog postupka.
Ali, ni to nije najveći problem s ugovorima.
Pomoćnicima u nastavi poslodavac je jedinica lokalne samouprave pod čijom ingerencijom se nalazi škola u kojoj rade. S obzirom na to da je osnivač osnovnih škola u gradovima u pravilu sam grad, za naše je sugovornice to Grad Pula. Ali, da bi do ugovora došle, moraju se prijaviti na konkretne natječaje pojedinih škola.
Zvuči komplicirano? Ima još!
Datum isteka i početka novog ugovora (ako ga dobiju) u vremenskom su raskoraku pa su pulski pomoćnici u nastavi u osnovnim školama svake godine neko vrijeme bez posla. Ove godine konkretno – sedam dana!
Naime, ugovor koji trenutno imaju s Gradom istječe 31. kolovoza, a prošle su godine novi potpisali tek sa 7. rujnom.
U tih sedam dana neki od njih, ili čak većina, uvelike će konkurirati za novi posao i moguće već i dobiti potvrdu da su ga dobili, ali će svejedno svoj status nezaposlene osobe morati zaštiti prijavom na Zavod za zapošljavanje. Ukratko, osim ako ne dobiju ugovor s ranijim datumom, za što u ovom trenutku nemaju nikakve najave, na „biro“ će morati zbog sedam dana.
Paradoks je, vele, što je u školama čiji je osnivač Istarska županija, a to su u pravilu srednje i općinske osnovne škole, poput one u obližnjoj Fažani, reguliran početak ugovora o radu s 1. rujnom, pa prekida nema. Asistenti u nastavi u pulskim osnovnim školama tako su u značajno lošijem položaju od svojih kolega.
Ujedno, kako ne postoji kontinuitet radnog mjesta, a natječaji se raspisuju za svaku školu pojedinačno, pomoćnici, da bi sebi osigurali da zaista dođu do posla, prijave predaju u više škola.
- Prijavimo se na više natječaja i čekamo gdje će nas pozvati na razgovor ili nam javiti da bi voljeli da nastavimo raditi s istim djetetom kao i prošle godine, veli Helena.
No, osim što ovakva situacija predstavlja ogromnu komplikaciju i neizvjesnost za njih, loša je i za djecu koju prate u nastavi jer se iz godine u godinu riskira prekid rada s istim djetetom, a to je za djecu s teškoćama u učenju iznimno važno.
A tu se otvara i najvažnije pitanje – zbog čega ugovor ne bi bio dugotrajniji?
- Odgovaralo bi i djetetu i nama da se suradnja nastavi u kontinuitetu. Ako je dijete u petom razredu, zašto ne očekivati da će ići u istu školu do osmog razreda i osigurati mu istog asistenta, pita se Helena.
Za primjer dobre prakse, kažu, ne moramo gledati čak ni u europske zemlje. Crna Gora je pomoćnicima već osigurala ugovore na neodređeno i punu satnicu.
A satnica je tek druga tema. Naime, pomoćnici su plaćeni prema školskom rasporedu, ali „rupe“ i pauze, kažu nam sugovornice, nitko ne „zarezuje“.
- Ako dijete s kojim radim ima pet sati, ja ću biti plaćena po satu, ali u tih pet sati ono će imati, recimo, pauzu četvrti sat i ja ću tada sjediti u školi i čekati nastavak što mi nitko neće platiti, veli Martina.
Vrijedi ovome dodati i činjenicu da za pomoćnike često nema malih odmora jer ih provode u konzultacijama s nastavnicima, a od neke se djece uopće ne mogu odvajati. Ujedno, nije im plaćen indirektni rad, odnosno sve popratne aktivnosti, pa čak ni edukacije koje su – obavezne.
Što rade pomoćnici u nastaviOd djeteta s kojim se radi, vele nam sugovornice, ovisit će što sve podrazumijeva njihov radni dan. Kada se radi s djetetom kome je, primjerice, dijagnosticiran ADHD, to će uključivati puno poticanja i podrške, pomoći u koncentriranju na zadatke te objašnjavanja gradiva koje je teže shvatljivo.
- Sjedimo s djetetom na nastavi, prolazimo svo gradivo, pojašnjavamo kada je potrebno i pomažemo u rješavanju zadataka. Kasnije se konzultiramo s nastavnicima, provjeravamo ima li dodatnih problema, gdje su nastala poboljšanja. Svo vrijeme u školi provodimo s djetetom, veli Martina.
A da se sve karte stavimo na stol, sugovornice pitamo kolika je zaista njihov plaća.
- Nama je po Pravilniku za pomoćnike u nastavi prepisana minimalna satnica od 7,5 eura bruto i mi toliko i imamo. Neto, to je oko šest. Meni na kraju mjeseca legne plaća od oko 700 eura, kaže Martina i dodaje: „Ali, shvaćate li, to je minimum koji propisuje država!? Grad nitko ne sprječava da povisi iznos!“
No, u posljednjih godina dana nisu naišle na pretjerano svijetla obećanja kada je njihova plaća u pitanju. Na, razgovor s pulskim gradonačelnikom otišle su prošle jeseni zahtijevajući rješenje dvaju najvećih problema – kontinuiteta ugovora i povećanja satnice, ne tražeći pritom konkretan iznos, no čini se razgovori nisu završili plodonosno. Grad njihovu situaciju, kažu, vidi kroz povećanje od 70 posto koje imaju od vremena kada im je satnica iznosila 22 kune, ali ne i kroz prizmu inflacije.
- 700 eura, kakva je to plaća?! S njom ne možeš sebi sam osiguravati život. Kako možeš živjeti? Jedino da radiš i dodatni posao, kaže Martina.
Ujedno, nakon što su uvjeti za stjecanje prava na pomoćnika u nastavi značajno postroženi i ne može se očekivati povećanje njihovog broja, veli Martina, iz Komunalne su palače dobili odgovor kako ih je već sada previše.
I, iako je pitanje povišice tema za Grad Pulu, ni na državnoj razini, gdje je i sam minimum prenizak, boriti se za bolji status nije lako jer, kao što smo naveli u uvodu, mjesto pomoćnika još uvijek nije klasificirano kao zanimanje. Neobičan je to propust, objašnjava Martina, jer su čak i čuvari, koji su u škole uvedeni relativno nedavno, u međuvremenu dobili svoj status te koeficijent za obračun plaće i znatno su bolje plaćeni.
- Žalosno je da niti jedna jedinica lokalne uprave u Istarskoj županiji nije pomoćnicima podigla visinu satnice rada, u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave na razini cijele države, a među njima su Rijeka, Zagreb, Split, Makarska, Karlovac, Velika Gorica, Osječko-Baranjska Županija, Bjelovarsko-Bilogorska Županija, Dubrovnik, Šibenik…
Pomoćnici u nastavi u pulskim su osnovnim školama dio (zasad) trogodišnjeg projekta ZAJEDNO DO ZNANJA 6 / INSIEME PER IL SAPERE, koji traje do kraja kolovoza 2027. godine. Postoji li najava nastavka projekta ili organizacije rada pomoćnika u sklopu nekog drugog zasad nije poznato.
Predstavnice pomoćnika u pulskim osnovnim školama ne odustaju od borbe za bolje sutra. Rebalans gradskog proračuna koji bi se trebao dogoditi u srpnju, novi je mogući okvir za povećanje njihove plaće i one će ga pokušati još jednom u razgovornu gradonačelnikom izboriti, u paketu s boljim statusom ugovora. U tu svrhu, novi su sastanak na Forumu zakazale za pola mjeseca. No, obećanja nema. Potrebe zasigurno ima.
Mi od Grada Pule do zaključenja članka nismo uspjeli doznati je li u planu povišica satnice.
- U ovoj fazi, mi samo tražimo da se zaštiti naše dostojanstvo. Želimo nastaviti raditi ovaj posao jer ga volimo i radimo ga godinama. Ali, to više nije posao od koga možemo živjeti, kaže Martina.
Ima li je plemenitijeg zanimamja od podučavanja djece i pomoći kada im ne ide učenje? Brige, podrške, oslonca. Teško! Ima li gradova s većim proračunima od Pule? Ima, ali daleko je Pula od grada koji nema novca u proračunu. U pitanju su, ipak, prioriteti. I iako nam nije namjera trivijalizirati proces kreiranja proračuna, u gradu u kome su vrtići besplatni, gradi se park za pse 500 tisuća eura i organizira gledanje utakmica za 22 tisuće, negdje bi se moralo naći novca za dostojanstvo ljudi koji pomažu djeci da uče, baš onda kada sve zapne i nikako ne ide.
Floskula ili ne, što je ovo ako ne najveći zalog za budućnost.
„Utapanje je tiho i može se dogoditi u svega nekoliko sekundi. Najvažnija mjera prevencije je aktivan nadzor odrasle osobe. Za malu djecu vrijedi pravilo 'na dohvat ruke'“, rekla je pedijatrica Renata Kmet
Nakon uklanjanja Uljanikovih metalnih sekcija, ukidanja zabrane pristupa i čišćenja otpada koje je more izbacivalo na njegove obale, otočić je ponovno dostupan građanima. Obišli smo ga usred ljetne žege i uvjerili se kako je upravo njegova usamljenost sačuvala ono što je na Jadranu sve teže pronaći – mir, netaknutu prirodu i osjećaj prirode Mediterana kakav je nekada bio
Tu je i nova kolumna suradnice Istre24 Ive Tominović Matas koja ovog puta propituje koliko su istarski gradovi 'po mjeri turista, a koliko svojih žitelja' * Književni osvrt donosi Sanela Pliško
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
