Ivan Jakovčić: IDS se možda uspavao, možda i napravio krive iskorake, ali siguran sam kako će se oporaviti

"Eto, iako više nisam seljak jer sam prodao, kako ste vi novinari voljeli naglašavati, »Jakovčićevo selo«, bavim se poljoprivrednim poslovima. Ovaj je vinograd jedan od onih koji su i prije naših vremena, onih kad je IDS devedesetih godina napravio renesansu u vinogradima, širili slavu istarskih vina. Podigao ga je prije više od četrdeset godina buzetski Jadran, a iz njega se, uz motovunski, dobivao najbolji istarski teran", kazao je Ivan Jakovčić novinaru Novog lista Ediju Prodanu koji je s njim razgovarao - u berbi terana. Jakovčić je u podužem, vrlo ležernom razgovoru, rekao malo toga novog, ali ipak smo izdvojili nekoliko naglasaka.

"Vinograd je sad u zakupu jednog mog prijatelja, a ja ću s prijateljima pobrati nekoliko redova kako bih napravio svoje vino, svoj teran", pojasnio nam je Jakovčić priču o mjestu na kojem smo se sastali kako bismo – razgovarali.

Neuspjeh IDS-a

Unatrag godinu dana, od zadnjih lokalnih izbora koji su po IDS donijeli neočekivano loše rezultate, Jakovčić se opet pojavio u javnosti i medijima. Uglavnom je to bilo kopanje po prošlosti, pokušaj traženja odgovora za neuspjeh IDS-a – uvijek garnirano istim ključnim pitanjem: vraćate li se na čelo IDS-a?

– Vidite, cijenim da ste došli u vinograd tako da za vas imam jednu ekskluzivu: upravo objavljujemo kako krećemo u geografsko redefiniranje istarske vinske scene. Mi se nalazimo u budućoj vinskoj regiji Dolina Mirne koja će obuhvaća cjelokupno područje sliva najdulje istarske rijeke. Početak joj je u mjestima Buzeštine, Sovinjaku, posebno predjelima oko i ispod Vrha, tu će biti i Kaldir, Motovunština, ovaj dio gdje se danas nalazimo naslonjen na područja od Livada do Grožnjana, kao i dijelovi općine Brtonigla smješteni prema Antenalu, utoku Mirne u more. Današnja podjela, a tako je interpretiramo godinama, zapravo nema skoro nikakvog teroirskog smisla. Bordeaux, vjerojatno najznačajnija vinska regija na svijetu, koju omeđuju rijeke Garone i Dordone, upravo prema njima oblikuje regije koje imaju vina sasvim specifičnih karakteristika. Kad pogledate klimatski područje od Antenala do podnožja Vrha, klimatski utjecaj mora koji se provlači kroz dolinu Mirne stvara vrlo slične teroirske osobine, pa čak i po pitanju tla koje je dominantno sivo. Do sada smo govorili vina Poreštine, vina Rovinjštine… Uskoro će se dogoditi sasvim drukčije, logičnije podjele koje će izazvati i čitav niz produkcijsko-prezentacijskih aktivnosti, istaknuo nam je Jakovčić.

– IDS je učinio tektonske promjene na svim područjima djelovanja. Možda se kroz vrijeme uspavao, možda i napravio krive iskorake, ali siguran sam kako će se oporaviti. Uostalom, uvijek vam u životu dobro dođe vrijeme u kojem ćete učiniti temeljiti restart. Jesmo, dobili smo manje glasova nego inače, ali mislim da Dalibor Paus dobro vodi stranku, da su njegova mirnoća i studioznost, razumijevanje trenutka u kojem se nalazimo, kao i mobilizacijske sposobnosti, baš ono što IDS-u danas treba. K tome, za sada daleko od javnosti, stasa i najmlađa, vrlo progresivna IDS-ova ekipa. To još nisu mladi lavovi IDS-a, ali svakako jesu lavići kroji polako bruse zube. Na kraju krajeva, i politika se promijenila. Pa s jednim Antonom Klimanom ja se jako dobro razumijem, nema vam tu značajno suprotstavljenih blokova. IDS ide opet svojim putem kojim će, uvjeren sam, stići do cilja, smješka se Jakovčić.

Grbin je dobar momak

Prebacujemo se i na nacionalnu političku scenu. I tu red povijesti, red sadašnjosti s pogledom u budućnost.

– Za sve vam postoje ciklusi. Nakon krutog, vojnički ozbiljnog, ratom definiranog Tuđmana, dolazi nasmijani vicmaher Mesić. Očigledno, što su i potvrdili glasači na izborima, baš nam je takav netko i trebao. Jer nakon rata došao je mir, kad se moralo drukčije funkcionirati, približavati se EU-u, unositi u svoje djelovanje najviše proklamirane demokratske standarde. Pogledamo li današnju političku scenu, ona je sve demokratskije strukturirana. Osobno se s Andrejem Plenkovićem poznajem dugo vremena. Profil je političara za međunarodnu karijeru. Jedino ne znam što će se s HDZ-om dogoditi kad on ode. Nema ga tko zamijeniti da bi na adekvatan način vodio stranku. Ili SDP-ov Peđa Grbin. I s njim se znam dugo, dobar je to momak, ali kako se čini, ne i sposoban reorganizirati SDP tako da mu krene rast popularnosti. Ne, nisam porušio nikakve mostove. Čujem se i s Damirom Kajinom, pa on je zaslužan da se u funkciju stavila akumulacija Butoniga. Tada je to djelovalo kao sustavu vodoopskrbe nebitno jezero, »politička akumulacija«, ali on je inzistirao. Dobro da je, jer danas nam je i ona premala. Ma kad smo već u tako zanimljivom razgovoru, kad smo u vinogradu, mjestu koje posebno cijenim i koje je dalo jako važnu ulogu u razvoju Istre i IDS-a, još jedan podatak koji malo tko zna. Znate gdje je trebalo biti to akumulacijsko jezero? Tamo gdje vam je danas Kozlović! U njegovoj vali! Znam, nastradala su zbog Butonige ispod Vrha odlična staništa tartufa, ali nastao je Gianfranco Kozlović, jedan od prvih i najznačajnijih istarskih vinara. Uvijek se negdje dobiva, negdje gubi, raspoložen je, pa i zahvaljujući jako lijepom urodu terana i kako se čini godini za dobra vina, Jakovčić.

Dobar sam s Dankom, i tu priča prestaje

Sasvim sigurno jedan od najnestašnijih dečki hrvatske politike, erudit koji govori, poput Plenkovića, najmanje pet jezika, ali i osoba koja kao da je rođena za upadanje u nevolje – od osobnih, privatnih, do nesmotrenosti koje stvara dugotrajna vladavina jakih političkih ljudi koje se očituju na materijalnom, imovinskom planu. Veze s ljudima i procesima koji su znali biti i dvojbeni. Pa tako i njegova veza s Dankom Končarom.

– Dobar sam s Dankom, i tu priča prestaje. S obzirom da vas zanima farma na Ćićariji koju je zakupio, koliko mi je poznato, za nju ima dobre planove koji će se realizirati. A ako me baš osobno pitate, nikad nisam bio za značajni uzgoj, pokretanje velikih svinjogojskih farmi u Istri. Mala je da bi velike površine davala za takve namjene. Tu su i ekološki problemi koje donose. Svi znamo za pršute San Daniele. Pa što vi mislite da je njima potreban uzgoj svinja na području Friulija?! Ni govora, svaki vam pršut, bio on istarski, drniški, dalmatinski ili krčki, svoju posebitost dobiva načinom obrade i sušenja. Bitno je kako je meso uzgojeno, ali ne i gdje. Pa tako i kad je slučaj s našim pršutima. Pa zar nije bolje da se time bave u Nizozemskoj, Mađarskoj, u svim onim državama koje imaju takvu tradiciju i iskustva nego kod nas, kazao je, između ostalog, Jakovčić za Novi List.