Mario Mikolić, povijesničar i diplomat, bio je pravi ambasador Pule u svijetu. Gdje god je radio, Pula je bila njegovo duhovno središte

Petar Ćurić, bivši potpredsjednik Odbora za dodjelu nagrada i drugih priznanja Grada Pule uputio je na Grad Pulu svoj prijedlog za dodjelu posthumnog priznanja/zahvalnice gradonačelnika dr. sc. Mariju Mikoliću, povjesničaru i jednom od utemeljitelja hrvatske diplomacije.

Jedan od utemeljitelja hrvatske diplomacije

Dr. sc. Mario Mikolić (Karojba, 1937. - Pula 2016.). bio je, kako se navodi u prijedlogu, hrvatski povjesničar, opunomoćeni ministar, diplomat i veleposlanik RH u Danskoj, Islandu, Norveškoj i Ukrajini, a smatra se jednim od utemeljitelja hrvatske diplomacije pošto je osobno osmislio sva hrvatska diplomatska pismena za državne potrebe.

- Nakon što je utemeljena Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova RH, dr. sc. Mikolić bio je jedan od njenih prvih predavača, a o njegovom značaju za Pulu, Istru i Hrvatsku posvjedočit će i nekoliko crtica iz životopisa ovog rođenog Karojca, koji je čitav svoj životni vijek bio vezan za Pulu, gdje je preminuo i gdje mu supruga i familija i danas žive, navodi se u prijedlogu u kojem, između ostalog piše i da je Mikolić bio i posljednji šef Državnog protokola SFRJ-a, prvi šef Protokola suverene i samostalne Hrvatske te spadao u uski krug ljudi koji su osmišljavali djelovanje moderne hrvatske države.

Na inicijativu tadašnjeg državnog vrha, koji je inzistirao da i "drugi uče o diplomaciji", dr. sc. Mikolić je napisao i dvije stručne knjige o diplomatskom protokolu: „Diplomatski protokol“ i „Diplomatski i poslovni protokol“.

Pula kao središte njegova duhovnog života

- Dr. sc. Mikolić je za života uložio veliki profesionalni i osobni napor postižući vrhunske rezultate kao diplomat, javni djelatnik te dužnosnik i povjesničar, a njegovo je cjelokupno javno, znanstveno i nastavno djelovanje neraskidivo od Pule kao središta njegova duhovnog bića i života njega i njegove obitelji.

Jer, sve je to vrijeme Pula bila jedina konstanta u njegovu životu, a bio je u pravom smislu ambasador Pule u svijetu – od Mogadišua, Londona, Beograda i Zagreba do Kopenhagena, Reykjavika, Osla, Kijeva...gdje je sve radio kao ambasador ili poslanik.

- S obzirom da su odjeci njegova djelovanja i postignuća ostavili dubok i neizbrisiv trag za našu zemlju, a svojim je zaslugama izravno - ali i još brojnijim multiplikativnim učincima posredno - zadužio Istru, odnosno Pulu, predlažem da se dr. sc. Mariju Mikoliću posthumno dodijeli javno priznanje za cjelokupan rad i doprinos ugledu Pule kao svjetskog grada, a plaketu će preuzeti pokojnikova udovica i kćeri, zaključuje se u Ćurićevom prijedlogu.

Svjedok povijesnih zbivanja

Mikolić je bio svjedokom događanja koja su prethodila raspadu SFRJ (zadnji, za SFRJ, samit Nesvrstanih zemalja; 14. kongres SKJ, brojni sastanci vrhova tadašnjih republika s međunarodnim posrednicima u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Brijunima, Igalu i dr., koji su prethodili konačnom raspadu tadašnje države).

O tim je vremenima znao pričati diplomatski, diskretno, a znao je i s ponosom reći da mu je u Igalu, za jednog takvog razgovora, trebala samo minuta da se na poziv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, u veljači 1991. odazove stvaranju samostalne Hrvatske.

Tada prelazi u Zagreb u Ured predsjednika RH, gdje je postavljen za šefa Protokola, zadržavši pritom zvanje opunomoćenog ministra. Potom je, po nalogu predsjednika Tuđmana, utemeljio hrvatski Državni protokol te je ujedno imenovan i njegovim prvim ravnateljem.

Iz Ureda predsjednika Mikolić je potom nakratko upućen u Ministarstvo vanjskih poslova, a odavdje je imenovan za opunomoćenog veleposlanika RH u Danskoj odakle je cijeli mandat pokrivao Island te dvije godine Kraljevinu Norvešku, gdje ostaje do 2000. godine.

Po povratku u Hrvatsku postavljen je za šefa Protokola MVP-a, a s tog se mjesta upućuje za veleposlanika Republike Hrvatske u Kijev, gdje je boravio i djelovao od 2002. do 2006. kad je umirovljen u zvanju veleposlanika.