KATARINA PEOVIĆ (RADNIČKA FRONTA) Progresivnim oporezivanjem kapitala do besplatnih vrtića obrazovanja i zdravstva

Je li budućnost pulskog zaljeva turizam ili industrija? Treba li država vlasništvo nad zemljištem prepustiti gradu Puli? Treba li država nastaviti financirati brodogradilište Uljanik i dokad? Na koji način treba riješiti problem zagađivanja pulske cementare?

Budućnost pulskog zaljeva je i turizam i industrija. Pritom, industrija i turizam moraju uvažavati adekvatne ekološke standarde i kao ključan čimbenik njihovog planiranja treba uključiti potrebe lokalnog stanovništva. Na pitanje vlasništva nad zemljištem odgovor će proizaći iz razvojne strategije tog područja i uloge pojedinih razina vlasti. Država treba nastaviti financirati Uljanik i sva veća hrvatska brodogradilišta ali na bitno drugačiji način nego do sada  - uspostavom adekvatnog institucionalnog okvira (npr. specijaliziranih fondova za brodogradnju), razvojem brodograđevnog klastera i većom radničkom kontrolom,  umjesto upumpavanjem državnih subvencija koje preko klijentelistički postavljenih uprava završavaju u rukama privilegiranih kooperanata. Mnogi pozitivni elementi takvog racionalnijeg pristupa brodogradnji mogu se vidjeti kod vodećeg europskog brodograđevog koncerna Fincantieri u većinskom vlasništvu talijanske države.

Što se tiče cementare, kratkoročno, njezinog njemačkog vlasnika treba prisliti da radi po ekološkim standardima po kojima cementare rade u Njemačkoj (kao što vlasnik Rockwoola u Potpićanu treba primjenjivati iste standarde kao i u Danskoj) , a svakako treba razmišljati i o dislociranju cementara izvan blizine gusto naseljenih područja.  

Na koji način riješiti problem Kaštijuna, treba li ga premjestiti? Kako urediti gospodarenje otpadom u Istri, a da nije sav teret na južnoj Istri?

Kaštijun kao mikrolokacija je preopterećen u smislu upotrebe za nastavak deponiranja otpada. U narednom periodu se mora naći rješenje za obustavu dovoza otpada na tu lokaciju jer su zagađenje okoliša i sigurnosni rizici ovakvog načina deponiranja preveliki za stanovnike i okoliš. Uspostavom cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, gradnjom lokalne sortirnice i kompostane u okolici Pule, kako bi se smanjila količina za deponiranje sa sadašnjih 80% na prihvatljivih 5-10%, mogli bismo planirati gradnju novog manjeg odlagališta samo za potrebe naselja Puljštine. Kratkoročno, Kaštijun bi mogao primati otpad samo iz Pule okolnih naselja južne Istre do uspostave novog lokalnog centra. Izgraditi po gradovima i općinama ono što im je obaveza: lokalne sortirnice, reciklažna dvorišta i kompostane. 

Izgraditi i jedno bioplinsko postrojenje za obradu ostalog biorazgradivog i kuhinjskog otpada iz ugostiteljstva. Uvesti obavezu sortiranja otpada već u kućanstvu i uvođenjem cjelovitog sustava gospodarenja otpadom smanjiti neupotrebljivi dio otpada za deponiranje na količine ispod 10%.
Te male količine odlagati na bar četiri manja odlagališta u Istri kako bi utjecaj na okoliš bio zanemariv i kako bi cijena prijevoza bila manja, što bi posljedično pojeftinilo uslugu građanima. Zakonom zabraniti uvoz otpada kako nebi dolazilo do prekomjernih količina.

Je li Istra previše ovisna o turizmu? Koji je najbolji smjer razvoja istarskog turizma? Kako bi riješili problem pretjerane apartmanizacije (treba li ograničiti novogradnju) uz, u isto vrijeme, premalo stanova za mlade?

Cijela hrvatska ekonomija je previše ovisna o turizmu. U niti jednoj drugoj EU državi turizam nema ni približno toliki udio u BDP-u. Istra kao vodeća turistička regija je također pretjerano ovisna o turizmu, a turizam je djelatnost niske dodane vrijednosti (posebno ovaj tip turizma kakav je kod nas dominantan) i nema potencijal osiguranja dugoročnog rasta standarda i podizanja kvalitete života u lokalnim zajednicama.  Istarski turizam treba razvijati prema kriterijima autohtonosti i održivosti a ne konfekcijske standardizacije i štetnog utjecaja na okoliš i lokalnu zajednicu. Treba izbjegavati masovnost i betonizaciju, što više uključiti male domaće proizvođače, posebno hrane, u turističku ponudu. Pretjerana apartmanizacija je druga strana medalje činjenice da je uništena proizvodnja pa vlasti dozvoljavaju ili čak potiču apartmanizaciju jer im puni proračune. Dakle, bez jačanja domaće proizvodnje i odmaka od ovisnosti o turizmu, teško da će se apartmanizacija zaustaviti i neće biti dovoljno javnih sredstava za izgradnju stanova za priuštivi najam. Ta sredstva se mogu, između ostalog, prikupljati i kroz oporezivanje imovine onih koji gomilaju nekretnine i apartmane i na to trenutno ne plaćaju nikakav porez.  

Na koji način zaustaviti bespravnu gradnju (tri ključna koraka). Treba li strože kažnjavati daljnju devastaciju prirode uključujući i ilegalne otpade? Treba li nadležne inspekcije i odluke o kaznama spustiti na lokalnu i regionalnu razinu?Tko bi u tom slučaju bio odgovoran za provođenje rušenja bespravnih gradnji?  

Bespravna gradnja je problem, ali puno veći problem je legalna gradnja koja nastupa kao posljedica usvajanja štetnih prostornih planova pod pritiskom kapitala i klijentelističkih mreža, što se pravda činjenicom da je to jedini način punjenja proračuna i 'razvoja' lokalne sredine.  Kada je riječ o bespravnoj gradnji, nužno je ojačati inpekcijski nadzor i postrožiti kazne i za bespravnu gradnju i za devastaciju prirode. No, oko toga ćemo se svi složiti. Pravo je pitanje zašto tom problemu niti jedna vlast do sada nije ozbiljno pristupila ili zašto joj nije u bilo u interesu da ozbiljno pristupi. S jedne strane, logično je da inspekcije i propisivanje kazni budu u nadležnosti lokalne razine vlasti, a s druge, svjesni smo čijenice da mnogim 'lokalnim šerifima' ne odgovara takvo zauzdavanje divljanja u prostoru. Dakle, to mora biti rezultat sinergije i pritiska kako s lokalne tako i šire društvene razine, da se uspostave zakonski,  materijalni i institucionalni uvjeti za strogo kažnjavanje onih koji uzurpiraju prostor. Poticaj za to neće doći od kapitala već od lokalnih zajednica udruženih u pokret protiv devastacije prostora i za društveno odgovorno i demokratski uračunljivo prostorno planiranje.  

Kako vidite istarsku energetsku budućnost? Na koji način pristupiti ogromnom broju zahtjeva za postavljanje solarnih panela? Podržavate li gradnju vjetroelektrana na moru?  

Energetska budućnost, ne samo Istre, biti će ili postfosilna ili će za buduće generacije perspektiva življenja i preživljavanja biti krajnje sumorna. Od obnovljivih izvora energije na koje treba što rapidnije i obuhvatnije preći, za Istru su logičan izbor solarni paneli zbog broja sunčanih sati. Tu treba kombinirati krajnje decentralizirani pristup – instalaciju panela na mjestima potrošnje električne energije (npr. na krovovima zgrada), sa više centraliziranim sustavima 'solarnih farmi' koje osiguravaju 'ekonomiju obujma' i prikladniji su za opskrbu energijom gušće naseljenijih područja. Treba istaknuti i potrebu da se domaća proizvodnja orijentira na obnovljive izvore energije, u čemu je ključna podrška države u vidu industrijskih politika. U istarskom Novigradu do pred koju godinu je radila tvornica kvalitetnih solarnih panela Solaris, no ona je ugašena jer nije bila konkurentna u odnosu na jeftinu kinesku konkurenciju. Država treba osigurati da se takva proizvodnja štiti i potiče, kao što je u SAD-u Bidenova administracija donijela zakon težak 360 miljardi dolara ('Inflation Reduction Act') kojim daju poticaje  proizvođačima zelenih tehnologija ako su proizvedene od američkih tvrtki. Što se tiče vjetroelektrana na moru, treba razmotriti i njihovu mogućnost s obzirom na prirodne uvjete, 'ekološki otisak' i interakciju s ostalim privrednim granama.    

Koja tri ključna koraka za poboljšanje stanja u zdravstvu, kako spriječiti odljev kadrova? Kako spriječiti odljev kadrova u obrazovanju? Trebaju li svi vrtići biti besplatni i odakle financije za to?

Za zaustavljanje daljnje devastacije javnog zdravstva potrebno je, između ostalog,  zaustaviti širenje privatnog zdravstva i njegovo parazitiranje na javnom. Na primjer,  kroz zabranu usmjeravanja javnih sredstava privatnim klinikama i bolnicama i njihovo korištenje u javnim bolnicama za nabavku opreme. Također, potrebno je ukinuti mogućnost paralelnog rada doktora u javnom i privatnom zdravstvu jer je riječ o oglednom primjeru sukoba interesa na štetu javnog zdravstva. To su tek dva nužna koraka, a za dugoročno jačanje javnog zdravstva bez kojeg ne može biti osigurano jednako pravo na dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb, potrebno je temeljito mijenjati odnosa u društvu tako da principi solidarnosti i društvene jednakosti istisnu principe destruktivne konkurencije i samointeresne i profitne usmjerenosti. Isto vrijedi i za područje odgoja i obrazovanja.  Svi vrtići, školsko obrazovanje i zdravstvena skrb moraju biti za krajnjeg korisnika besplatni. Financije za to treba, kratkoročno, doći od progresivnog oporezivanja kapitala i dohotka i imovine najbogatijih, a dugoročnije od društvene proizvodnje čija će svrha biti zadovoljenje potreba ljudi, a ne profit. Jer kada je profit temeljna svrha proizvodnje, onda se izdvajanja za javne vrtiće, škole, zdravstvo, tretiraju kao trošak kojeg treba što više smanjiti. I onda se liječiti pa i obrazovati mogu sve više samo oni koji imaju novaca. To je društvo kojeg ne želim svojem djetetu, kao niti sebi,  niti drugima. 

Koja su po vama tri najveće istarske korupcijske afere? Jeste li zadovoljni pravnom državom i, ako niste, na koji bi način poboljšali stanje u istarskom pravosuđu? Kako ojačati borbu protiv korupcije u Istri? 

Najveće istarske korupcijske afere, bilo da su procesuirane ili ne, očekivano su u vezi sa onima koji su u Istri najduže na vlasti a to je IDS. Afera je bilo mnogo, no mislim da je važnije od njihovog nabrajanja istaknuti nešto drugo. Naime, Radnička fronta je jedina politička opcija koja ne moralizira oko fenomena korupcije i klijentelizma odnosno ne smatra, kao što to redom druge stranke prikazuju, da je primarno riječ o problemu moralno upitnih pojedinaca na pozicijama vlasti. U Radničkoj fronti problem korupcije primarno tumačimo kao problem postojanja prilike za korupciju, po onoj – lopova čini prilika. A ključnu priliku za korupciju čine nedemokratski oblici vlasti u državi, u javnim ali i privatnim poduzećima. Naime, kada političke, kapitalističke i društvene elite međusobno dogovaraju korupcijske dealove to čine i mogu činiti, vrlo često nekažnjeno, zato jer nema predstavnika onih koji su oštećeni takvim korupcijskim rabotama na upravljačkim i nadozornim pozicijama. Drugim riječima, nedemokratski oblici vlasti otvaraju dobre priliku za korupciju i klijentelizam njihovim nositeljima. No, kada bi se procesi odlučivanja u državi, privredi i društvu demokratizirali i kada bi na upravljačkim i nadzornim pozicijama sjedili radnici ili predstavnici radnika i drugih društvenih skupina (eng. stakeholdera), tada bi prilike za korupciju bile puno manje nego danas. Zato Radnička fronta smatra da je jedini efektivan način borbe protiv korupcije demokratizacija odlučivanja. To vrijedi, naravno, i za Istru. 

Treba li u Istri smanjiti broj općina i, ukoliko treba, koje općine ukinuti? Kako zaustaviti stranačku „bonamenat" politiku uhljebljivanja? 

O broju općina treba odlučiti na temelju analize fiskalnog kapaciteta i jasnih standarda javnih funkcija koje treba osigurati svim stanovnicima. Na temelju takve analize moguće je objektivno utvrditi za koje javne funkcije i na kojem području bi bilo ekonomski racionalno da idu prema 'okrupnjavanju', dakle da ih se ispunjava preko udruživanja u veće cjeline ili kroz ukidanje pojedinih općina ili komunalnih društava. Pritom, treba osigurati samoupravna prava stanovnicima ukinutih općina kroz produbljivanje demokratskih instituta, recimo većih ovlasti mjesnih zajednica, kroz oblike tzv. participativnog budžetiranja i slIČNO. Što se tiče fenomena 'uhljebljivanja' odnosno klijentelističkog zapošljavanja, i tu je rješenje u već spomenutoj demokratizaciji odlučivanja jer jedino ona sustavno 'udara' na prilike za korupciju i klijentelizam. Ne treba vjerovati nikome tko 'lovi' glasove tvrdeći da će njegovo poštenje biti ključna brana korupciji.   

Treba li nakon 20 godina ukinuti tvrtku Brijuni Rivijera? Je li elitni turizam budućnost za Brijune?

U najkraće, tvrtku Brijuni Rivijera treba ugasiti. Elitni turizam nije budućnost za Brijune. 

Liberalizacija ili limitiranje abortusa; Istospolni brakovi i pravo na udomljavanje djece; Treba li politika prema ilegalnim migrantima biti oštrija? Treba li ograničiti uvoz strane radne snage? Treba li zabraniti molitelje na javnim mjestima?

Prekid trudnoće je žensko pravo, potrebno ga je vratiti u Ustav gdje je to pravo i bilo, ali je po nalogu Kaptola iz Ustava izbačeno. Potrebno je omogućiti besplatan i dostupan pobačaj ženama, jer pobačaj se ne može zaustaviti niti zabraniti može ga se samo kriminalizirati što znači da se žene, i to često slabijeg imovinskog statusa, stavlja u položaj da riskiraju svoj život i zdravlje.

Istospolnim zajednicama treba osigurati sva prava. Ljubav ne treba kontrolirati, a pokušaj da se najintimnije sfere života kontroliraju je sociopatologija. 

Nema ilegalnih migranata, nijedan čovjek nije ilegalan. Postoji samo politekonomski razlozi koje treba mijenjati tako da ljudi mogu živjeti tamo gdje su se rodili. Ako nećemo govoriti o kapitalizmu onda trebamo šutjeti o migracijama. Treba vratiti kvote za strane radnike, zaštititi domaće i strane radnike tako da se lociraju pravi krivci, poslodavci kojima je Vlada izašla u susret oni žele robove a ne radnike. 

Molitelji nisu molitelji već rigidni ženomrsci koji u javnom prostoru zagovaraju ograničavanje ženskih prava. Kao što se u javnom prostoru ne smije pozdravljati fašističkim pozdravom, tako se ne bo trebalo dozvoljavati promociju ženomrzaca.

Jeste li zadovoljni stanjem medijskih sloboda u Istri? (ocjena od 1 do 10).

Ocjena 2.  Mediji su pod nadzorom kapitala.