Osobno ne vjerujem da istarski župan Boris Miletić ima nešto posebno istančan smisao za humor, ali moje mišljenje po tom pitanju nije od važnosti. Čovjek, međutim, treba biti iskren i priznati da župan katkad svojim postupcima zaista umije nasmijati pučanstvo.
Nasmijao je tako i mene, nema tome pet dana, kada je iz njegovog kabineta u redakciju Istre24 pristigao demantij na tekst „Izgleda da župan Boris Miletić slaže listu za parlamentarne izbore, isplivala su i neka imena. U IDS-u sve znaju, ali smatraju da će ostati samo na pokušaju“.
Krive adrese
Bila je subota, a sudbina je htjela da to bude baš prvoaprilska subota i, ispostavilo se tako, za neke u Istarskoj županiji radna subota. Pojašnjenja radi, demantij je stigao u formi jedne rečenice. Kaže ovako: „Župan Boris Miletić nije falsificirao rezultate unutarstranačkih anketa za lokalne izbore te odbacuje takve optužbe iznesene na njegov račun“.
Čitajući te retke neupućen bi netko lako mogao pomisliti da sam iz čiste obijesti, ovako usput, u želji da začinim članak koji se bavi županovim možebitnim izlaskom na parlamentarne izbore, između ostalog napisala i da bi uključenjem u izbornu utakmicu Miletić mogao nanijeti štetu IDS-u i to „po treći put u vrlo kratkom roku, da budemo precizni, ako ne smetnemo s uma da je prvi put to učinio falsificirajući rezultate unutarstranačkih anketa za lokalne izbore, pa potom i izlaskom iz stranke uz popriličnu pompu i fanfare, otvoreno se danima preko raznih medija sukobljavajući s Daliborom Pausom“.
Mogu samo nagađati na koji način župan podešava svoju memoriju, ali radi – kako to pozivajući se usput na Zakon o medijima vazda ističu PR-ovci iz javnih službi i političkih stranaka – točnog informiranja javnosti, treba reći da je u ovom slučaju pokucao na krivu adresu i to s, također, krive adrese.
Ovo prvo ne treba posebno sekirati, ali svakako treba secirati. No, ovo drugo je već čisti bezobrazluk i nešto što, recimo i to, IDS kao stranka koja s većinom u Skupštini Istarske županije podržava županov rad, ne bi trebala tolerirati, ali to ipak čini.
Nije Paus Langer
Da je, naime, današnji župan, a tada gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a Boris Miletić falsificirao rezultate unutarstranačkih anketa rekao je, napokon, nakon što je mjesecima izbjegavao dati nedvosmislen odgovor na to pitanje, Dalibor Paus. Šef stranke je to potvrdio gostujući za N1 televiziju koncem siječnja, izjavivši da je jedan od razloga zbog kojeg je stranka pokrenula stegovni postupak protiv Borisa Miletića njegovo postupanje s anketama u predizborno vrijeme.
Koliko je poznato, Miletić nigdje nije demantirao te Pausove riječi. Pa iako je svojevremeno za neke zaista bezazlene opaske na svoj račun podizao i tužbe, recimo protiv Bruna Langera kad je ono ovaj prije nekoliko godina u intervjuu za Glas Istre rekao „ako Miletić nije sposoban voditi kafić, pitanje kako onda vodi Grad", i nedavno protiv jednog umirovljenika zato što se na društvenim mrežama usudio dijeliti satirične ilustracije o njemu, ovakve, puno ozbiljnije optužbe, nije odveo pred sud.
Demantij je, dakle, definitivno pristigao u krivi poštanski sandučić. Ali neka im. No, avaj! Što, pobogu, Istarska županija i njezini zaposlenici koje je u subotu Boris Miletić upregnuo da pišu i šalju bedastoće imaju s njegovim političkim predživotom? Odgovor je kratak i glasi – nikakve.
Što je župan bez svoje sjene
Boris Miletić demantira dio teksta koji se odnosi na njegovo djelovanje u svojstvu tadašnjeg predsjednika stranke. Jer nitko nije prozvao ni instituciju župana, ni Istarsku županiju. Ne skanjujem se zaključiti da javnost koja plaća te zaposlenike, pošto županu nitko nije objasnio da ljude iz njegovog kabineta ne plaća stranka, nego građani, ne želi da se Istarska županija ponaša kao kakva privatna prćija Borisa Miletića.
Ako poslove od njegovog privatnog angažmana (prekovremeno) obavljaju na sunčanu i toplu, pravu proljetnu subotu, možemo samo zamisliti čime se zaposlenici kabineta župana bave i na što troše energiju, uzmimo za primjer, ponedjeljkom. Pogotovo bi zanimljivo bilo vidjeti itinerar pročelnika kabineta Ivana Glušca. Taj Miletića iz vida nije ispustio mjesecima, valjda bi se župan bez njegovog prisustva osjećao gore nego kada je Petar Pan, sjetit ćete se te bajke, ostao bez svoje sjene.
Iz iskustva svakako mogu reći da subotom i nedjeljom na novinarske upite ne dobivamo odgovore, a da im u Županiji problem nije ni, pogotovo ako im pitanja nisu po volji, prekardašiti zakonski rok od 15 dana da bi nam dostavili kakvu traženu informaciju, i takva najčešće bude polovična.
Pa evo ipak smo na subotnje jutro imali prilike dobiti, rekli smo već, vrlo konkretnu rečenicu. I to vam je sve što ćemo od župana dobiti na temu njegovih anketnih marifetluka. On vam se, možda vam čak neće niti biti teško povjerovati, vješto skriva iza tog svog radišnog kabineta i kukavički već godinu dana izbjegava dati intervju našoj novinarki Danijeli Bašić-Palković. Kad bi barem kabinet, mašta sigurno naš župan prije spavanja, mogao odgovarati na novinarska pitanja. A onda mu, netom prije nego bezbrižno utone u san, primamljiva, ali toliko heretička misao uskovitla um da se načas postidio samog sebe. Ta misao, naravno, glasi: Kada barem novinara ne bi ni bilo…