"Sve intenzivnija izgradnja luka, posebice nautičkih, u malim jadranskim uvalama, postaje ozbiljan problem za kvalitetu života mještana jer takvi projekti prečesto ne proizlaze iz stvarnih potreba lokalne zajednice, već investitora, uz vrlo slabu ili nikakvu zaštitu okoliša", poručili su sudionici okruglog stola "Treba li svaka uvala luku", koji je u Hrvatskom saboru organizirala saborska zastupnica stranke Možemo! i predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode Dušica Radojčić, izvijestili su iz ove političke stranke.
Dušica Radojčić uvodno je istaknula kako turistički razvoj u priobalju sve češće zanemaruje potrebe lokalnog stanovništva, dok su komercijalni interesi investitora u prvom planu. Iako Strategija razvoja održivog turizma do 2030. godine naglašava važnost očuvanja identiteta, prirodnih resursa i ravnoteže u korištenju prostora, praksa pokazuje drugačiju stvarnost – lokalne zajednice se isključuju iz procesa odlučivanja, a prostor se sustavno preopterećuje. U tom kontekstu, nautički turizam ima ključnu ulogu – broj marina i vezova raste iz godine u godinu, dok istovremeno nedostaje osnovna infrastruktura poput komunalnih vezova za lokalne stanovnike, navodi se dalje u priopćenju uz napomenu kako je Radojčić upozorila da je Strategija razvoja nautičkog turizma istekla još 2019. godine, a nova još nije donesena. Kada se usporedi aktualni broj vezova na Jadranu i broj vezova koji su planirani prostornim planovima, dolazi se do brojke od 35.000 novih vezova koje je moguće izgraditi. Kumulativni utjecaj tih zahvata na okoliš nikada nije procijenjen, niti strateški promišljen. "Luke se često grade bez stvarne potrebe, samo zato što su sredstva iz fondova dostupna, što vodi u bespovratno uništavanje prirodnih obala i trajno narušavanje vrijednog prostora", naglasila je. Kao primjer je navela planirani lukobran u Pupnatskoj luci na Korčuli – netaknutoj uvali koja bi bila žrtvovana bez jasno izražene javne koristi i bez stvarne inicijative lokalnog stanovništva.
Na okruglom stolu sudjelovali su brojni stručnjaci i predstavnici udruga i institucija: Irena Burba (Zelena Istra / Plava fronta / Get to Life), Matea Šverko (Inicijativa Dajla), Milo Miklaušić (stručnjak za pomorsko dobro), Milvana Arko-Pijevac (biologinja i sudska vještakinja za zaštitu prirode i okoliša), prof. Lidija Runko Luttenberger (doktor znanosti iz inženjerstva okoliša), prof. Axel Luttenberger (stručnjak za pomorsko pravo), Urša Raukar Gamulin (saborska zastupnica, Možemo!) i Saša Đujić (saborski zastupnik, SDP), kao i predstavnice državnih institucija: Marijana Iviček (načelnica Sektora za pomorsko gospodarstvo u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture), Anamarija Matak (ravnateljica Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i gospodarenje otpadom u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije) i Elizabeta Kos (ravnateljica Uprave za vodno gospodarstvo i zaštitu mora u istom ministarstvu).
Irena Burba upozorila je da se pojam "razvoj" koristi kao paravan za projekte koji u stvarnosti služe interesima investitora, a ne zajednice. More, nekad prostor tišine i života, danas postaje prostor buke, zagađenja i ograničenog pristupa. Burba je naglasila tri temeljna zahtjeva: uvođenje kategorije "komunalne lučice", koje bi bile funkcionalne, male luke namijenjene prvenstveno lokalnim stanovnicima; zaštita tradicijskih molića kao kulturnih dobara; te donošenje nacionalnog plana upravljanja pomorskim prostorom, obveze koju je Hrvatska trebala ispuniti još 2021. Godine.
Marijana Iviček iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture izjavila je da je odgovornost velikim dijelom prenesena na jedinice lokalne samouprave, koje sada raspolažu pomorskim redarima – njih više od 250 školovano je da nadgledaju i štite pomorsko dobro. Ipak, naglasila je da promjene ne dolaze preko noći, ali da sustav ide naprijed.
S druge strane, Jurica Gašpar, glavni urednik portala morski.hr, kritizirao je upravo tu decentralizaciju nadzora, ističući da pomorski redari odgovaraju lokalnim načelnicima i gradonačelnicima, što često vodi pogodovanju investitorima. "Redar se ne smije zamjeriti svom šefu, pa se zakoni ne provode u interesu zaštite prostora, već partikularnih interesa lokalnih struktura", upozorio je Gašpar.
Matea Šverko iz Inicijative Dajla predstavila je slučaj uvale Dajla-Karigador, gdje se unutar iste uvale planiraju čak četiri luke, iako već postoji komunalna luka. Upozorila je na ugrožavanje strogo zaštićenih vrsta, trajno narušavanje bioraznolikosti i izostanak transparentnosti, osobito jer je projekt dobio sredstva iz EU fondova unatoč tome što se protiv njega vodi upravni spor. Zatražila je da se gradnja obustavi do okončanja sudskog postupka.
Iz Enes Ćerimagić iz Zelene akcije uputio je snažna kritiku novog zakonodavnog okvira – prema prijedlogu izmjene zakonodavnog okvira, ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš neće se uopće raditi za morske luke površine do 2 hektara, što odgovara broju od najmanje od 200 vezova. Prema trenutno važećim propisima, za luke od 200 vezova radi se puna procjena utjecaja. Upozorio je da novi zakonski prijedlozi dodatno slabe postojeću zaštitu. Umjesto toga, predlažu izradu nove strategije za izgradnju luka posebne namjene koja bi uključivala analizu nosivih kapaciteta prostora, definiranje potreba lokalne zajednice i sprječavanje sukoba između komercijalnih i komunalnih interesa.
Milo Miklaušić govorio je o apsurdu sustava koji traži da građani posjeduju plovilo kako bi se uopće mogli prijaviti za stalni vez, a nakon što kupe plovilo nemaju ga gdje smjestiti. Posljedica je divlje sidrenje, nelegalno betoniranje, zagađenje i gomilanje olupina. Predložio je da se prizna pravo dugogodišnjih platiša na vez, uvedu transparentne javne liste čekanja i izgradi sustav za zbrinjavanje napuštenih plovila, uz prepoznavanje odgovornosti institucija ako ne djeluju.
Saša Đujić, saborski zastupnik SDP-a, upozorio je da komunalne luke nisu isplative ni za županijske lučke uprave ni za privatne investitore. "Ako država ne preuzme odgovornost i ne izgradi takve luke, lokalna zajednica ih nikad neće dobiti", rekao je, dodajući kako je trenutačni model održiv samo ako se investicija može brzo vratiti, što komunalne potrebe ne osiguravaju.
Milvana Arko-Pijevac upozorila je na sustavne propuste u okolišnim elaboratima – čak 99 posto njih izrađeno je bez terenskog pregleda. Elaborati tako postaju puka formalnost, a ne stvarni mehanizam zaštite okoliša. Predložila je uvođenje obveze terenskog uvida, angažiranje neovisnih stručnjaka, ugradnju konkretnih mjera zaštite u prostorne planove. Upozorila je i na prijedlog nove uredbe koji dodatno slabi okolišne standarde kroz uvođenje spornog postupka „prethodne provjere".
"Postupak procjene utjecaja na okoliš i postupak procjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš", naglasila je Anamarija Matak, ravnateljica Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i gospodarenje otpadom u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, "su jedini upravni postupci koji su u proteklih 15 godina imaju apsolutnu transparentnost. Od informacije da je zahtjev stigao u ministarstvo, objavljuje se dokumentacija na webu i u konačnici odluka. Nakon deset godina takve prakse, ne može se govoriti o netransparentnosti".
Lidija Runko Luttenberger naglasila je široki spektar negativnih utjecaja marina – od onečišćenja mora, tla i zraka do buke i narušavanja vizualnog identiteta obale. Upozorila je da Hrvatska ne provodi obveze koje je preuzela ratifikacijom međunarodnog Protokola o integralnom upravljanju obalnim područjem. Istaknula je ozbiljnu potkapacitiranost državne administracije u zaštiti morskog okoliša i potrebu da se prestane gledati na Jadran kao na zonu za brzu gradnju marina. Umjesto toga, pozvala je na razvoj dugoročne, održive strategije.
Zaključno, sudionici iz nevladinog sektora i zastupnici su istaknuli kako aktualna praksa prostornog planiranja, posebno izgradnje luka, ozbiljno potkopava temelje održivog razvoja, narušava povjerenje građana u institucije i vodi do sukoba interesa između privatnih investitora i javnog dobra. Pozvali su na hitnu reformu zakonodavnog okvira, snažnije uključivanje lokalnih zajednica u procese odlučivanja i redefiniranje pojma razvoja – ne kao betonske ekspanzije, već kao očuvanja prirode, kulturne baštine i kvalitete života uz more, navode u priopćenju iz Možemo.
